Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavačka kuća: EMI Records
Izdanje: 1972
Ocjena: 4/5
Kad se u glazbenom (a ne povijesnom ili agrikulturnom) kontekstu spomene Jethro Tull, prosječnom, glazbeno osviještenom pojedincu obično pred očima iskrsne Ian Anderson, koji je za većinu glazbene publike poznat kao čudakovi i poskakujući bradati svirač frule i povremeni profesionalni skitnica, a za fanove grupe prije svega kao nenadmašivo glazbeno remek-djelo, multiinstrumentalist i karizmatik kakvih je u glazbenom svijetu sve manje. Tek nakon toga osvijetli se njegovo glazbeno društvo, koje često ostaje u sjeni Ianove izvanredne karizme, iako barem što se glazbene potkovanosti tiče nimalo ne zaostaje za njim.
Jethro Tull su se nakon kolosalnih majstorskih djela poput “Aqualung (1971) i “Thick As A Brick” (1972) nedvojbeno našli među najvrućim rock grupama onog vremena (dakle početka 70-ih). Da bi dodatno učvrstili svoj potpuno neočekivano stečeni zvjezdani status (na što su, naravno, gledali s poprilično cinizma), u isto su vrijeme izdali i izvrsnu kompilaciju, koja je presjek svega onoga što ih je oblikovalo u glazbeni fenomen bez premca i jedne od glavnih snaga progresivnog rocka. “Living In The Past” nije klasičan izbor najboljih djela grupe, nego nešto puno zanimljivije i oduševljavajuće, što može poslužiti i kao primjer nekim drugim grupama pri izdavanju kvalitetnih kompilacija. Na njemu se naime nalaze svi dotad izdani EP-jevi, b-strane singlova, dvije izvedbe uživo te još neke dobrote koje se tada nije moglo naći na studijskim izdanjima. Doduše, zahvaljujući nedavnim reizdanjima njihovih albuma većinu se njih sada može naći kao bonus skladbe na pojedinačnim reizdanjima. Bez obzira na to, tu je i dalje nekoliko djela (među njima čak dvije klasike) koja nisu prebačena na reizdanja, što album već samo po sebi čini zanimljivim za sve kolekcionare. Istovremeno je riječ o odličnom izboru skladbi jer nijedna od onih koje su izašle na b-strani ne predstavlja eventualni otpadni materijal (kako se inače rado događa u sličnim slučajevima), nego izvrsne uratke koji bi posve opravdano mogli završiti na studijskim izdanjima. Vrijedi spomenuti i da se CD izdanje od originalnog, vinilnog razlikuje po tome što ima četiri skladbe manje (“Bouree”, “Alive and Well and Living In”, “Teacher” i “Hymn 43”). No nema razloga za paniku jer se sve spomenute skladbe nalaze na reizdanjima pojedinačnih albuma. Isto tako, osim možda “Bouree”, ne može se reći da se unatoč visokoj kvaliteti pretjerano nedostaju, iako ne znam zašto ih nisu uključili jer bi ukupna minutaža baš bila dovoljna za jedan CD. S druge strane, na mogućim budućim izdanjima albuma ne bi bilo loše razmisliti o eventualnoj dvostrukoj verziji, pri čemu bi se kao bonusi mogle dodati i neke neobjavljene koncertne snimke iz tog vremena. No sve su to već više fantaziranja o tome kako savršenstvo još usavršiti.
