Autor: Jernej Vene
Datum intervjua: 06.07.1995
Drugog listopada 1995. izašao je novi album supergrupe Toto naslovljen Tambu. Ne samo činjenica da su u njoj okupljeni izuzetno dobri i profesionalni glazbenici, nego i njihova popularnost u Sloveniji (tko ne zna njihove hitove Rosanna i Africa?), natjerala me na dugi put. U St. Poeltnu u Austriji Toto su početkom srpnja nastupili u sklopu proslave devete obljetnice otkako je taj grad postao glavni grad pokrajine Donje Austrije. U starom gradskom središtu moglo se vidjeti svašta: od uličnog kazališta, klaunova, žonglera i akrobata do koncerata glazbenih sastava različitih stilova, a kao vrhunac dana nastupili su Inner Circle i Toto. Uz prve su uživali mladi i stari i poskakivali u reggae ritmu, a Toto su još jednom dokazali da pripadaju samom vrhu svjetske glazbene scene. U dvosatnom nastupu, koji je završio vatrometom, odsvirali su sve hitove i pokazali da se i tehnički zahtjevna glazba može svirati “s jajima”. I još nešto: koncert je bio besplatan, jer je gradonačelnik St. Poeltna duboko zagrabio u gradsku kasu i iz nje izvukao potrebnu svotu šilinga. Kad ćemo i mi kod nas dočekati nešto slično?
Na novinarskom susretu na pitanja su odgovarali gitarist i pjevač Steve Lukather, klavijaturist i pjevač David Paich i bubnjar Simon Phillips.
Vene: Kako se novi bubnjar Simon Phillips uključio u Toto nakon smrti Jeffa Porcara? Što znači biti jedini Britanac u američkoj postavi?
Simon: To je kao da bacš vrećicu čaja u otrovnu vodu. Ne, bez zezanja! Brzo sam se snašao jer sam oduvijek puno svirao s američkim glazbenicima (Simon Phillips jedan je od najboljih engleskih studijskih bubnjara, op.a.). Budući da su dečki odlični glazbenici i poznajem ih već otprije, uopće mi nije bilo teško. Zanimljivo postane raditi u bendu u kojem su članovi odrasli na različitim krajevima svijeta. Europa i Amerika vrlo su različite po načinu poimanja svijeta, a time i glazbe. Unatoč tome, nedavno sam se preselio u Kaliforniju i tako ostvario svoje mladenačke snove.
Steve: U Toto su odnosi među članovima benda odlični. Poznajem pak bendove u kojima se ljudi ne razumiju međusobno, pa su zajedno samo zbog love. Ne zabavljaju se. Mi se posvađamo ponekad tek na pet minuta, a onda se opet međusobno šaljemo nekamo (već znate kamo), naravno, samo u šali.
Simon: Toto na turnejama jedinstvena je obitelj. U svim sastavima u kojima sam prije svirao (Mike Oldfield, The Who, itd., op. a.) stvari nisu bile organizirane ni približno tako dobro kao kod Toto. Kad si na turneji dva ili tri mjeseca, temeljito upoznaš ljude i njihove hirove. Kod Toto smo svi kao ugodna, zdrava obitelj.
Steve: Razumijemo se i s našim osobljem i tonskom ekipom, jer ih ne držimo za robove ni idiote. Tako sve funkcionira bez problema.
Vene: Simon, dakle, došli ste u Toto na zadovoljstvo obiju strana?
Simon: Da….
David: Na njegovu nesreću, Simon se morao seksualno kompromitirati pred starim članovima benda.
Simon: Ha, ha, ha, sve svoje ženske haljine stvarno nisam mogao ponijeti sa sobom.
David: OK, malo šale ne fali, ali ono što sam rekao istina je, ha, ha. Simona sam prvi put vidio kad je svirao s The Who u Los Angelesu. Bio je nevjerojatan i magičan. Tada sam rekao dečkima da je Simon jedini koji može zamijeniti Jeffa Porcara ako nastavimo kao Toto. Tada je to bilo zaista veliko AKO!
Steve: Simona sam upoznao 1986., kad smo s Jeffom Beckom, Carlosom Santanom i Dougom Wimbishem (bivšim basistom bivših Living Colour) svirali na festivalu u Japanu. Odmah smo postali kolege, a sviranje s njim čisto je veselje. Ostao mi je u sjećanju i nakon tragične Jeffove smrti bio nam je dovoljan jedan telefonski poziv. Nazvali smo Simona! Naravno, žali za svakim trenutkom otkako je s nama, zar ne, Simone? (smijeh)
Simon: Uopće ne, osjećam se fantastično!
Vene: Kakav će biti glazbeni smjer na novom albumu Tambu? Je li istina da će biti sličniji vašem četvrtom albumu (Toto IV)?
Steve: Da, usporedba je dobra, jer je Toto IV vrlo važan album za nas. Glazba na albumu Tambu bit će organskija, a time mislim na skladbe koje će biti melodičnije. Ne mislimo se natjecati međusobno, u stilu, gle koliko brzo mogu svirati. Možda će pjesme biti malo pjevnije, iako ne pišemo hitove na silu. Želimo predstaviti skladbe koje će biti pristupačnije široj publici. Vjerojatno će biti barem nekoliko skladbi u stilu naših najvećih hitova Rosanna i Africa.
David: Album će biti studijskiji od prethodnog, Kingdom Of Desire. Kad smo snimali prethodni, tek smo došli s turneje. U takvim prilikama agresivnost s nastupa lako prenesemo u studio. Na novom albumu predstavit ćemo nježniju stranu svog izražavanja, bit će više akustičnih instrumenata, a mislim da smo napredovali i u tekstovima. Skladbe smo pisali sa Stanom Lynchem (članom sastava Toma Pettyja), Glennom Ballardom i Siedah Garrett, koja je napisala skladbu Man In The Mirror za Michaela Jacksona.
Steve: Na albumu će unatoč svemu biti i nešto oštrog rocka, ako ne i metala. Imamo žestok instrumental, a Simon se potrudio i unio malo humora u tu skladbu. Mogli bismo reći da je u njoj skriven kalifornijski humor s engleskim naglaskom.
Vene: Što radite kad niste na turneji?
Steve: Simon je upravo snimio solo album, a miksat će ga preko telefona, jer ima dobar sluh (smijeh). David snima filmsku glazbu, a ja imam ugovor za solo albume, tako da je slobodnog vremena malo. Pomogao sam i Nicku Menzi, bubnjaru benda Megadeth, na njegovu solo albumu. Kad sam doma, najradije sam s obitelji, gdje se najviše opustim. I dečki iz benda tada odmaraju.
David: Prije nego što smo počeli snimati novi album, otišao sam na skijanje na tjedan dana. Rezultat toga je skladba Dave’s Gone Skiing, iako su je dečki kasnije preimenovali. Ipak, ispravno je da slušatelji dobiju proizvod kojim će biti zadovoljni.
Vene: Hvala i puno sreće unaprijed!
Steve: I vama! Bok!
