Izdavač: AFM Records
Datum izlaska: 22. 10. 2021.
Produkcija: Martin “Mattes” Pfeiffer
Trajanje albuma: 68.57 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 9.0/10
Čovjek ne može vjerovati. Pred nama je naime sedamnaesti studijski album njemačkih teutonskih metal veterana U.D.O. Obilno napunjen sa šesnaest skladbi i gotovo sedamdeset minuta trajanja (ako imaš japansku verziju albuma, tamo je još jedan komad više). Zagriženost, ustrajnost kojoj nema premca. »Game Over«! Naslov ostavlja dojam kao da je svemu kraj, kao da čovječanstvo proživljava posljednje dane svog postojanja. Sudeći po naslovu i svoj toj raskošnoj nafilanosti skladbama, osjećaj je zasigurno takav. No obilno je bio napunjen i prethodnik »Steelfactory« (2018, RockLine recenzija). I? »Game Over« je naime opet besprijekorno temeljit studijski uradak koji u kvalitativnom smislu održava izniman polet prethodnika »Steelfactory«. Kako samo legendi i jednom od najprepoznatljivijih vokala u povijesti heavy metala, koji će početkom ovogodišnjeg travnja napuniti okruglih sedamdeset, dakle jednom jedinom Udi Dirkschneideru, uvijek uspije zadržati takvu uvjerljivost? Stav koji ne slomi ništa.
Legendarni vokalist okružen je s četiri naoštrena mladca. Nevjerojatno je koliko fascinantno se uklapaju uz ikonskog pjevača. U navezi s Udom je i ovaj put izniman ruski gitarski virtuoz Andrey Smirnov, koji je, među ostalim, proučio ostavštinu Accept uzduž i poprijeko, a krasi ga i klasična potkovanost i glazbena izbrušenost, te s druge strane onaj neukroćeni, divlji istočnjački duh nepokolebljivog slavenstva. Uz Rusa tu je i Slovenac Tilen Hudrap, koji bijesno i zagrizeno kopa i trga bas gitarom kroz jezgre skladbi. Za Tilena je to već treći U.D.O. album. Prethodna dva su koncertni iz Plovdiva (2021, RockLine recenzija) i onaj ‘posebni’, snimljen u suradnji s državnim orkestrom Njemačke vojske (“We Are One”, 2020, RockLine recenzija). U Thunder Road te će Tilen, u navezi s Udinim sinom Svenom na bubnjevima, naprosto otpuhati. Smirnov se odlično uklopio i s gitaristom Deeom Dammersom, koji je u ekipu stigao otprilike u isto vrijeme kad i Tilen Hudrap. To se osjeti na novom albumu. U tom je smislu »Game Over« čak kompaktniji, a svakako i puno više ‘bendovski’ album od prethodnika »Steelfactory«. Gitaristi se silno fascinantno nadopunjuju i osjećaju u samim solističkim duelima, u harmoniziranju ukrasnih melodija nad fraziranjem, gdje iskričave nadahnutosti u traženju rješenja ne manjka. U tom smislu jedan od vrhunaca takve suradnje nove gitarske naveze donosi jedinstvena Midnight Stranger. Tu je i jedna od najdomišljatijih modulacija unutar mid-eight dionice u Empty Eyes (fokus opet na radu obaju gitarista).
Da. Opet smo kod Accept. Udo Dirkschneider je naime velik dio te grupe. Za mnoge sljedbenike Accept bez Dirkschneidera zapravo nema. Ne postoje. I doista je Udo, pri odlasku iz Accept, golem komad glazbene misije naprosto prenio na U.D.O. Ako budem malo rogobatan i zločest, danas se u U.D.O. čuje više klasičnih Accept nego u originalnim Accept (Hoffmannu je na kraju ‘pobjegao’ još i Baltes). Dakle, ostaje vaganje: Hoffmann vs. Dirkschneider. Izaberite sami. Kako god. Grupe i dalje ostaju stilski snažno povezane i održavaju aktualnost za svoje sljedbenike i novim studijskim uracima.