Izbor skladbi slijedi smislen, kronološki redoslijed njihovih izdanja, što slušatelju istodobno daje lijep uvid u nevjerojatnu evoluciju grupe od malog blues benda do veljaka progresivnog rocka. “Song For Jeffrey” (This Was, 1968), ta nezaboravna i duhovita bluesy klasika s njihova prvijenca, otvara kompilaciju kako i dolikuje – zvukovima majstorove flaute. Neuk slušatelj će zacijelo biti iznenađen kad shvati koliko se Ianov vokal očito razlikuje od njegova pjevanja na idućim djelima. Budući da je riječ o skladbi koju su u ranim danima mnogo svirali uživo, zapravo i nije nikakvo veliko iznenađenje, ali ipak mislim da bi se teško izabrao inspirativniji i duhovitiji otvarač, koji pripada na svaku pošteno i opsežnu Tull kompilaciju. “Love Story”, njihov posljednji uradak snimljen s originalnim gitaristom Mickom Abrahamsom, ujedno je jedno od njihovih prvih djela na kojem su pokazali svoje folk tendencije. Sada ga je moguće naći na reizdanju “This Was”. Isto vrijedi i za “Christmas Song”, već gotovo tradicionalnu božićnu pjesmu koju svaki pravi Tull fan zimi sluša uz pucketavi kamin, čaj i šarklju. Djelo koje potvrđuje da bi Ian u budućnosti za sve potomke Tull fanova s lakoćom mogao zamijeniti Djeda Božićnjaka ili Djeda Mraza kao središnju figuru božićnog i novogodišnjeg ugođaja. Naslovna skladba, koja je 1971. izašla kao singl i bila jedan od njihovih najvećih hitova na glazbenim ljestvicama, sa svojom profinjenom ritam linijom, orkestralnim aranžmanima i odličnom Ianovom flautom zasigurno je jedno od njihovih najprepoznatljivijih djela. Ian ju je namjerno napisao u taktu 5/4 kako bi je sačuvao od eventualnih plasmana na ljestvicama pop glazbe (a ne rock glazbe). Slijede bluesom obojena “Driving Song” i dramatični heavy rocker “Sweet Dream”, još jedna od onih klasika grupe koje fanovi povremeno veselo zviždučući pjevuše. Oba se djela sada kao bonusi nalaze na reizdanju “Stand Up” (1969). “Singing All Day” je lagana i melankolično obojena folk rock skladba, dok je “Witches Promise” još jedna od njihovih ranih folk rock klasika koja pršti od energije. Upravo ovo djelo slušatelju prvi put zaista pokazuje koliki su napredak Tull tada napravili od svojih bluesy početaka. Lagana “Inside”, koja zbog bluesom obojene gitare opet pomalo dočarava njihova rana djela, pomalo je neobičan izbor jer se u istoj verziji nalazi i na studijskom albumu “Benefit” (1970). “Just Trying To Be” je pak još jedna kratka i spokojna akustična skladbica. Te se četiri skladbe sada nalaze na reizdanju “Benefit”. Slijede dva djela uživo, snimljena tijekom nastupa grupe u dvorani Carnegie Hall (NYC). Više od deset minuta duga “By Kind Permission Of”, koje nema ni na jednom studijskom izdanju, puna je klavirskih solaža i klasičnih improvizacija (većina njih potječe od klasičnih skladatelja poput Beethovena, Rahmanjinova i Debussyja) sjajnog klavijaturista Johna Evansa, koji je tada na koncertima predstavljala njegova solo točka, iako mu se u posljednjoj minuti za finale pridružuju i ostali članovi. Produljena, do kraja navijena i začinjena verzija “Dharma For One” (This Was, 1968) pak oduševljava prije svega izvanrednim uvodom na orguljama i podivljalom ritam linijom, teško odjekujućim rifovima gitarista Martina “Lancelota” Barrea (ne treba zaboraviti da je na originalu svirao Abrahams) i čak za grupu prilično netipičnim višedijelnim vokalnim vragolijama. Mogu reći da ju je gotovo nemoguće prepoznati s obzirom na njezin psihodelično obojen original, što tadašnju Tull postavu pokazuje kao odlične koncertne improvizatore. Vrijedi