Los Angeles

Michele Luppi je talijanski pjevač, koji je svoje pjevačko znanje stjecao i u SAD-u, i to u školi VIT u Los Angelesu. Njegov mentor bio je Robin Randall (kao skladatelj surađivao je s imenima poput FM, Mark Free, James Christian i drugima). Los Angeles i njegove prije svega AOR i melodičnorockerske glazbene vibracije ostavile su snažan pečat na Micheleu. Nakon povratka u Italiju postupno je skupljao iskustva suradnjom s talijanskim i stranim glazbenim veličinama. Među njima su bili Maurizio Solieri, Andrea Braido, Umberto Tozzi, Glenn Hughes (bivši Deep Purple) te Ian Paice (Deep Purple). Postao je i glazbeni pedagog te je rado prenosio bogato znanje mladim nadobudnjacima. Osim toga, surađivao je sa sastavima Mr. Pig i s progresivnim metalcima Vision Divine.

 

Projekt Los Angeles Luppijev je osobni poklon glazbi koju najviše voli. Većina skladbi na albumu Los Angeles napisana je u pravom američkom maniru, sličnih smo čuli na popriličnom broju ploča. Ipak, ne radi se ni o kakvom kopiranju, jer svaka skladba ima barem jedan dio koji je doista unikatan. Uostalom, Luppi ima prednost u svom ugodnom glasu, koji može još i još. Taman prava dob (godište 1974.) ovdje jako pomaže. Okosnicu sastava na albumu Los Angeles čine Talijani, no bez pomoći nekih prijatelja i uglednika s AOR scene naravno nije išlo. Gregg Guiffria (Giuffria, House of Lords) podmetnuo je i naslagao dopadljive epsko-simfonijske klavijature, a Šveđanin Tommy Denander tehnički izbrušene gitarske dionice. Los Angeles je pristojan album koji uvjerava u svim ritmovima. U stihovima Luppi često ulaže u tugu i razočaranje, koje spretno nadvladava u optimističnim brzim stvarima poput One More Try i Run. U cjelini je album vrlo pristupačan ušima koja vole spore do srednje brze skladbe. Luppijev melodični rock vrlo je dobrodošao jer u sebi ima veliku ljubav prema iskrenoj glazbi. Kad popravi još i izgovor, bit ću još sretniji…

 

Neke su skladbe pomogli napisati ljudi s iskustvom na ovom glazbenom području (Richard Marx, Jeff Paris i Dennis Matkosky – pisao za Chicago, Al Jarreaua, Lee Ann Rimes). U glazbi inače nema nikakvih iznenađujućih zapleta, zato je ušima prijaznija, jer je izravna i čista. Michele inače gotovo neprestano nastupa po Italiji i nije nemoguće da ga uhvatite uživo, ako vam se svidi. Luppi je možda glasovna mješavina Erica Martina (Mr. Big) i Marka Freea (King Kobra, Unruly Child), no te usporedbe prije su opterećenje za um nego poticaj za opušteno uživanje uz ovu pristojnu mekorockersku produkciju.