Lunatic Soul: Through Shaded Woods
Izdavačka kuća: Kscope Records
Datum izlaska: 13. 11. 2020.
Produkcija: Mariusz Duda
Trajanje albuma: 39.50 min. (redovni album) / 36.37 min. (dodatni album)
Žanr: Progressive Rock / Folk Rock
Ocjena: 9.0/10
Da je glavna figura poljske progresivnorock senzacije Riverside, a to je Mariusz Duda, mogao pisati glazbenu podlogu za akcijsku video igru The Witcher, niti ne čudi previše. S obzirom na to da i tvorci Witchera i Mariusz dolaze iz zemlje koja trenutačno »slovi« po jednoj od najnazadnijih politika na svijetu, ohrabruje činjenica da je Poljska dom mnogih izvanrednih umjetnika. Takvih i drukčijih. Visoko kreativnih duša. To vrijedi i za područje glazbenog stvaralaštva.
Novi album Lunatic Soul – točnije rečeno, novi album sporednog projekta Mariusza Dude kad se ne bavi Riversideom – avantura je kroz mračna prostranstva zbijenih šumskih širina. A ako je riječ o Poljskoj, onda znamo da se radi o prašumama. Mnoštvo nacionalnih parkova, osobito na sjeveru i istoku zemlje, kraljevstvo je zubra – europskog bizona, a grade ih golemi sklopljeni šumski prostori s orijaškim primjercima hrasta – dubca. Mariusz Duda, koji je nakon šest albuma Lunatic Soul odlučio da sedmi neće biti samo pretežno elektronski, ovaj se put oslonio na snagu tradicionalnog nasljeđa slavenske narodne glazbe. One iz vremena poganstva. Vremena dobrog starovjerstva. Bogohulno rečeno »pravovjerstva«. Ne da inspiraciju odande nije crpio i prije. Ovaj put je naime cijeli album plemensko mantranje isklesano po uzoru na melodije koje slijede tradicionalne narodne napjeve slavenstva, a Mariusz Duda na novom izdanju djeluje kao plemenski šaman dok hoda tragovima svojih predaka u mračnom, tajanstvenom zagrljaju šume u kojoj kraljuju bajke, mitovi, legende i misteriji. »Through Shaded Woods« je album putovanja. Put prema osobnoj obnovi. Put osobne purifikacije. Kroz vatru transformacije. Kraj je i novi početak.
Projekt Lunatic Soul zamišljen je dualno. Prati ciklus umiranja i ponovnog rađanja života. Tako Mariusz Duda dijeli i albume Lunatic Soul. Na one koji su posvećeni ponovnom rođenju – za njih kaže da na njima prednjače elektronski zvukovi – i one posvećene umiranju, čija je glazbena supstanca znatno organskijeg zvuka. S te strane novi album Lunatic Soul definitivno spada u skupinu albuma o umiranju. Središnji motiv naslovnice novog albuma jednak je motivu prvih dvaju albuma Lunatic Soul, samo što je ovaj put srastao od grana i izdanaka.
Vodeće motive Mariusz Duda je ovaj put u polazištu temeljio na sviranju bas gitare. Te je motive poduprio jednostavnim ritmovima udaraljki i programiranja koji proizlaze iz nasljeđa narodne polke, ili su joj blizu. Ti će motivi biti vrlo bliski i ljubiteljima keltske glazbe, pa i »starinskih« Jethro Tull (rana sedamdeseta), a istodobno razotkrivaju, više nego ikad prije, fascinaciju Mariusza Dude djelima Mikea Oldfielda. Odabrani se motiv ponavlja i raste u atmosferi tako da se kroz repeticije i nalaganje novih i novih zvučnih pastela neprestano gradira. To pak posljedično generira rast grabežljive bombastičnosti izdanja. Zvuk je približen i piccolo bas gitari, a i linije odsvirane na gitarama međusobno se sjedinjuju u harmoniziranju i intenziviranju odabranog motiva te u repeticijama plemenske mantre izazivaju učinak cerebralne odmaknutosti. Ti su motivi intenzivirani pastelama sintisajzerskih zavjesa, a vokalni su napjevi uglavnom upotrijebljeni u funkciji dodatnog instrumenta koji intenzivira atmosferske kontraste. Vokalni su napjevi često harmonizirani s više vokalnih linija i slijede jednostavnu kombinatoriku slijeda akorada unutar vodećih motiva, pri čemu je sve podređeno postizanju što većeg muzikalnog učinka. Stihovi se često ponavljaju unutar motiva, što učvršćuje domet transcendencije na albumu. Summoning Dance definitivni je vrhunac ovog izdanja. Najljepša je skladba albuma. Po kombiniranju vokalnih napjeva i folk motiva, neprestanim nježno čeznutljivim prelijevanjima pastela u zvučnom krajoliku i naposljetku progresivno usmjerenom karakteru artizma. The Fountain, završna skladba albuma, odstupa od naravi aranžiranja jer u zvučnom krajoliku skladbe prevladavaju elementi klavira i sintisajzerskih pastela koji u briljantno pomirljivom odnosu aranžiranja nude vokalu Mariusza Dude izvanrednu pozadinu, a skladba izvanrednom mješavinom neoklasičnih i folk elemenata postavlja briljantan krešendo mističnog čeznuća za finale.
