Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hackett, Steve
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2001
Ocjena: 5/5
“Live Archive” je dugo iščekivana zbirka koncertnih snimaka legendarnog gitarista Stevea Hacketta. Izdanje sadrži četiri CD-a koja predstavljaju tri različita Hackettova koncertna razdoblja (70-e, 80-e i 90-e) s tri različite postave. Steve se ovim izdanjem odlučio barem malo podrezati krila ilegalnoj trgovini njegovim neslužbenim koncertnim snimkama i svojim dugogodišnjim vjernim fanovima ponuditi izbor nekih od svojih najslikovitijih snimaka. Isti koncept već su ranije probali ili slijedili i neki drugi legendarni progresivnorockerski izvođači, među njima King Crimson te Emerson, Lake & Palmer. Steve je time povukao odličan potez jer većinu tih snimaka uopće prvi put možeš čuti na CD izdanju. Nema smisla posebno naglašavati da je riječ o izvrsnom koncertnom glazbeniku s zavidnim kilometražom nastupa, koji nikad nije mario za slavu i blještavilo te se veći dio karijere posvetio svojoj iznimno lojalnoj bazi fanova.
Prva dva CD-a obuhvaćaju snimke Steveove prve koncertne postave, nastale 1978., odmah nakon izlaska njegova drugog albuma “Please Don’t Touch” (1978). Uz Stevea i njegova brata Johna na flauti i gitari, u bendu su tada bili još Nick Magnus na klavijaturama, John Shearer na bubnjevima, Dick Cadbury na bas-gitari i Pete Hicks na vokalu. Snimka potječe s nastupa u londonskom Hammersmith Odeonu 1979. Na njoj se nalaze izvrsne izvedbe uglavnom najboljih skladbi s njegova prva tri albuma (“Voyage of Acolyte”, “Please Don’t Touch” te “Spectral Mornings”), a i nekoliko stvari koje je snimio još s Genesisom (“Horizons”, “Blood On The Rooftops” te “I Know What I Like”). Postava je bila odlično uigrana i većina izvedbi im je stvarno dobro sjela. Među njima bih izdvojio ponajprije “Ace Of Wands”, “A Tower Struck Down”, “Star Of Sirius” (iako mi tu ponekad baš fali originalni vokal Phila Collinsa), “Spectral Mornings” te “Shadow Of Hierophant”. Osobito izvrsnom izvedbom potonjeg, prilično zahtjevnog simfonijskog epa, jednog od Steveovih najambicioznijih djela u karijeri, uspijevaju potpuno očarati slušatelja.
Nešto su manje uvjerljivi u izvedbi Genesisove klasike “I Know What I Like”, koja bez Petera Gabriela ili Collinsa za mikrofonom uvijek ostaje bez onog svog originalnog, sarkastično začinjenog šarma. Zato je nadograde izvrsnom instrumentalnom dionicom “Wardrobe Boogie”, u kojoj Steve i ekipa zasviraju prilično zanimljiv jam, uglavnom temeljen na boogieju koji je za Stevea vrlo netipičan, a u kojem si priušti i nekoliko poprilično bluesy solaža. Iako je Hicks prilično dobar pjevač s određenom dozom karizme, po mom mišljenju bolje mu leže melodičnije rockerske/AOR skladbe, što dokazuje pristojnom vokalnom izvedbom stvari “Narnia” i “Racin In A”, koje u originalu imaju sjajan vokal Stevea Walsha (Kansas). Steve naravno ne može održati nijedan koncert bez izvedbe instrumentala “Kim” (ovdje se nalazi čak na dvije snimke), posvećenog njegovoj brazilskoj supruzi Kim Poor, koja je ujedno i autorica velike većine naslovnica njegovih albuma. Među usputna iznenađenja ubrajaju se kratki akustični instrumental “Etude in A min” te završna “Racing In A Coda”. Postava je ovdje bila vrlo dobro uigrana, izbor skladbi sanjski, a atmosfera gotovo magična (bučan aplauz publike). Po mom mišljenju, upravo zato prva dva CD-a posebno odskaču.
