Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 15. 10. 2021.
Produkcija: Tony Hernandez / miks & mastering: Roland Grapow
Trajanje albuma: 66.13 min
Žanr: Power Metal
Ocjena: 9.0/10
Lords Of Black, španjolski ultra-melodični power metalci s tendencijama prema artizmu usmjerenima na značajke progresivnog metala, pod vodstvom čarobnog gitarista Tonyja Hernanda i uz novu besprijekornu i besprijekorno čistu vokalnu izvedbu vrhunskog Čileanca Ronnieja Romera (među ostalim Rainbow), nakon manje od godinu dana stanke objavljuju još jedan od dva albuma »Alchemy Of Souls«.
Riječ je o ukupno petom studijskom albumu madridske grupe osnovane 2014., koja je još iste godine izbacila istoimeni studijski prvijenac. Bend je u nepreglednoj plejadi skupina koje se okušavaju u ovakvoj žanrovskoj sferi talentom i garanjem uspio uvjeriti i privući pozornost u postmilenijskim vremenima, koja već dobrih deset godina nisu baš naklonjena power metalu, pa tako i prilično razmažene i vrlo zahtjevne publike. Iskreno rečeno. U power metalu je već davno rečeno sve, a tendencija je danas usmjerena na traženje ekstrema (brutalnosti), pa i međužanrske fuzije. No, ako te prate srčanost i drskost, klišeje je moguće sasvim vjerodostojno premostiti. Lords Of Black su jedna takva grupa. Iznad prosjeka ih vuče nevjerojatna skladateljska talentiranost šefa i glavnog vizionara, gitarista Tonyja Hernanda, a skladbe se tako i ovaj put mogu pohvaliti izvanrednom razigranošću, aranžerskom detaljnošću te trikovima koji evociraju zlatna vremena kada su u metalu planetom ‘gospodarile’ grupe poput Stratovariusa, Savatagea, ali i Angre te Symphony X. No to je bilo prije više od dvadeset godina.
Nakon odličnog prvog albuma »Alchemy Of Souls«, koji je izašao u studenome 2020. (RockLine recenzija), grupa je dakle već sredinom listopada 2021. objavila njegova studijskog nasljednika. S obzirom na izuzetnu zrelost i dovršenost prethodnika, stvaranje novog albuma u tako kratkom vremenskom razmaku za grupu je bilo utoliko veći izazov. Zadržati visoku kvalitetnu razinu prethodnika. Najmanje to, ako ne i nešto više. To je grupi uspjelo. S obzirom na to da su se oba dijela brzo slijedila, novi album ne iznenađuje i ne uzbuđuje takvim intenzitetom kao njegov prethodnik, što ne znači da nije barem jednako kvalitetan kao prvi album »Alchemy Of Souls«. Dakle, jedanaest novih autorskih skladbi, uvod te obrada skladbe Sympathy – ako ste vlasnik posebnog, ‘proširenog’ izdanja albuma. Lijepo je naime znati da svijet metala nije zaboravio Uriah Heep iz ere kada je u njima pjevao pokojni John Lawton.
Pitanje je što bi se događalo s Lords Of Black da svijet već dvije godine nije gurnut u mučeništvo ovih novih, čudnih i prije svega mračnih vremena brojnih neobjašnjivih ‘lockdowna’, koji prije ispunjavaju negativnim osjećajima približavanja apokalipse nego čime drugim. Koncertnih turneja dakle nema jer su zabranjene, a grupe s druge strane imaju više vremena za skladanje nove glazbe. Romero, koji se u siječnju 2019. pomalo šokantno oprostio od grupe, vratio joj se u svibnju 2020., što je spasilo glazbenu vizionarsku viziju Tonyja Hernanda te na mnogo načina lik i djelo same grupe, iako su joj na vokalima u tom razdoblju suvereno pomagali Argentinac Hugo Valdez (Dream Child) i Hrvat Dino Jelusick (Whitesnake, ex-Animal Drive). Eto, nastupilo je ‘zamračenje planeta’, a Romero se vratio u Madrid. S mnogo manje obveza prema brojnim grupama i projektima u koje je uključen. Zato je odlučio ponovno pomoći Hernandu i vratiti se u Lords Of Black.
Iskreno rečeno, bila bi velika šteta da Romero nije opozvao svoj odlazak iz grupe. Njegov vokal daje glazbi Lords Of Black poseban karakter, dodaje točku na ‘i’ izvanrednoj izvornoj privlačnosti i grabežljivosti materijala. Novi album zadržava izrazito teatralnu i pogubnu mračnost prethodnika. Produkcija je izrazito nakostriješena i naježena, gitarsko fraziranje u zvučnoj slici snažno je našopirenu i odlučno gurnuto u prvi plan. Masterizaciju albuma naime je opet obavio legendarni Roland Grapow (Masterplan, ex-Helloween). Kompozicije dosežu zadovoljavajuće visoku razinu skladateljske razigranosti, a uz to i visoku razinu dinamičkog razvoja događaja. Istodobno uvjerljivo valovito prolaze albumom uhvaćena raspoloženja. U skladateljskom smislu Hernando ostaje majstor stupnjevanja atmosfera. Pritom treba posebno istaknuti da atmosfera skladbi u pravilu dosiže svoj raspoloženjski krešendo upravo u refrenskim napjevima. Tendencija grupe da se obraća i progresivnometalskoj publici zamjetna je i ovaj put. Kvartet je u instrumentalnom smislu tehnički izuzetno potkovan, što je naglašeno u izvedbi nekih dijelova albuma, a među skladbama se u tome posebno slikovito ističe znatno razigranija i blago ‘istraživačka’ In A Different Light.
Poseban užitak u slušanju ponovno pružaju mid-eight pasaži, u kojima Hernando oduševljava i oduzima dah svojim razuzdanim gitarskim vragolijama, dok album na svakom koraku prati izvanredna ritam sekcija, u kojoj se ističe bubnjar Jo Nunez s nekim izvanrednim bubnjarskim preokretima odnosno produljenim i iskričavim ‘krošeima’ prijelaznih ‘rollinga’. Ukratko, album koji slušatelja neprestano zaokuplja i drži ga u kliještima izvanredne pristupačnosti visokooktanskog udarnog voltaža, izrazito mračne i pogubne atmosfere te praćenja glazbene grabežljivosti unutar izvorne aranžerske kompaktnosti. Sve za Lords Of Black ponovno funkcionira briljantno, a ekipa i novim albumom održava artistički rast, a s njim i onaj teško izboreni status jedne od najcjenjenijih powermetalskih postava novih vremena. Za power metal (bez dodanog scenskog kiča i šljokica) nisu baš ružičasta vremena. U njima je krovni pojam metala dosegnuo izuzetnu (podžanrovsku i međužanrovsku) razgranatost, uz čije artističke ‘ekstreme’ power metal često biva odgurnut i zaboravljiv žanrovski ‘patuljak’.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Prelude (Alchimia Confessio 1458 A.D.)
2. Maker Of Nothingness
3. What’s Become Of Us
4. Bound To You
5. Before That Time Can Come
6. Mind Killer
7. Death Dealer
8. Prayers Turned To Whispers
9. In A Different Light
10. How Long Do I Have Now
11. Fated To Be Destroyed
12. No Hero Is Homeless
13. Sympathy (orig. Uriah Heep)
Postava:
Ronnie Romero – vokal
Tony Hernando – gitara
Dani Criado – bas gitara
Jo Nunez – bubnjevi
