Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Jukič, Robert
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: 2013
Trajanje: 69:07
Ocjena: 5/5
Ako je itko dao svoju dušu glazbi, onda je to nedvojbeno Robert Jukič. Ili je glazba dala svoju dušu Robertu. Kako god okreneš. Dakle. Ako postoji netko tko neće puno razmišljati kad ga pozoveš na slobodoumni i uzbudljivi jam u potpuno nenajavljenom društvu, a vrijeme i prostor pritom nisu važni, glavni su dobra vibracija i dobar »groove« u kojem se otkrivaju unikatna glazbena prostranstva koja ne slika svatko, onda je prvi kandidat za nešto tako bezbrižno odvaljeno Robert Jukić. Dame i gospodo. Genijalni »D.I.Y« stvaratelj bez stvaralačkih granica. U smislu njegova nepresušno radoznalog zamaha u istraživanju glazbenog eksperimenta. Rezultat ne možeš unaprijed predvidjeti, ali je kreacija ideje koja se razvija neovisno i samosvojno elementarno polazište za postizanje apsolutne eklektičnosti pojavnih oblika glazbe koji izlaze ispod autorskog pera Roberta Jukiča. Velenjčan, pa to ti je. Velenje je oduvijek važilo za vruću točku koja je u povijesti slovenske glazbe dala mnogo talenata što su svaki u svojoj glazbenoj branši predstavljali odlučan antipod općoj »sivilu« konformističke predvidljivosti.
Da bismo nabrojali sve izvođače s kojima Robert surađuje, nestalo bi papira, a već samo ovo nabacivanje dovoljno je da dobijemo potvrdu koliko je cijenjen umjetnik Robert Jukič u slovenskom, ali i međunarodnom glazbenom univerzumu. Prethodni album Dobrote iz skrinje zarote posve je druga glazbena priča. Da pod njim nije potpisan Robert Jukič, rekao bih da je riječ o nekom drugom izvođaču. Jednostavno. Glazbena vizija i širina ovog umjetnika nadilazi nama analitičarima – »zarobljenicima racionalnog« sve žanrovske okvire. Gurati Jukiča u žanr nemoguće je, misija nemoguća i prema umjetniku gotovo uvredljiv čin. Radije recimo da je to u slučaju Roberta Jukiča gotovo zabranjen čin. Smisleno je, međutim, paralele tražiti s Jukičevim albumom »Radio« iz 2009. godine. Zamisao i koncept u osnovnim su polazištima slični i na albumu »Radio« i na novom »Life«. I »Life« je konceptualiziran, a na njemu opet sudjeluje mnogo glazbenika (više od trideset) koji dolaze iz više zemalja svijeta.
»Life« je izvanredna slikovnica Roberta Jukiča kao neovisnog stvaratelja – umjetničkog »samoniklog«. Riječ je o multifacetnom prospektu koji predočuje fenomen glazbenog genija ovog stvaratelja i bit poante njegova »samoizazivanja«. Jukič je sam sebe izazvao tako da je u pozadinu albuma postavio koncept života pojedinca. Proizvoljnog pojedinca postavljenog u središte sudbine da bude dio društvenog pulsa naših dana, koji u mnogočemu diktira kako će stvari biti raspoređene na životnoj ekliptici pojedinčeva puta. Od rođenja do smrti, sa svime što uz to ide. Cijeli životni ciklus tempirane baterije zvane čovjek – proizvoljni individuum. Rođenje, djetinjstvo, adolescencija, trenutak buntovnika, trenutak konformističkog »otrežnjenja« (linjanje u »sivog miša«), kriza srednjih godina, smrt, oproštaj, post scriptum,… Sve to i mnogo više sažimaju točke albuma »Life«. A s obzirom na životne kontraste kroz koje individuum prolazi na svom putu od rođenja do ispunjenja, ne možeš pristupiti drukčije nego tako da prekrižiš sve žanrove, kreativno ih nadiđeš i jednostavno se prepustiš da te vodi čar glazbe i dovede sama do elementarne biti koju kao umjetnik želiš kontrastno istaknuti i njome ostaviti trajan dojam na slušatelju. Život je složena bitka, a glazba je dio svakog od nas. U svakom od nas živi. Svaki je individuum samosvojni provodnik glazbene informacije. Odabrani među nama pak znaju je i prevesti i predstaviti. Tako svoj život kroz glazbu predstavlja i Robert Jukič. Album »Life« dokument je koji jasno oslikava veliku duhovnu i emocionalnu zrelost Roberta Jukiča, ne samo kao umjetnika, nego prije svega kao osobnosti.
