How Long

Michael Thompson je američki gitarist koji svakih nekoliko godina snimi ploču pod svojim imenom ili svira u hrpi projekata kao studijski glazbenik. SAD usprkos stalno promjenjivim modnim smjerovima u glazbi uvijek treba sposobne instrumentaliste. Michael Thompson polako je gradio karijeru studijskog gitarista, upoznavao scenu i stvarao kontakte. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća dobio je priliku snimiti prvu ploču jer je želio pokazati svoje znanje i kao kreativac, a ne samo kao unajmljeni glazbenik. Godine 1989. tako je izašla ploča pod nazivom How Long, pod etiketom Michael Thompson Band (MTB). Thompsonov prijatelj Rick Moon Calhoun postao je pjevač, a ekipu su dopunili i Michaelovi prijatelji. How long su neodsanjani snovi mnogog glazbenika kojemu je blizak AOR ili sličan uglađeni rock. Profinjen pristup glazbenim idejama, minuciozno sviranje, potpuna vjera i predanost skladbama te želja za uspjehom zrače iz ove ploče duge više od sat vremena. How Long danas se smatra klasikom svog žanra. Iako je već punoljetna, nije izgubila ni kap pozitivnog naboja i izravnosti kojom je uvjerila već pri originalnom izdanju. Istina je da slovenski fanovi tada nisu mogli posvuda naići na vijesti o izlasku ove i sličnih ploča, jer su prilike bile potpuno drukčije nego danas. Za Thompsona smo čuli da je odličan gitarist, ali ni u trgovinama u inozemstvu ova ploča nije bila u izlogu, nego samo na nekoj zabačenoj polici. A i na popisu želja pri putovanjima u inozemstvo možda je bila bliže dnu pa nije došla na red za kupnju. Upravo zato je pošteno, lijepo i pametno što se još nađu borci (Frontiers records iz Napulja) koji su omogućili ponovno, remasterirano i dodacima obogaćeno izdanje ploče How Long. Skladbe su zapravo krune stvaralaštva mnogog skladatelja koji je pomogao Thompsonu. Ako spomenemo imena Billy Trudell, Jeff Paris, Adrian Gurvitz, Martin Walsh, Mark Spiro i Brett Walker, jasno je da tu nema šale. Na ploči posebno uvjeravaju prelijepa balada Give Love A Chance, Wasteland s uvjerljivim uvodom i poskočna Can’t Miss. Izvedba je vrlo blizu savršenstva, posebno Thompsonova gitara, čija je prisutnost mješavina široke palete tonova koje je Michael dugo gradio kao studijski maček. Jednostavno imam osjećaj da je za atmosferu u svakoj skladbi upotrijebio točno onaj ton koji joj najbolje pristaje. Upravo se u tome i u odličnom muziciranju vidi veličina pravog glazbenog majstora. Ploča How Long prelijepo je remasterirana, a dodane su i tri prethodno neobjavljene skladbe. Od toga su dvije sa snimanja za ploču, ali ih u vrijeme prvog izdanja nisu uključili na nju, dok je Wheelchair nova napola balada iz pera Thompsona, Jeffa Parisa i Moona Calhouna i dostojno izdržava usporedbu s vremenom. Navodno bi ta postava negdje 2008. trebala izdati novi album, nadam se da će biti puno bolji od T.R.W – Rivers of Paradise. How Long je puna odlične glazbe koja može pomoći svakom modernom jadniku s ušima punim instant umotvorina da provirí preko zida i priušti si pravo uživanje. Elegantan glazbeni doživljaj za sva vremena!