Zvučni krajolik je jedinstven, unikatan i osvajački. Album se lako sluša. Djeluje šamanski! Djeluje kao mantra. Vrijedi mu se prepustiti. Da te odvede. Isključivanje logike gotovo je obvezno. Ali ne može te baciti u stanje depresije, što je inače obilježje starijih albuma Lunatic Soul.
Budući da je materijala opet nastalo više i budući da je Duda znao da većinu novopisanog materijala koji mu je preostao neće moći iskoristiti u budućnosti, on je uvršten na dodatni CD posebnog izdanja albuma pa tako uz 40 minuta glazbe – koliko ih mjeri redovni album – donosi još dodatnih 36 minuta materijala. Ni on nije bez grijeha. Osobito zbog posljednje, a to je preko 27 minuta duga skladba Transition II, koja je po strukturi daleko najraznolikija, istraživačka i eksperimentalna. Naročito njezin drugi dio, koji opet ima više dodirnih točaka s elektronskom naravi prošlih albuma Lunatic Soul. Na dodatnom CD-u saznat ćete i što je to hilofobija (skladba Hylophobia) – strah od šume.
»Through Shaded Woods« je čak najsvjetliji i pozitivno obojeni album Lunatic Soul koji je Mariusz Duda do danas snimio i izdao, iako još uvijek sadrži prepoznatljivu karakternu narav mračnjaštva i melankolije. Zanimljivo je da njegov samostalni album »Lockdown Sessions«, izdan u lipnju ove godine, ima čak više zajedničkog s jezikom elektronskih zvukova prošlih albuma Lunatic Soul nego aktualni album Lunatic Soul »Through Shaded Woods«. Moglo se očekivati mračno, depresivno i izrazito tužno izdanje, no ono često nagovara raspoloženjem čak i u svečanom teatru slavlja, ali i buđenja. Uostalom, album »Through Shaded Woods« naprosto pršti od sve čarobne mistike, što je jedan od najprivlačnijih elemenata kad se susretneš s glazbenom supstancom albuma. Mariusz Duda i na ovom Lunatic Soul potvrđuje da mu je u stvaranju atmosferske grabežljivosti teško naći premca.
Album »Through Shaded Woods« svojevrsna je avantura Mariusza Dude u kojoj se na svom putu šamanstva kroz tamne močvarne šume i njihova prostranstva probio još jači i zreliji. Opet je obračunao sa svim demonima prošlosti, preporodio se, očistio i oslobodio svoju krhku i osjetljivu dušu te isporučio vrhunski album unikata sebi svojstvene artističke briljantnosti. Skretanje glazbenog smjera bilo je više nego poželjno, a Mariusz Duda je njime svoju publiku, kao i sve gorljive pristaše »tribalnih« mantri, uspio istodobno posve šokirati i izmaknuti im tlo pod nogama.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
“Through Shaded Woods” album
1. Navvie (4:03)
2. The Passage (8:57)
3. Through Shaded Woods (5:51)
4. Oblivion (5:03)
5. Summoning Dance (9:52)
6. The Fountain (6:04)
Dodatni album
1. Vyraj (5:32)
2. Hylophobia (3:20)
3. Transition II (27:45)
Glazbenici:
Mariusz Duda – vokal, svi instrumenti
