The Magnificent Moodies
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Moody Blues, The
Izdavač: Decca Records
Izlazak: 1965
Trajanje: 34:03
Ocjena: 2.5/5
»The Magnificent Moodies« bio je r’n’b-jevski prvijenac progresivnorockovskih legendi The Moody Blues kojeg bi originalna trojica članova, klavijaturist/pjevač Mike Pinder, flautist/pjevač Ray Thomas i bubnjar/pjevač Graeme Edge, danas vjerojatno najradije zaboravila, iako su već na samim počecima imali sve uvjete da postanu prvorazredna poprockovska atrakcija. Istodobno je to bio i njihov jedini uradak s gitaristom/pjevačem Dennyjem Laineom (koji je kasnije postao dugogodišnji suradnik Paula McCartneyja i njegova benda Wings te član grupe Ginger Baker’s Airforce) i basistom/pjevačem Clintom Warwickom u postavi. Potonji se godinu dana nakon izlaska ovog albuma odlučio za glazbenu mirovinu, dok su The Moody Blues ubrzo napustili svoje relativno skromne r’n’b i beat početke te postali puno uspješniji i inovativniji kao jedni od najvažnijih progrockovskih pionira.
»The Magnificent Moodies« bio je zbirka od dvanaest manje-više jednostavnih r’n’b, soul i beat skladbi, od kojih je samo jedna bila dulja od četiri minute (»Can’t Nobody Love You«). Također je većinom riječ o obradama različitih drugih autora, dok su Laine i Pinder napisali tek četiri autorske skladbe. Nije nikakvo iznenađenje da upravo te četiri kompozicije, to jest »Let Me Go«, »Stop«, »Thank You Baby« i »True Story«, spadaju među nezaboravnije trenutke ovog razmjerno nezanimljivog albuma, kojeg prema dolje vuče i slaba produkcija. Među njima ponajviše odskače melankolični i pomalo mračni »Let Me Go«, koji sadrži dosta suptilnih klavirskih i flautističkih aranžmana, a oni su imali veću ulogu na kasnijim, progrockovskim uradcima The Moody Blues.
Glavne vokalne zadatke na »The Magnificent Moodies« međusobno su podijelili Laine i Thomas. Obje obrade Jamesa Browna, »I’ll Go Crazy« i »I Don’t Mind«, koju su iste godine obradili i The Who za svoj studijski prvijenac »My Generation« (1965), sve su samo ne inovativni uradci i klasičan su odraz ere u kojoj su odsvirani. Daleko najprepoznatljivija skladba na ovom albumu i jedini hit singl originalne postave The Moody Blues je soul, blues i r’n’b križanac »Go Now«, koji su originalno napisali Larry Banks i Milton Bennett, a tadašnju je publiku osvojio hipnotičnim refrenom i melankoličnom naravi.
Jedan od boljih trenutaka ovog albuma je i obrada »It Ain’t Necessarily So«, koja u originalu pripada Georgeu i Iri Gershwin, jer je prožeta suptilnim simfonijskim aranžmanima i krasnim vokalnim harmonijama, što znači da je riječ o svojevrsnom stilskom uvidu u bližu budućnost The Moody Blues. Bluesrocker »Bye Bye Bird« prožet razigranom usnom harmonikom, obrada skladbe Sonnyja Boya Williamsona II i Williea Dixona, pri kraju albuma svakako ne ostavlja baš najbolji dojam. The Moody Blues su već 1964., dakle još prije izlaska svog prvijenca, izdali nekoliko r’n’b i beat singlova koji su se kasnije, u obliku bonus skladbi, našli na raznim reizdanjima albuma »The Magnificent Moodies«, no većina njih je još čak i manje zanimljiva od redovnog materijala.
»The Magnificent Moodies« bio je ne baš osobito ugledan uradak koji, uz iznimku singla »Go Now«, nije doživio ni očekivani komercijalni uspjeh, pa su se The Moody Blues u sljedeće dvije godine odlučili na potpuni stilski remont i postali praktički posve drugačiji sastav. Na njemu je vrlo malo onoga što bi danas zabavljalo većinu privrženika The Moody Blues i ljubitelja progresivnog rocka, no, ako ništa drugo, zanimljiv je s povijesnog stajališta jer je postavio temeljni kamen za njihove kasnije puno zanimljivije podvige. Laine i Warwick su 1966. uzeli petama vjetar, a na njihovo su mjesto došli gitarist/pjevač Justin Hayward i basist/pjevač John Lodge, koji su i danas u bendu te su The Moody Blues uspješno poveli u njihovo klasično, simfoprogrockovsko razdoblje.
Postava
Denny Laine – gitara, usna harmonika, vokal
Mike Pinder – klavir, orgulje, vokal
Clint Warwick – bas gitara, vokal
Ray Thomas – flauta, udaraljke, vokal
Graeme Edge – bubnjevi, udaraljke, vokal
GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Elaine Caswell – udaraljke
Produkcija
Denny Corrdell i Alex Murray
Popis skladbi
1. I’ll Go Crazy
2. Something You Got
3. Go Now
4. Can’t Nobody Love You
5. I Don’t Mind
6. I’ve Got a Dream
7. Let Me Go
8. Stop!
9. Thank You Baby
10. It Ain’t Necessarily So
11. True Story
12. Bye Bye Bird