Tako legendarni pjevač jaše na golemom valu kreativnog zamaha, oslanjajući se na neiscrpan zalet, za što uvelike može zahvaliti svojoj pomlađenoj grupi, u kojoj ne manjka velike radosti i žudnje za dokazivanjem te neukroćene nestrpljivosti za afirmacijom talenata, što veteranu svih veterana među metalskim vokalistima u zrelim godinama zasigurno neizmjerno godi i na svoj ga način ‘potpaljuje’ da i sam iz sebe iscijedi najbolje što zna i može. I vokalno taj čovjek ne popušta. Vrišti s nesmanjenom žestinom i gorućim intenzitetom svojih zlatnih dana. Jedinstveni vokalist ostaje velikim slovima uklesan kao jedan od temeljnih vokala koji su definirali sam heavy metal. Tako i na ‘golemom’ sedamnaestom U.D.O. albumu.
Skladbe su sve po redu već gotovo poslovično produkcijski izuzetno naoštrene i obraćaju se neumoljivo. Razorno. Frazama koje udaraju ravno u lice. Tradicionalnije ili elementarnije od toga ne ide. I upravo je to opet najveći čar koji možeš osvojiti, ponotranjiti u svom genomu doista samo ako si (bio) dio te priče. Album se obruši poput munje iz vedra neba s pepeljujućim otvaranjem u skladbi Fear Detector. Očekivano. Drugačije ne smije biti. Govorimo naime o U.D.O. Sve je tu. I oni neizostavno grmeći muški zborski vokali koji u refrenu okružuju vokalnu brusilicu Ude Dirkschneidera ne ostaju neprimijećeni. Jurišnik Prophecy i za njim krajnje dramatični Empty Eyes, kao i tik pred kraj izrazito himnična Time Control, komadi su koji dočaravaju ‘trzajnost’ U.D.O. albuma iz devedesetih, poput »Solid« i »Holy«. Kao što smo već malo prije utvrdili, na albumu »Game Over« dakle ima puno skladbi. Na njemu iznenađuje AC/DC-jevska Kids And Guns, što donosi jedan od bitnijih odmaka od inače zacementiranog stila grupe. Osmi komad je balada Don’t Wanna Say Goodbye. U već dobro poznatom . Uspjela. Ta skladba nekako dijeli album na dva dijela. Dakle, ipak je dopušteno da tijekom slušanja ovog paklenog uratka uhvatite malo zraka. U drugoj se polovici zredaje poprilično točaka koje posebno slikovito ‘draže’ esencijom klasičnih Accept dana. Tako redom nagovaraju Unbroken, Marching Tank, Thunder Road, pa kasnije Speed Seeker. Već spomenuta Midnight Stranger nosi izdašniji pridah epskosti i pompe te je primjer točke albuma na kojoj se sve temeljne sadržine koje definiraju karakter aktualne U.D.O. postave krajnje posrećeno spajaju na jednom mjestu. Album zaključuje fantastični metalski ‘šrapnel’ Metal Damnation! Mjesta u redoslijedu skladbi albuma s Fear Detector lako bi se mogla zamijeniti, što govori sve o ‘podrugljivosti’ same skladbe kojom se zaključuje i sam album »Game Over«.
Besprijekorna egzekucija. Bez obzira na plejadu skladbi. Nema kiksa i daha neponestaje ni ‘sedamnaesti’ put. Odlično sviranje, nevjerojatna nadahnutost te međusobno osjećanje glazbenika. Osjeti se i da je najnovija ekipa odsvirala izniman niz koncerata prije nego što je krenula u studio. Angažiranost, volja i predanost. Veliko srce. Sve je točno tamo gdje treba biti. Mala škola metala u zanatu velikih majstora, kojima još uvijek nepokolebljivo zapovijeda jedan jedini. Udo Dirkschneider. Naklon! Bez obzira na naslov albuma, nikako ne treba vjerovati da je ove priče slučajno već kraj.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Fear Detector
2. Holy Invaders
3. Prophecy
4. Empty Eyes
5. I See Red
6. Metal Never Dies
7. Kids And Guns
8. Like A Beast
9. Don’t Wanna Say Goodbye
10. Unbroken
11. Marching Tank
12. Thunder Road
13. Midnight Stranger
14. Speed Seeker
15. Time Control
16. Metal Damnation
Postava:
Udo Dirkschneider – vokal
Andrey Smirnov – gitara
Fabian “Dee” Dammers – gitara
Tilen Hudrap – bas gitara
Sven Dirkschneider – bubnjevi