Tako smo svjedoci bezgranične slikovitosti razvoja događaja na ovom albumu, gdje su početak i kraj »relativno slični«. U početnom i završnom dijelu albuma razvoj događaja potpuna je refleksija odrastanja, kao ispunjenja u jesen svog života, koji zaključiš smrću. Zamisli kako u proljeće potjera cvijet, kasnije se preobrazi u plod, a kad dozrije, otpadne; na njegovu se mjestu pojave novi pupoljci, koji dočekaju zimu da se u proljeće može roditi iznova. Tako plovi glazba ovog albuma. Gradirano. Kroz rođenje, preko odrastanja do središnjeg krešenda (faza najveće produktivnosti pojedinca) i natrag u potpuno smirivanje na točku »nule«, gdje se put zatvara i počinje nova priča (novo rođenje). Središnji dio albuma obilježen je posebno raznolikom idejnom vrevom, u kojoj kontraste životnih iskustava u srednjem razdoblju našeg puta naglašava i izniman sopran odabranih vokalistica. Vrhunsko rješenje i potpun raspoloženjski zaokret u razvoju događaja albuma.
Da. Možemo ustvrditi da ovaj album uz sav eklektični sadržaj karaktera skladbi nosi i snažnu duhovnu stranu. Recimo, stranu visoke duhovne inteligencije. Narav koncepta takva je, a jezik glazbe učinkovito ga osmišljava. Jukič je previše iskusan, previše je vidio i prevalio previše kilometara u karijeri da bi u svojoj idejnoj viziji na albumu »Life« napravio kakav artistički kiks. Sve na albumu »Life« ima izniman smisao, jasno određeno mjesto i funkciju, a najvažnija je pritom činjenica iznimno učinkovitog magnificiranja osjećaja (emocionalnih stanja) koje umjetnik želi istaknuti ili, ako želite radije, slušatelju »oživjeti«, dok se kroz jezik glazbe oživljava u zadano razdoblje životnog ciklusa pojedinčeve osobnosti.
Ako je uvodna Birth »mirna plovidba rječicom« geografskih karakteristika svjetske glazbe, gdje zveckanju ksilofona iznimnu protutežu daje organičnost zvučne topline udaraljki i bas gitare, skladba Adolescence već je zahtjevniji zalogaj, koji će biti skrojen za glazbene sladokusce i ljubitelje jazz fuzije s polazištima jazz glazbe koja ne trpe predvidljivo, proračunato i »sigurno« ljuljuškanje u »smooth« formatu. A to je važan element koji kroz cijeli album održava izniman šarm. Naime, izrazito je opterećen glazbenom informacijom koja proizlazi iz jazz glazbe, pa će od tebe zahtijevati mnogo okretaja prije nego istražiš svu njegovu dubinu karizmatičnog i visoko vrednovanog poruka sadržaja.
U baritonskim varijacijama odklon eksperimentalne jazz fuzije iskri osobito u točkama Dictatorship, Adolescence, Wisdom of Elder, Dust to Dust i Serenity. Ti bi trenuci bez teškoća podnijeli potpun »prijevod« u orkestralne aranžmane. Da gurneš trubu u sredinu i dodaš u pozadinu cijeli orkestar s jakom puhačkom i gudačkom sekcijom. Sjećaš li se djela Milesa Davisa »Sketches Of Spain« i znamenite obrade Rodrigova »Concierto de Aranjuez«? S druge strane, točke poput Adolescence i Dust to Dust gotovo nose karakter glazbe za filmsku podlogu. Opet su smislene paralele s takvim suradnjama Milesa Davisa i Marcusa Millera (albumi »Siesta«, »Dingo«). Često te u tim trenucima prožima mračna atmosfera, no izniman artističkog sadržaja i karizmatičnog naboja velike stvaralačke srčanosti, koja slušatelja jednostavno u tren opčara.
Interlude 1: Spiritual Search skladba je karaktera tradicionalnog melosa svjetske glazbe s pogledima prema zemljama dalekog istoka. Iza nje slijedi Change the World, gdje cjelokupnu izvedbu zajedno s vokalom preuzima nigerijski jazz glazbenik Femi Temowo. Vokal je izveden na nigerijskom jeziku, a melos je eklektična mješavina nigerijske glazbene tradicije i osnova jazza, a sva autentičnost i iskrenost glazbenikova izraza ostaje sačuvana. »Kaotična« Dictatorship na albumu je vrhunac jazz fuzije i Jukičeve odvažnosti u pomicanju letvice eksperimenta do točke krajnjih bizarnosti. Točka koja graniči s ludošću avangardnih glazbenih avantura i koja zna ujediniti pod istim krovom čak i ljubitelje Franka Zappe, Johna Zorna i King Crimson. Opterećenost sadržaja ploče instrumentalnim eksperimentom »rasterećuje« krhko nježna Farewell: Too Late u drugoj polovici albuma, gdje svu pozornost preuzima čeznutljivo mekan i umirujući vokal pjevačice Lane Cenčič, lukavo »uronjen« u okvir »sramežljive« pratnje trzanja gudačkog kvarteta.
