Izdavač: Frontiers Music Srl
Datum izlaska: 6. 11. 2020
Produkcija: Reb Beach
Trajanje albuma: 42.10 min
Žanr: Instrumental / Jazz Rock Fusion / Progressive Rock
Ocjena: 9.0/10
Reb Beach je američki gitarski virtuoz, skladatelj i producent. Važi za originalnog osnivačkog člana kriminalno zanemarenih, a opet fantastičnih hard rock zvijezda iz osamdesetih i devedesetih Winger, a ujedno je već 18 godina stalni član hard rock legendi Whitesnake. Poznat je i po suradnji s Dokken, Alice Cooperom i Night Ranger, a nedavno je u društvu Jeffa Pilsona (Foreigner), Matta Starra (Mr. Big) i Robina McAuleya (MSG) osnovao sastav Black Swan, koji je u prvoj polovici ove godine objavio svoj studijski prvijenac. Reb među svoje uzore, među ostalima, ubraja skupine Montrose i Aerosmith, a što se tiče sviranja gitare, oduvijek se oduševljavao glazbenicima iz sfera progresivnog rocka, ali i jazz glazbe, kao što su: Allan Holdsworth, Steve Morse i Larry Carlton. Reb Beach je u karijeri surađivao s velikim imenima rocka i rolla, kao što su: Eric Clapton, Bob Dylan, Roger Daltrey, Chaka Kahn, Howard Jones i Twisted Sister.
Tko je između 2006. i 2019. pohodio Whitesnake koncerte na relaciji Ljubljana – Zagreb, Reba je tako već nekoliko puta sreo. Tko je bio na koncertu njemačkih hard rock titana Scorpions u Zagrebu davnog 2. 12. 1990., Reba je vidio na pozornici još s Winger, koji su tada otvarali koncertnu večer.
Sjećanja su lijepa. I ona na davnu 2001., kad je Reb objavio svoj drugi samostalni studijski album »Masquerade«, koji je bitno drukčiji od najnovijeg »A View From the Inside«. Na novom albumu Reb se više ne okušava u ulozi pjevača, nego donosi čistokrvno instrumentalan album. Bez obzira na to što Reb kao svoju inspiraciju navodi lik i djelo gitarista kao što su Steve Morse (Dixie Dregs, Deep Purple, Kansas), Larry Carlton i Allan Holdsworth, album »A View From the Inside« uvijek će biti privlačniji ljubiteljima gitarskog »shreda« nego puristima jazz rock fuzije.
Beachovo arhiviranje novih ideja bilo je doista dugo. Album ističe izniman perfekcionizam, koji utjelovljuje artizam i veliku gipkost estetske pronicljivosti ovog briljantnog gitarskog maga. Nije čudo da se tako dobro slaže s Kipom Wingerom, posebno u posljednje vrijeme, kad su Winger izrasli u art rock sastav i daleko iza sebe ostavili svoje glam razdoblje. Bez obzira na to što je gitarski stil zacementiran i što je upravo on nositelj platforme prepoznatljive eklektičnosti ovog solo uratka, Reb Beach je na ovom albumu vrlo spretno uravnotežio glazbenu supstancu tako da donosi dinamičan razvoj nizanja goleme idejne raznolikosti vodećih motiva. Trenuci neukrotivih gitarskih perverzija, kojih na albumu inače vrvi i u kojima gitarski ultravirtuoz zapanjuje tehničkom izbrušenošću, ekstremnom brzinom, ali i duhovitošću, ne nadvladavaju čvrstu crvenu nit glazbenog štiva, koja prati kompozicije albuma na svakom koraku. Na albumu se izdvaja i funky blues groove lukavac Hawkdance, s jasnom integracijom jazzrockerske fuzije, gdje Reb Beach posebno pokazuje neke vrline svoje gitarske igre koje si, primjerice, u Whitesnake ne smije dopustiti. Takva razigrana lucidnost naznačena je, uostalom, već u prvom dijelu albuma s Little Robots. Album govori i progresivno. Pritom Reb Beach iznimno smisleno iskorištava prijelazne dijelove i mid-eight pasaže, gdje naglo preokreće modulacije u skladbama, što ih nosi prema drugim glazbenim prostranstvima koja slušatelja ugodno iznenađuju, zabavljaju i zaposljavaju. Tome slijedi i fluktuacija raspoloženja (atmosfere). Sve to samo dodatno odražava višeslojnu glazbenu skrojenost ovog pronicljivog glazbenika.
