Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Gorica (Gorizia) / Ex Mercato All'Ingrosso / Italija
Datum koncerta: 20.09.2014
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 0,00€ (slobodan ulaz!)
Ovogodišnji rujan bio je što se koncertnih zanimljivosti tiče prilično pust. Kad je riječ o hard rocku i klasičnom heavy metalu. A čak i kad koncerata ima, svi padaju na isti termin. Tako je bilo i dvadesetog dana ovogodišnjeg rujna. U talijanskoj Gorici festival GO4Rock s glavnim adutom subotnjeg dana, NWOBHM veteranima Tygers of Pan Tang, dok su u Ajdovskoj dolini, recimo, u isto vrijeme zacvrkutali naši Šank Rock. Svejedno, nije bilo ni načas dvojbe kamo ćemo usmjeriti pramac naše neukroćene RockLine karavele. Prema Gorici! Stigli smo malo iza jedanaest navečer! Nakon što su četiri talijanske skupine već odradile svaka svoju koncertnu “tlaku”, i to Ravenhouse, Insanity Fair, Crazy Uncle te Fake Idols, nazočni posjetitelji čekali su samo još nastup velikih veterana novog vala britanskog metala, čiju godinu rođenja možemo smjestiti u 1980. Upravo te godine Tygers of Pan Tang izdali su i svoj studijski prvijenac »Wildcat«. Skupina čiji su počeci karijere bili obećavajući, kad se sljedeće godine popela među najvidljivije predstavnike svog žanra i kad je izašao njihov najprepoznatljiviji dosezi karijere, album »Spellbound« (1981), već iste godine, na krilima velikih ambicija, izdala je album »Crazy Nights«, kojim međutim nije uspjela probiti se u metalsku elitu pa je zbog toga ostao nepravedno previđen. Diskografska kuća MCA tada je skupinu sa svih strana stezala i gurala prema komercijalizaciji. Zato je četvrti album »The Cage« za Tygers of Pan Tang značio polagani raspad sustava. Bend su napustili glavni nositelji postave, a skupina je ušla u razdoblje »glazbenog čudaštva«, izdala još dva podprosječna albuma te puna frustracija 1988. definitivno prestala djelovati!
Sve do 1999., kad je skupinu reaktivirao danas jedini originalni i osnivački član postave, gitarist Rob Weir. Bend se iste godine pojavio na ekskluzivnom nastupu usred njemačkog festivala Wacken Open Air, a od tada do ove godine izdao je tri studijska albuma, dostojna nasljednika prva tri! »Mystical« (2001) izašao je relativno brzo nakon okupljanja, slijedi izdanje albuma »Animal Instinct« (2008) te prije dvije godine još uvijek aktualni »Ambush« (2012).
Dolazak Tygers of Pan Tang u neposrednu blizinu slovenske granice događaj je s vjerojatnosti kao da žabi naraste perje na glavi, pa ipak se na sreću i čuda događaju! U skupini su danas uz Roba još talijanski pjevač Jakopo Meille (od 2004.), basist Gavin Gray (čovjek je prvi put zasvirao za skupinu 1999., a trajno joj se pridružio 2011.), nadalje bubnjar Craig Ellis (od 2001.) te novopridošlica i gitarist Mickey Crystal (od 2013.).
Improviziranu pozornicu postavljenu pod krov tržnice momci su zaposjeli oko 20 minuta iza jedanaest navečer i otvorili nastup kako se i šika! Skladbom s albumskog prvijenca »Wildcat« zvanom Don’t Touch Me There! Bez Weira danas ne bi bilo ništa od Tygers of Pan Tang. Čovjek s čak tri humbucker magneta usađena u replici Gibson LP gitare ostaje pokretačka snaga skupine. Još uvijek zna postaviti gitarsku frazu tako da djelotvorno oživi u novostvorenim skladbama koje obilježavaju albume skupine novog milenija. Pjevač Meille je odličan. Posjeduje vještu kombinaciju melodične čiste autoritativnosti koja kraljuje u svakoj dionici vokalnog nastupa, a nju dozira s većom ili manjom dozom grlenosti koja skladbama daje dodatni atmosferski kontrast. Energija u ekipi je odlična pa je bend isporučio snažno dinamičnu scensku igru koja je djelovala povezano, uigrano, štoviše, i uza svu producirano metalsku grubost, tankoćutno. Weir je dva do tri puta zaboravio stati na footswitcher koji bi na točkama trebao isticati njegove solaže u miksu zvučne slike, pa su one tada zvučale jedva čujno! Naravno, Rob se u trenucima nedoumice uvijek može sigurno osloniti na velemajstorsku svirku brzoprstog Mickeyja. Rifovi klasika, kao i novijih skladbi, i uživo se odlično međusobno razumiju i povezuju u čvrst i jedinstven glazbeni konglomerat koji definira lik (i djelo) Tygers of Pan Tang.