Treći CD donosi snimku iz rimskog Castela Sant’ Angela, iz 1981., tijekom turneje uz album “Cured” (1981). Tadašnja postava uz oba Hacketta i Nicka Magnusa uključivala je još Chasa Cronka na bas-gitari i Iana Mosleya na bubnjevima, prije nego što se ovaj pridružio Marillionu. Steve je tada u Italiji bio razmjerno popularan, što dokazuju i bučne ovacije ludih talijanskih obožavatelja. Bend se u izboru skladbi kretao između izvedbi boljih stvari s prva četiri albuma (kojima im se do tada pridružio i “Defector”, 1980) i nekoliko stvari s tada aktualnog “Cured”, koji, iskreno rečeno, ne spada među njegova najbolja ostvarenja. Na tom je albumu Steve odlučio raspustiti dotadašnju postavu, počeo pisati kraće i manje kompleksne skladbe te sam otpjevao sve vokale. Zbog potonjeg, u čemu nikad nije osobito blistao (iako je za gitarista sasvim solidan, pogotovo u usporedbi s nekim poput Stevea Howea (Yes), koji je tu obično prava tama), popis skladbi pažljivo je biran tako da su nestale neke vokalno zahtjevnije stvari.
Snimku otvara odlični, na gitaru usmjereni instrumental “The Air Conditioned Nightmare”, jedna od boljih stvari s “Cured”. Magnus na klavijaturama cijelo vrijeme dobro prati Steveovu gitaru, dok ritam sekcija Cronk/Mosley zvuči osjetno tvrđe od svojih prethodnika. Osim njega, ističu se još izvedbe jazzom obojenog instrumentala “Jacuzzi”, uvijek sjajnog “Ace Of Wands” (po mom mišljenju jednog od tri najbolja instrumentala u njegovoj karijeri), orijentalno usmjerenih “The Steppes”, shizoidno otkačenih “Slogans” te “A Tower Struck Down” i lirske klasike “Spectral Mornings”. Ne čudi što su to sve instrumentali. Kad Steve pokušava proći kao pjevač na AOR fijaskima poput “Funny Feeling”, “Picture Postard” i “Hope I Don’t Wake”, ispada prilično patetično, ako ne i bljutavo, jer njegov vokal nikako nije prikladan za takve eksperimente, iako se osjeti koliko se trudio uvjeriti slušatelje i na tom području. Vokalno mu najbolje uspijeva “Every Day”, koja mu je puno bliža kao simfonijski prog. Gledano u cjelini, još jedan raznolik i dobro odrađen izbor skladbi odlično raspoloženog benda iz razdoblja kad je Steve prilično radikalno promijenio svoj zvuk.
Četvrti disk donosi nastup u londonskom Grand Theatreu, gdje je Steve nastupao s postavom koja je predstavljala tada aktualni album “Guitar Noir” (1993). Uz oba brata Hackett u njoj su bili Julian Colbeck na klavijaturama, Doug Sinclair na bas-gitari i Hugo Degenhardt na bubnjevima, koji nisu bili ništa manje sjajni glazbenici od svojih prethodnika. Ovaj put izbor skladbi je iznimno raznolik jer je Steve do tada izdao već hrpu međusobno prilično različitih albuma, od kojih većina zvuči dosta tvrđe, za što je dijelom zaslužna i znatno tvrđa rockerska ritam linija. Za početak iznenade zanimljivim “Medleyjem”, koji je izvrstan kolaž nekih od Steveovih najomiljenijih instrumentala poput “Myropia”, “Los Endos” (još iz vremena s Genesisom), “Imagining”, “Ace Of Wands” i “Hackett To Pieces” (koju je sredinom 80-ih rado izvodio i na nastupima kratkotrajnog AOR eksperimenta GTR, koji je vodio zajedno sa Steveom Howeom). Izvrsno oživljavanje nekih od najboljih trenutaka Steveove karijere. Degenhardt se u većini stvari pokazuje kao iznimno energičan bubnjar, koji svojim masivnim udarcima i starijim skladbama daje neku drugačiju, udarniju komponentu.
Od ostalih izvedbi najviše oduševljavaju još duhovito-jezoviti “Vampyre With A Healthy Appetite”, još jedna Steveova nezaobilazna klasika, andskim zvukom obojeni instrumental “Sierra Quemada”, etno usmjereni “Take These Pearls” s izvrsnom igrom udaraljki, atmosferično-nadrealni jazz rocker s elementima flamenca “Dark as The Grave”, vijenac “Spectral Mornings/Firth Of Fifth/Clocks”, u kojem nude neke od starih favorita, obrada Morriconeova “Cinema Pardiso”, koja je i u originalu jedno od njegovih najboljih djela za gitaru, te slasna izvedba odličnog instrumentala “In That Quiet Earth”, također iz njegovih dana s Genesisom, koja je po mom mišljenju vrhunac ove snimke i budi zavidnu dozu nostalgije. Steve ujedno pokazuje da je kao pjevač osjetno napredovao, i to dvjema dobrim izvedbama AOR usmjerenog “In the Heart Of the City” te blues rockera “Lost In Your Eyes” (u kojem ga dobro pokrivaju i prateći vokali i u kojem povremeno zagrabi i za usnom harmonikom). Još jedna izvrsna snimka benda s potpuno drugačijom energijom od prethodnika, ali s vječno prepoznatljivim zvukom majstorove gitare koja bdije nad njima.