Attack of the Massive najduža je kompozicija albuma i ima najviše progresivnog razigravanja, ali i međužanrovskog drugarovanja. Obraća se ujedno i sjaju jazzrockerske fuzije, a eksperimentalni izleti otvaraju prostor i ritam sekciji, koja spretno iskorištava prostor u kojem se improvizacijski razmahne, kao i klavijaturama, gdje Paul Brown donosi izniman solistički začin. I The Way Home posjeduje podlogu jazz rock fuzije. No, kao što rekoh, nije izražena, ili drugim riječima – govori iz drugog plana. Jer je razvoj gitarske igre unutar kompozicijskih struktura dovoljno eklektičan. Zato je kroz album jazzrockerska fuzija izvrsno »prikrivena«, iako je pretežno prepoznatljiva. Album ima i nekoliko zapaljivaca koji dolijevaju oktansko gorivo na album. Pronicljiv maštoviti avanturizam unutar ultrasoničnih brzinskih eskapada okrunjen je ponajviše u Cutting Loose, koja bi mogla poslužiti kao glazbena pratnja pri vožnji reli automobila. Ta skladba nosi nekoliko šala od kojih bi i Paul Gilbert podigao obrve. U točkama kao što su razigrana i šaljiva Aurora Borealis, a ponajviše završna mistična Sea of Tranquillity, Beach pokazuje svoju osjetljivu i čulnu stranu, gdje pri odmjeravanju odsviranih nota djeluje posebno mekano i sofisticirano. U šaljivoj Aurora Boreallis važnu ulogu u pečatnoj gradnji motiva na klavijaturama igra Beachov Whitesnake kompanjon Michelle Luppi.
Zanimljivo je da Beach cijelo vrijeme koristi potpuno istu gitarsku opremu. Zvuk, tip distorzije. Unatoč tome album niti u jednoj jedinoj točki ne postaje izražajno krut, idejno repetitivan ili čak predvidljiv. Jednostavno. Idejna razigranost skladbi je izvanredna, a Beach istodobno cijelo vrijeme ostavlja mnoštvo prostora ritam sekciji, ali i klavijaturama, što pridonosi dodatnom razigravanju sadržaja kompozicija. Ništa od svega toga ne bi bilo moguće bez integracije nekih izvanrednih virtuoza koji su s Beachom surađivali pri izvedbi točaka u studiju. Među njima se izdvaja i ime basista Philipa Bynoea, koji je surađivao sa Steve Vai-jem.
»A View From the Inside« u svakom je pogledu izvrstan instrumentalan gitarski rock album. Razvija eklektičnost. To znači da je ovaj album istinit odraz Beachove gitarske jedinstvenosti i zapanjujuće izražajne pronicljivosti, koja oduševljava na svakom koraku ovog albuma. »A View From the Inside« je lucidan, svijetao, radostan, ali i izražajno smion uradak, koji u ovim čudnim i turobnim vremenima svakodnevice dolazi kao naručen da ispuni dušu i srce slušatelja vedrinom i radošću. Ovaj album je točno to što govori njegov naslov. Richard Earl Beach s glavom i bradom. Vratimo se za kraj još i objema skupinama s velikim početnim slovom »W«, u kojima djeluje Beach. Njegov artistični avanturizam nadilazi sve po čemu je pretežno poznata njegova igra u Whitesnake, a s druge strane daje posve logičan odgovor zašto su Winger u posljednjih 15 godina izrasli u jedan od najimenitijih art rock sastava sunčeve galaksije.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis pjesama:
1. Black Magic
2. Little Robots
3. Aurora Borealis
4. Infinito 1122
5. Attack Of The Massive
6. The Way Home
7. Whiplash
8. Hawkdance
9. Cutting Loose
10. Sea Of Tranquility
Sastav:
Reb Beach – gitara, bas gitara na skladbama br. 4 i 9, klavijature na skladbama 4 i 6, gudački aranžmani na skladbi br. 10
David Throckmorton – bubnjevi (sve skladbe osim br. 6)
Robert Langley – bubnjevi na skladbi br. 6
Michele Luppi – klavir na skladbama 3 i 10
Phillip Bynoe – bas gitara na skladbama br. 1, 2, 3, 8 i 10
John Hall – bas gitara na skladbama br. 5, 6 i 7
Paul Brown – klavijature na skladbama br. 1, 2, 5 i 7
