Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Mastodon
Izdavač: Reprise Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 73:40
Ocjena: 4.8/5
Svijet je već od godina prije isteka starog tisućljeća i ulaska u novi milenij našeg računanja vremena postavljen na nakovanj, po kojem nemilosrdno udara čekić mentalnih i egzistencijalnih promjena, zbog kojih je doba naivnosti odavno prošlo. Ostaju epski velika i zasad još neodgovorena pitanja, kojima se čovjek izvlači iz starih pretijesnih okvira u formom manje opterećen oblik. Odraz te neopterećenosti je i plejada zvukova koji su dopušteni unutar definicijskog područja glazbe, njezinih žanrova, a novu estetiku dobivaju i velika imena, koja na dalijevski način ulijevaju svoje mentalne slike u čaše i stihijski ih siju među mase. Glasnici nove ere i evolucije (ili pak revolucije) posvuda su, a najuspješniji govornici, koji nadglasaju preživjelu duhovitost, ujedinjuju mlade te potiču dinamiku djelovanja i kogniciju, nedvojbeno su ikone glazbe, a najudarniji se zasad još nalaze unutar teškometalnog žanra. Titani metala, skupina Mastodon, dosad su si put kovali s četiri vrlo odjeknula albuma, koja su i kritičari i publika izuzetno dobro prihvatili, a kojima su kirurški precizno secirali četiri osnovna elementa prirode te im udahnuli, uz osnovnu elementarnu potragu za praishodištem samog svijeta, još dublje priče i poruke. Skupina je od prvih trenutaka, od ploče Remission nadalje (te predstupnja postojanja, EP-a Lifesblood) težila velikim koracima i progresivnim elementima bezgraničnog eksperimentiranja, čiji je vrhunac posljednja, prije dvije godine izdana ploča Crack The Skye, za koju mnogi smatraju da ju je konceptualno nemoguće nadmašiti, a vjernicima ostaju samo strpljenje i nada da ipak nije sve izgubljeno. Upravo taj posljednji album sadrži toliko mamutski golemih rifova, koji su dosegli gotovo status simfoničnosti, što bi je rijetki mogli dočarati uživo. Rijetki, ali ne Mastodon.
Liive At Aragon je prva uistinu službena koncertna snimka skupine Mastodon u njihovu prirodnom, scenskom elementu. Album, oplemenjen i DVD snimkom koncerta u dvorani Aragon Ballroom u Chicagu, od 17. listopada 2009., dokumentirano i bez nepotrebnog naklapanja predstavlja Mastodon u najboljem mogućem svjetlu. Pred vašim očima, a zapravo vrlo suvereno i u vaše uši, kvartet iz Atlante izlijeva najčišći dokaz postojanja glazbenog savršenstva, jer potpuno i za koncertni nastup prikladno prekrojeno u cijelosti i bez oklijevanja dočaravaju cijelu parabolu priče Crack The Skye. Potvrđuje se pretpostavka da se izuzetni talenti ne mogu skloniti u prečace, zato su zvukovi gotovo identični. Vječno bubnjarsko soliranje i tisuće prijelaza izvanrednog bubnjara Branna Dailora u potpunom su suzvučju s uravnoteženim gitarskim rafalima uigranog dvojca Brent Hinds i Bill Kelliher, a kao zapravo posve dostojan i nedvojbeno Mastodonima posve primjeren frontman dokazuje se precizni basist i pjevač Troy Sanders. Mastodon posjeduju kemiju koja šprica s pozornice i opčinjava mase, a da je čarolija još uspješnija, pobrinu se bogate scenske projekcije koje vas u svijet međuzvježđa lansiraju i iz sigurnog zaklona vašeg domaćeg naslonjača.