»Life« je album na kojem je suvišno naglašavati da su trenuci spontanosti i neočekivanog razvoja događaja maksimalno izloženi. To je jedna od elementarnih privlačnosti ovog vrhunskog artističkog dostignuća, velike eklektične vrijednosti potpuno unikatnog sadržaja. Proizvod je koji funkcionira najbolje ako isključiš svoj ratio i bezbrižno se prepustiš plutanju strujom glazbene informacije. Jukičev osmi album »Life« tako je apsolutna zrelostna nadogradnja glazbenog artizma dosadašnjeg opusa ovog plodnog glazbenog umjetnika, koji svojom glazbenom vizijom ne prestaje oduševljavati i iznenađivati. Robert Jukič albumom »Life« još jednom potvrđuje spoznaju da može uvjerljivo stvarati baš u svakoj glazbenoj sferi, možemo reći i izvan glazbenih sfera. Te sfere majstorski vlada iznimnim estetskim osjećajem za žanrovsko premošćivanje, a rezultat je novi unikatni biser glazbenog artizma. Sigurno je nešto. Sljedeći album Roberta Jukiča sadržajno i karakterno opet će posve namjerno biti postavljen »na glavu«. A to je ono zbog čega se stalno vraćamo glazbenoj baštini ovog umjetnika. Element vrhunskog iznenađenja koji slušatelja cjelovito »potrese«!
Postava
ROBERT JUKIČ (Slovenija) – autor skladbi i aranžmana, električni bas, kontrabas, harmonij, gitare, udaraljke, guembri, ebow, qarkabeb, wurlitzer
FEMI TEMOWO (Velika Britanija / Nigerija) – glas, gitara, tekst
LANA CENČIĆ (Hrvatska) – glas, tekst, indijska tabla
GORDANA HLEB (Slovenija) – glas
WOLFGANG RAINER (Austrija) – bubnjevi, efekti
IVANA PRISTASOVA (Slovačka) – violina
EMMA WEST (Australija) – violina
ANDREW JEZEK (Australija) – viola
MICHAEL WILLIAMS (Australija) – čelo
TWAN THYS (Belgija) – bas klarinet
MAHAN MIRARAB (Iran) – gitara
ARMEND XHAFERI (Kosovo) – gitara
ANDRE CARVALHO (Portugal) – kontrabas
MURAT (Slovenija) – beatbox
MAHAN MIRARAB (Iran) – gitara
ALEŠ HADALIN (Slovenija) – glas
LENART KREČIČ (Slovenija) – tenorski saksofon
GEORG VOGEL (Austrija) – klavir, rhodes
JANI MODER (Slovenija) – gitara
DANIEL NOESIG (Austrija) – truba, efekti
JURE PUKL (Slovenija) – tenorski saksofon
MARIO VAVTI (Austrija)- trombon
JAKA KOPAČ (Slovenija) – alt saksofon, flauta
FLIP PHILIPP (Austrija) – qarkabeb, balafon
IGOR VIĆENTIĆ (Slovenija) – klavir, rhodes, tekst
TOMAŽ GAJŠT (Slovenija) – truba, krilnica
NINO MUREŠKIĆ (Slovenija) – khartal, tamburin, darabuka
GAŠPER BERTONCELJ (Slovenija) – udaraljke
ŽIGA MURKO (Slovenija) – trombon
KRISTIJAN KRAJNČAN (Slovenija) – bubnjevi, čelo
ANDRAŽ MAZI (Slovenija) – pedal steel
STOP – Slovenski Tolkalski Projekt: MARINA GOLJA, MATEVŽ BAJDE, DAMIR KOROŠEC, FRANCI KREVH, TOMAŽ LOJEN, DAVOR PLAMBERGER, DEJAN TAMŠE – udaraljke
Produkcija
Robert Jukič & Saša Lušić
Popis skladbi
1. Birth
2. Childhood
3. Adolescence
4. Interlude 1: Spiritual Search
5. Change the World: Ore
6. Dictatorship
7. Vita: Intro
8. Vita: part 1: Dittatura
9. Vita: part 2: Solitudine
10. Vita: part 3: Paradiso
11. Vita: outro
12. Interlude 2: Midlife Crisis
13. Wisdoom of the Elder
14. Farewell: Too Late
15. Dust to Dust
16. Serenity