Steve je zajedno okupio doista zavidnu zbirku nekih od najboljih trenutaka svoje dugogodišnje koncertne karijere u ulozi solo glazbenika. Sva tri CD-a imaju vrlo dobar zvuk, a što se tiče same izvedbe, teško bih izabrao najboljeg među njima. Vjerojatno bih se odlučio za prva dva CD-a, koja predstavljaju njegove koncertne početke i vrijeme kad je, po mom mišljenju, oko sebe imao i najbolju postavu i najzanimljiviji izbor skladbi za velikog ljubitelja simfonijskog progresivnog rocka. Ova zbirka arhiva bila je tek prva u nizu zbirki snimaka koje su uslijedile u idućim godinama. Budući da ih nije ni teško nabaviti preko izdavača Inside Out, nijedan Steveov fan ne bi smio ostati bez barem jednog od njih, uz napomenu da je “Live Archive 70, 80, 90s” vjerojatno najbolji od svih jer hvata tri ključne faze Steveova razvoja kao solo glazbenika.
Postava
Steve Hackett – gitara, usna harmonika, vokal
John Hackett – flauta, gitara, bas pedale
Dick Cadbury – bas-gitara, prateći vokal (CD 1,2)
John Shearer – bubnjevi (CD 1,2)
Pete Hicks – vokal (CD 1,2)
Nick Magnus – klavijature (CD 1,2,3)
Chas Cronk – bas, prateći vokal (CD 3)
Ian Mosley – bubnjevi (CD 3)
Julian Colbeck – klavijature (CD 4)
Doug Sinclair – bas-gitara, prateći vokal (CD 4)
Hugo Degenhardt – bubnjevi, prateći vokal (CD 4)
Produkcija
Steve Hackett
Popis skladbi
CD 1: (55:32)
Hammersmith Odeon – London 30/06/79
1. Intro (2:00)
2. Please Don’t Touch (5:46)
3. Tigermoth (3:37)
4. Every Day (7:29)
5. Narnia (4:36)
6. The Red Flower of Tai Chi (4:03)
7. Ace Of Wands (7:23)
8. Carry On Up The Vicarage (3:33)
9. Etude in A min (0:37)
10. Blood On The Rooftops (0:18)
11. Horizons (1:58)
12. Kim (2:36)
13. The Optigan (1:29)
14. A Tower Struck Down (3:30)
15. Spectral Mornings (6:57)
CD 2: (56:29)
Hammersmith Odeon – London 30/06/79
1. Introductions (1:07)
2. Star Of Sirius (10:16)
3. Shadow Of The Hierophant (9:35)
4. Clocks (7:18)
5. I Know What I Like (8:50)
6. Wardrobe Boogie (5:02)
7. Racing In A (10:15)
8. Racing In A Coda (2:06)
CD 3: (74:50)
Castel Sant’ Angelo – Rome 13/09/81
1. The Air Conditioned Nightmare (5:00)
2. Jacuzzi (5:04)
3. Funny Feeling (5:07)
4. Ace Of Wands (7:47)
5. Picture Postcard (5:18)
6. The Steppes (6:50)
7. Every Day (6:28)
8. Overnight Sleeper (4:28)
9. Hope I Don’t Wake (4:25)
10. Slogans (5:18)
11. A Tower Struck Down (3:26)
12. Spectral Mornings (5:39)
13. The Show (3:52)
14. Clocks (6:08)
CD 4: (70:54)
The Grand Theatre – London 08/06/93
1. Medley: Myopia / Los Endos / Imagining / Ace Of Wands / Hackett to Pieces (4:46)
2. Vampyre With A Healthy Apptite (6:13)
3. Sierra Quemada (4:20)
4. Take These Pearls (4:56)
5. In The Heart Of The City (5:32)
6. Walking Away From Rainbows (3:38)
7. There Are Many Sides To The Night (5:20)
8. Kim (2:25)
9. Dark As the Grave (5:26)
10. Always Somewhere Else (6:17)
11. Lost In Your Eyes (5:02)
12. Medley: Spectral Mornings / Firth of Fifth /Clocks (8:13)
13. Cinema Paradiso (3:16)
14. In That Quiet Earth (5:20)
Trajanje albuma: 05:33:37