spomenuti da su te dvije izvedbe njihov dotadašnji prvi koncertni uvid, jer je prvi službeni koncertni album “Bursting Out” izašao tek 1978. “Wond’ring Again” je vrlo zanimljiva verzija skladbe “Wond’ring Aloud” (Aqualung, 1971). Mogu reći da je ta verzija zbog nešto umjetnijih akustičnih pasaža čak bolja od one na albumu. Naravno, ovo ne bi bila nikakva ozbiljna Tull kompilacija da ne sadrži njihovo najpoznatije i najomiljenije djelo “Locomotive Breath” (1971), na kojem grupa na svojim instrumentima puše punom parom. Za kraj kompilacije slijedi još pet poslastica koje ćete uzalud tražiti na reizdanjima studijskih albuma. Akustično usmjerena i nadasve spokojna “Life Is a Long Song”, na kojoj Ian ponovno demonstrira svoje vladanje akustičnom gitarom, te “Up The ‘Poll”, posvećena Ianovu rodnom gradu Blackpoolu, prave su Tull klasike koje se još i danas povremeno nađu na nekom koncertnom popisu. “Dr. Bogenbroom” je cinična i duhovita folk-hard rock uratka. “For Late” je kratak, ali energičan instrumental koji se odlikuje prije svega brojnim prijelazima te interakcijom između Barreove gitare i Ianove flaute. “Nursie” je pak vrlo kratka i šaljiva Ianova domislica na akustičnoj gitari, koja je očito namijenjena jednoj od njegovih brojnih ženskih fantazija. Ovako nadahnutih djela neće manjkati ni ubuduće ispod pera i ruku starog vuka.
“Living In The Past” je poput pehara dupkom punog šarenih i slasnih dobrota, koji lijepo pokazuje koliko su jedinstvena i izvrsna grupa Jethro Tull bili već u svojim prvim godinama glazbenog stvaranja te kako su napredovali sve do početka 70-ih, kad su zaplovili vodama progresivnog rocka. Riječ je o jednoj od onih vrlo rijetkih kompilacija za koje mogu reći da je doista zlata vrijedna, slušatelja nagrađuje nečim novim, a istodobno jamči konstantnu kvalitetu svih odabranih skladbi među kojima ne manjka nekih od najboljih djela u povijesti grupe. Zato album osim svim pravim ljubiteljima grupe, koji ga naravno već odavno imaju u svojoj kolekciji, preporučujem prije svega glazbenim sladokuscima koji ne smiju ostati bez jednog od najboljih izdanja u povijesti grupe, a i onima koji grupu ne poznaju baš dobro jer postoji malo prikladnijih albuma za upoznavanje s izvornim naslijeđem Jethro Tull od “Living In The Past”.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, mandolina, balalajka, hammond orgulje, akustična gitara
Mick Abrahams – električna gitara (svira na skladbama 1 – 3)
Martin Barre – električna gitara (svira na skladbama 4 – 21)
Clive Bunker – bubnjevi, glockenspiel, udaraljke (svira na skladbama 1 – 11 i 13 – 16)
Glenn Cornick – bas-gitara, hammond orgulje (svira na skladbama 1 – 11 i 13 – 15)
John Evans – klavir, celesta (svira na skladbama 9 – 21)
Jeffrey Hammond-Hammond – bas-gitara, prateći vokal (svira na skladbama 16 – 21)
Barriemore Barlow – bubnjevi (svira na skladbama 17 – 21)
David Palmer – orkestralni aranžmani i dirigent zbora (7)
Produkcija
Ian Anderson
Popis skladbi
1. Song For Jeffrey (3:24)
2. Love Story (3:07)
3. Christmas Song (3:09)
4. Living In The Past (3:23)
5. Driving Song (2:44)
6. Bourée (3:47)
7. Sweet Dream (4:06)
8. Singing All Day (3:07)
9. Teacher (3:59)
10. Witch’s Promise (3:49)
11. Alive And Well And Living In (2:48)
12. Just Trying To Be (1:36)
13. By Kind Permission Of (live) (10:10)
14. Dharma For One (live) (9:58)
15. Wond’ring Again (4:16)
16. Hymn 43 (3:19)
17. Life Is A Long Song (3:22)
18. Up The ‘Pool (3:15)
19. Dr. Bogenbroom (3:01)
20. For Later (2:08)
21. Nursie (1:36)
Trajanje albuma: 79:54
