Los Lobos – 1995
Autor: Jernej Vene
Datum intervjua: 14.07.1995
Jednog lijepog srpanjskog dana saznao sam da u gradiću Spilimbergo, nedaleko od Vidma (Udine) u Italiji, na festivalu Folkest 1995 nastupaju i legendarni Los Lobos. Poduzeo sam sve što je trebalo da bih mogao doći u kontakt s njima, jer će vas, vrle čitatelje, zacijelo zanimati što rade slavni Meksikanci iz East L.A.-ja (Los Angelesa). Pomogao mi je organizator Andrea Del Favero. Pred inače malom publikom Los Lobos odsvirali su odličan koncert na kojem su ponudili osebujnu mješavinu rocka, tex-mexa, popa, bluesa, countryja i tradicionalnih meksičkih napjeva. Na pitanja su odgovarali Cesar Rosas i David Hidalgo, koji pjevaju i sviraju gitare, te basist Konrad Lozano. Govorili su i o novom albumu, koji je izašao u veljači 1996.
Vene: Kakvu glazbu svirate na novom albumu?
Cesar: Rock, pop, soul, funk – uvijek smo miješali sve živo u naš izraz i s tim nastavljamo.
Vene: Kako pišete pjesme? Imate li materijal pripremljen ili ga u cijelosti napišete u studiju?
Cesar: Najčešće već imamo pripremljenu pjesmu, a ponekad imamo samo pola ideje, a poslije je dovršimo u studiju.
Vene: Pišete li prije glazbu ili tekst?
Konrad: Ne znam. Ponekad je prvo glazba, pa tekst. Drugi put pak od komadića skladbe dan poslije napravimo posve drukčiju skladbu od one koja je bila dan prije.
Vene: Zalažete li se ikad u svojim pjesmama za neku političku stvar?
Cesar: Ne, samo su neke skladbe možda malo politički obojene, to ne radimo namjerno i to u našoj glazbi nikad nije previše prisutno. Budući da smo latinosi, ljudi kojima to odgovara mogu se poistovjetiti s našim iskustvima koja smo proživjeli.
Vene: Jeste li još povezani s tex-mex glazbom?
Konrad: O, da, čekamo povoljan trenutak da opet snimimo nešto takvo.
Cesar: Pazite, pripremamo eksploziju! No, šalu na stranu, tex-mex je oduvijek bio dio naše glazbe, ali da bismo snimali samo takve skladbe… Ne oslanjamo se samo na tradiciju, nego je pokušavamo nadograditi. Cijeli album sigurno ne bismo snimili u tex-mex stilu. Voljeli bismo pak pomoći mladim bendovima, jedini je problem u tome što smo mi doma iz Los Angelesa, a tex-mex uglavnom sviraju u Teksasu, gdje je taj pokret opet u zamahu.
David: Mladi sviraju tejano, koji je drukčiji jer ne koristi harmoniku, nego sintisajzere. Drukčije pristupaju glazbi, u tome je sva stvar.
Vene: Je li vas film La Bamba podigao do dotad nesluteno visokih razina? Sljedeći album La Pistola Y El Corazon bio je naime posve drukčiji?
Konrad: Naravno, tada smo osjetili slavu i postali veći nego ikad prije, a naša je izdavačka kuća nakon La Bambe htjela da snimimo album sa samim hitovima. Mi smo napravili upravo suprotno i snimili album s gotovo tradicionalnom meksičkom glazbom.
Vene: Jeste li rock ili folk bend?
Konrad: Mi smo mješavina oboga. Skroz smo zbrkani, ha, ha, ha! Snimili smo i skladbe Richarda Thompsona (britanski folk gitarist, op. a.) i Grateful Dead. To vam može puno reći o našoj glazbenoj širini.
Vene: Što mislite o Meksikancima koji bježe u Kaliforniju?
Cesar: Granicu treba srušiti, neka svi dođu gore na sjever, u Kaliforniju. Tamo je njihova zemlja!
Vene: Hvala za ovaj kratki intervju i uskoro na viđenje!
Cesar: Hvala i lijep pozdrav fanovima u Sloveniji!