Na veliku radost pravih ljubitelja njihova opusa bend je koncertni repertoar podredio konkretnoj zastupljenosti skladbi klasičnog Tygers of Pan Tang albuma »Crazy Nights«. Dakle, odličnog trećeg dosega skupine koji je do današnjeg dana ostao nepravedno u sjeni prva dva studijska albuma. Nakon potresne Gangland (»Spellbound«, 1981), bend je uskočio na noviju ploču »Animal Instinct« i odsvirao rockersku Rock Candy punu razbojničke začinjenosti, a zatim je uslijedila serija klasika s »Crazy Nights«, počevši s naslovnom skladbom, pa dalje Raised on Rock, Love Don’t Stay, nadodličnom Do it Good, pa Never Satisfied te Runnin’ Out of Time. S albuma su dakle izostavili samo tri skladbe. Koncert se prevalio u drugu polovicu, a bend se prihvatio dvaju uzastopnih medleyja u kojima je skladbama Euthanasia, Insanity te Suzie Smiled opet dobro nadražio nostalgičare, što je kulminiralo u tiho očekivanom zaključku s »Spellbound« upaljivcima Tyger Bay te Hellbound, u koncertnu krešendo.
Do tu sve lijepo i dobro, no definitivno prekratak nastup. Barem za 20 minuta. Skladbi bendu ne nedostaje da ne bi mogao produžiti repertoar, to je sigurno. Ali radilo se o festivalskom nastupu. To je prvi razlog kraće set liste, a drugi je naravno taj da ljudima u gradu treba noću dati mir da mogu spavati! Događaj se naime odvijao na streljaj od gradske jezgre. Obvezni koncertni dodatak bio je čudesno odabran. S posve novom, inače odličnom Keeping Me Alive (»Ambush«, 2012) te jedinom skladbom s albuma »The Cage«, hitom i obradom sastava The Clovers zvanom Love Potion No. 9. Zacijelo se mogla požaliti još poneka klasika, poput Mirror, Take It ili Don’t Stop By.
Ljuštast koncertić, kratak, jedar i sladak. Unatoč tome vrijedilo je obratiti pozornost na izbor mjesta ispred pozornice. Morao si stajati posve kod mikserskog stola da bi uživao u optimalnim zvučnim uvjetima. Isto tako je isprva iznenađivala slabija odzivnost publike tijekom koncerta, iako je Jakopo na talijanskom jeziku djelotvorno održavao kontakt s publikom tijekom cijelog nastupa. Kad si izbliza ugledao lica u prednjim redovima, bilo je jasno da su ti prošli kroz teške bitke na jednjaku pa je iscrpljenost zbog preko dana naginjanja alkoholnih likvora jednostavno uzela svoj danak. Naravno, prizorište je bilo dobro posjećeno i od strane slovenskih metalskih zanesenjaka koji su se dovezli čak iz Žirija i Litije, što je čin vrijedan svakog poštovanja.
Možemo reći da je festival GO4Rock u usporedbi s prošlom godinom preskočio na višu stepenicu. Prošle godine, kad je događaj bio samo jednodnevni, nastupili su samo talijanski izvođači. Očito se za ovu godinu našlo više novca za njegovu realizaciju, a za kormilom organizacije događaja su i pravi ljudi na pravim mjestima. Zato je događaj narastao. Nadajmo se da će se razvijati i živjeti dalje te nam kroz godine isporučiti još obilje koncertnih zadovoljstava!
Setlista
1. Don’t Touch Me There
2. Gangland
3. Rock Candy
4. Crazy Nights
5. Raised on Rock
6. Love Don’t Stay
7. Do it Good
8. Never Satisfied
9. Runnin’ Out of Time
10. Mr. Indespensable / Paris by Night / Euthanasia
11. Insanity / Suzie Smiled
12. Tyger Bay
13. Hellbound
—bis—
14. Keeping Me Alive
15. Love Potion No. 9
Galerija slika
