Izdavač: English Electric Recordings
Datum izlaska: 26. 6. 2020.
Produkcija: Nick D’Virgilio
Trajanje albuma: 69.13 min
Žanr: Progressive Rock/Art Rock
Ocjena: 10/10
NDV je kratica, odnosno dugogodišnji nadimak karizmatičnog američkog bubnjara i pjevača Nicka D’Virgilia (Big Big Train, ex-Spock’s Beard). Nick, poznat i po suradnji sa sastavima poput Genesis, Tears For Fears i Fates Warning, solo je karijeru započeo već 2001. albumom »Karma«, no od tada se uglavnom posvećivao radu u sastavima Spock’s Beard i kasnije Big Big Train, u kojima je bio prije svega vrhunski bubnjar, iako je oduvijek imao i izniman pjevački talent. Možda je i sam s vremenom shvatio da bi bila šteta ne iskoristiti svoje pjevačke vrline češće pa je odlučio da je došlo vrijeme za novi solo album naslovljen »Invisible«.
Odmah na početku treba spomenuti da je riječ o stilski iznimno eklektičnom albumu na kojem se može čuti simfonijski progresivni rock, art rock, art pop rock, prog metal, funk, r’n’b i hard rock, da navedemo samo neke stilske značajke pojedinih skladbi s »Invisible«, što zorno svjedoči o Nickovu izvanrednom skladateljskom talentu i glazbenoj širini. Utjecaji svih prethodno spomenutih sastava s kojima je Nick surađivao tijekom dosadašnje karijere čuju se na svakoj skladbi s »Invisible«. Stoga ne čudi što je D’Virgilio na suradnju pozvao iznimno šarolikO društvo vrhunskih glazbenika, koji svojim doprinosima tu izvanrednu stilsku dinamiku i međužanrovsko preskakanje albuma “Invisible” samo dodatno proširuju. To su: Tony Levin (King Crimson, Peter Gabriel), Jordan Rudess (Dream Theater), Jem Godfrey (Frost*), Rick Nielsen (Cheap Trick), Carl Verheyen (Supertramp), Paul Gilbert (Mr. Big) i Jonas Reingold (Steve Hackett, The Flower Kings).
»Prelude« je, kako mu i naslov kaže, orkestralni predložak za naslovnu skladbu, dakle »Invisible«, na kojoj Nick u trenu oduševi svojim izvanrednim pjevačkim nastupom. To je melankolična power balada s prekrasnim simfonijskim aranžmanima, koja ujedno predstavlja stilski potpuno neočekivan početak albuma. Udarni progrocker »Turn Your Life Around«, koji pomalo podsjeća na Nickova vremena sa Spock’s Beard, prvi je temeljiti stilski preokret, kojih na »Invisible« doista ima u izobilju.
»I’m Gone« je art pop rocker obojen funkom i r’n’b-jem, s elektroničkim ritmičkim uzorcima, koji u kombinaciji sa ženskim vokalnim harmonijama zvuči gotovo trendovski, dok se Nickov kameleonski pjevački pristup tu namjerno pretvara u pjevanje nekakvog razmetljivog, naduvenog derišta opsjednutog putenim užicima. Mračni »Money (That’s What I Want)« eklektični je art rocker s Nickovim teatralnim pjevačkim nastupom, moćnim orkestralnim aranžmanima i ženskim pratećim harmonijama, dok je tekst zajedljiva kritika suvremene glazbene industrije.
»Waiting For No One« je melankolična power balada s raskošnim simfonijskim aranžmanima i Nickovim pjevačkim nastupom vrijednim divljenja. »Snake Oil Salesman« je snažan progrocker s brojnim hardrockerskim elementima, osobito zahvaljujući udarnim gitarskim dionicama i razigranim teksturama na mini moogu. »Where’s The Passion« je strastven, epski usmjeren simfoprogrocker, koji stilski pomalo vuče na Spock’s Beard, a na kojem Nick oduševljava još jednim eklektičnim pjevačkim nastupom koji para srce.
»Mercy« svojom uglavnom progmetalskom strukturom, zahvaljujući nemilosrdnim gitarskim dionicama i beskompromisnim bubnjarskim kanonadama, predstavlja potpuni stilski kontrast. »Overcome« je prekrasno ambijentalno putovanje s energičnim pjevačkim nastupom, kompleksnim vremenskim prijelazima i predivnim orkestralnim aranžmanima. »In My Bones«, u kojem zapuše i dašak jazza, opet je nešto ‘navijenija’ stvar s Nickovim razjarenim pjevačkim pristupom i zabavnim saksofonskim aranžmanima.
Glavna posebnost skladbe »Wrong Place Wrong Time« jest prisutnost neobičnih vokalnih harmonija u stilu ‘starih, dobrih’ Gentle Giant, odnosno u stilu ranih Spock’s Beard. »Not My Time To Say Goodbye«, obdaren izvrsnim refrenom, epski je, pobjednički trenutak albuma s veličanstvenim orkestralnim aranžmanima koji bi po svojoj naravi mogli biti i podloga za glazbu nekog spektakularnog, epskog filma. Nostalgični »I Know The Way«, zahvaljujući još jednom Nickovu briljantnom pjevačkom nastupu i ništa manje emocionalnim ženskim vokalnim harmonijama, najbolji je mogući završetak albuma.
NDV je s »Invisible« posve neočekivano stvorio jednog od glavnih kandidata za progrock album 2020. godine. »Invisible« svojom eklektičnošću i stilskom raznolikošću uz besprijekornu produkciju ne prestaje oduševljavati od početka do kraja te nadmašuje sva očekivanja. Nick je potvrdio svoj status jednog od najraznolikijih glazbenika i skladateljskih majstora suvremene eksperimentalne glazbe, koji je nakon dugo vremena opet pronašao put da nas podsjeti i na svoj izniman pjevački talent. »Invisible« je lijep dokaz da je ponekad bolje izdati jedan album u cijelom desetljeću, stvoren dušom i srcem, nego svake godine napraviti novi, tehnički i aranžerski besprijekoran, ali uglavnom bezdušan, emocionalno prazan album, što se posljednjih godina često događa Nickovu dugogodišnjem suputniku Nealu Morseu.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Prelude
2. Invisible
3. Turn Your Life Around
4. I’m Gone
5. Money (That’s What I Want)
6. Waiting For No One
7. Snake Oil Salesman
8. Where’s The Passion
9. Mercy
10. Overcome
11. In My Bones
12. Wrong Place Wrong Time
13. Not My Time To Say Goodbye
14. I Know The Way
Glazbenici:
Nick D’Virgilio – bubnjevi, vokal, akustična gitara, bas-gitara, “loops”
Jordan Rudess (Dream Theater) – klavijature
Jem Godfrey (Frost*) – klavijature
Tony Levin (King Crimson, Peter Gabriel) – bas-gitara
Jonas Reingold (The Flower Kings, Steve Hackett) – bas-gitara
Paul Gilbert (Mr. Big, Racer X) – gitara
Rick Nielsen (Cheap Trick) – gitara
Carl Verheyen (Supertramp) – gitara
Abbey Road Orchestra – gudački i puhački aranžmani
Randy McStine
Stan Cotey
Jacob Dupre
Ed Goldfarb
Don Carr
Phil Naish
Michael Omartian
Tom Hemby
Dave Martin
Kat Bowser
Beth Cohen
Nathan Heironimus
Sophia D’Virgilio