Pozornicu preplavljuju izmaglice plave i ljubičaste svjetlosti, koje s osjećajem potpuno zasite te u stanje polusvijesti gurnu vaše vidne percepcije, a glazba vas uljuljka u stanje ugode i stvarne uključenosti u zbivanja na pozornici. Mastodon su pripovjedači, a publika u dvorani i pred TV ekranima postavljena je u ulogu sudionika, kao slušatelji epskih pripovijesti uz indijanska ili vikinška ognjišta. Blagotvoran iscjeljujući učinak zvuka predstavlja terapiju ne samo za skupinu, nego liječi i ranjene duše onih koji za cjelokupni oratorij ploče Crack The Skye, o kojoj možete pročitati više i na našim stranicama, otvore duše i uši. Čarolija blagotvornosti i mekoće prekida se nakon posljednjeg čina prvog dijela koncerta rekonceptualizacije koncepata, nakon izvanredne skladbe The Last Baron. Scenska ekstaza neprekinutog poigravanja plamenovima kreativnosti prekida se prekapanjem po bogatoj riznici prošlosti, a kao prva u nizu scenskih darova publici dolazi skladba Circle Of Cysquatch, koja na pozornicu posve organski postavlja bijesni koncept elementa zemlje sa šrapnelom ploče Blood Mountain. Mastodon prebacuju u grinderski stupanj prijenosa te nešto bjesnije i bez obuzdavanja strasti trgaju koprene iluzija s očiju i ušiju publike. Rafali rifova i tektonsko podrhtavanje tla zbog niskih frekvencija basa i bubnjarskog izbijanja duše iz otvorenih bubnjeva pomiču mentalne kontinente. Nakon strijeljanja i prisvajanja masa speru krv presretnih žrtava vodom zaborava. Aqua Dementia, skladba s vodeno bijesnog Leviathana, kolje s potpuno nesmanjenim intenzitetom, da bi u uši mogli uliti nikako omekšani element čiste vatre s ploče Remission, skladbu Where Strides The Behemoth. Odjednom možete ustanoviti da je sve tako slatko povezano i da nema neke neprirodne razlike među svim česticama. Posljednji dio njihova vlastitog repertoara zabija Mother Puncher s razvikanog prvijenca, čime se vjera u veličinu napokon učvršćuje, a kao bonus koncertnom razvratu iz zvučnika zagrmi obrada skladbe skupine Melvins, komad The Bit. “Try some force / Try to lead / The foundling die is close determinate / Raise head and stomp the blood / I’m not even sound raide” zvuči tako prirodno i tako neusiljeno, kao da su skladbu napisali sami Mastodon. U završnom dijelu se još dodatno doživljeno razbuktava i zbivanje na pozornici. Solo gitarist i grleni dio neukroćene zvijeri, Brent Hinds posve neuobičajeno za nastup staje na čelo Dailorovih bubnjeva. Sanders se s najmirnijim članom paklenog četverca, gitaristom Kelliherom, postavlja sa strane te u kopreni potpunog isključenja ruši i posljednje eventualne sumnjičavce. Rogati pozdrav novooživljenih i preporođenih vjernika ispunjava cijelu dvoranu. Svjetla se gase i međugalaktičko hodočašće je završeno.
Zapravo ni ne, jer popratni DVD nudi još i specijalni dodatak u obliku filmske interpretacije priče ploče Crack The Skye: The Movie. Redateljski i produkcijski dio za vizualije zaduženih članova ekipe Roboshobo, Joanne Shaw i Kelly Noris prelijeva slike izvanrednog dizajnera Donnyja Phillipsa u pokretni oblik. Na ekranu oživljavaju slike koje crpe iz estetike crno-bijelih filmova te u pristupima podsjećaju na videospotove skupine Smashing Pumpkins, nadahnute počecima celuloidnih snova. Upravo je Phillips “skrivio” sva fenomenalna oblikovanja Mastodon naslovnica, bez kojih poruke ne bi brazdile tako duboko u dušu i srce. Mastodon su s vizualijama još dopunjeni i međukontinentalne rakete su sa stereogramima dobile još i moć nuklearnih bojnih glava. Kreativnost prelivena na platno stvorila je savršenu reaktivnu smjesu za gorivo duše nove generacije. Slušanje, a još više gledanje ovog albuma i DVD-a ne kvari osjećaj u ustima. Vjera je ojačana, a želja za podizanjem više bit će uskoro možda utažena još i testom u stvarnosti. Fanfare glasnika nadolazeće glazbene oluje naime su najavile da ćemo prahistorijskog metalurštva uskoro biti dionici i u Sloveniji, a u empiriju zaljubljeni skeptici dobit će iskrenu potvrdu da megalomanstvo i velika glazbena djela nisu samo stvar preživjele prošlosti, nego se nebesa još otvaraju, ali samo jednom, možda dvaput u svakoj glazbenoj generaciji, a ovaj put fenomen nosi ime Mastodon! Ave Mastodon, uvjereni i siti te štujemo i pozdravljamo!
Postava
Brann Dailor – bubnjevi, vokal, udaraljke
Brent Hinds – solo gitara, vokal, bendžo
Troy Sanders – bas, vokal, bas synth
Bill Kelliher – gitara
Gostujući glazbenik:
– Derek Mitchka – klavijature
Produkcija
pure DV (Devin Sarno)
Popis skladbi
1. Oblivion
2. Divinations
3. Quintessence
4. The Czar:
a.) Usurper
b.) Escape
c.) Martyr
d.) Spiral
5. Ghost Of Karelia
6. Crack The Skye
7. The Last Baron
8. Circlw Of Cysquatch
9. Aqua Dementia
10. Where Strides The Behemoth
11. Mother Puncher
12. The Bit
DVD:
– Snimka cijelog koncerta u dvorani Aragon Ballroom, 17.10.2009
– Crack The Skye: The Movie
