Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Dvorana Stereo / Rijeka / Hrvatska
Datum koncerta: 26.12.2008
Broj posjetitelja: 450
Cijena ulaznice: 40,00HRK
Puno sam čuo o odličnoj grupi koja svoj koncertni repertoar posvećuje legendarnim kovačima teškog željeza Iron Maiden, a trebala bi dolaziti iz Mađarske. Skupilo se nekoliko faktora koji su me tog dana potjerali prema južnom susjedu, na more, gdje je bura u kvarnerskom zaljevu već pošteno sikala. Prvo sam prelistao što sve ti dečki sviraju uživo na pozornicama. U 2005. su, primjerice, u repertoaru odsvirali, između ostalog, i cijeli album Powerslave od početka do kraja. Prihvate se i pjesmica poput Alexander The Great ili Only The Good Die Young, koje originalni autori i izvođači na pozornicama do sada još nikad nisu izveli uživo (a vjerojatno ni neće). Nadalje, čuo sam izvanredne pohvale od onih koji su ih već gledali uživo. Povodom svoje 10. obljetnice odsvirali su 5-satni koncert u Budimpešti, krajem listopada 2006. Preko 40 komada zajedno su istukli na tom koncertu i u cijelosti odsvirali materijal s čak četiri albuma Iron Maiden: The Number Of The Beast, Piece Of Mind, Powerslave, Somewhere In Time i Seventh Son Of A Seventh Son. A zašto su preokrenuli “maiden” u “maidnem”? Potonja riječ na mađarskom znači “skoro”, što se slaže s osnovnom namjerom grupe, a to je (ponavljam se) kopiranje Iron Maiden.
Nastup u riječkoj dvorani Stereo bio je za grupu ukupno drugi tu (u Hrvatskoj su do sada nastupali nekoliko puta). U dvorani koja prima otprilike 800, možda 900 ljudi, skupilo se između 400 i 500 posjetitelja. Oko 23.30 dečki su se pojavili na pozornici. Udarili su lijepim iznenađenjem Be Quick Or Be Dead, da odmah potjeraju adrenalin kroz žile. Dvorana je uzavrela, no ipak, s obzirom na prvi posjet, kad je dvorana navodno pucala po šavovima, ovaj put nije bilo takve euforične groznice. S lakoćom si si mogao izboriti prostor iz pozadine i dojuriti u prve redove. Zanimljivo je da su momci u set listu uvrstili prave epske koračnice i da u prvom dijelu, uz iznimku uvodne, ona nikako nije bila sastavljena od oštrih riffovskih sjekača. Nakon odličnog uvodnog zagrijavanja prešli su tako na Brave New World, u kojoj je publika refren usisala u sebe, a kosa i dlake na koži digli su se uz njega, a pogotovo u nastavku uz Wasted Years.
Pjevač Zoltan Kiss je nevjerojatan. Ako bacite oko samo na repertoar, uvidjet ćete da su u redoslijedu nanizane izrazito teške stvari za pjevanje (Infinite Dreams, a odmah iza nje Sea Of Madness). Ta se opaska može zvati “između ostalog”, jer u dva sata i deset minuta, koliko je koncert trajao, nijednom ga nije slomilo ni u jednoj poziciji koju je zauzeo. Uz to izvrsno vlada stihovima i tečno pjeva s obzirom na to da nije Englez! Dickinsonova tehnika doslovno mu je ušla pod kožu, a da ne gubim vrijeme objašnjavanjem da su mu boja glasa i osnovni raspon isto tako prokleto blizu Dickinsonovom. Čovjek je samo 12 godina mlađi od legendarnog pjevača, a vokal mu je utoliko jači i očuvaniji. Ako uspiješ snagu nižih pozicija prenijeti kroz srednje do najviših registara, pritom zadržati visoku melodičnost i istovremeno autoritet nad instrumentima, onda si pobijedio, ako želiš imitirati Dickinsona. Vokalist svakako nije zaboravio na poznate scenske pokrete starijeg uzora, na mahanje trobojnicom Velike Britanije tijekom The Trooper, na poticanje publike podizanjem ruku u izlaznom dijelu Hallowed Be Thy Name. U Rime Of The Ancient Mariner čak je sam recitirao stihove Samuela L. Coleridgea. Ukratko, agilno i samouvjereno preko svih temelja.
Ni instrumentalistima se ne može dovoljno odati priznanje. U trenu su razvili izuzetnu dinamiku zvuka, gitare su nosile živi žmoht, harmonični preplitaji tercetnih melodija bili su ravnopravni, izuzetno detaljistički “skinuti” i odsvirani, gitaristi su se istaknuli odličnim snimkama originalnih studijskih solaža. U kopiranju Iron Maiden otišli su čak toliko daleko da je na kraju Revelations (nakon stiha “Oh-oh you…” i A mola) jedan od dvojice gitarista u mikrofon zaurlao “Motherfucker!!!”. Taj uzvik iz publike može se čuti samo na koncertnom albumu Iron Maiden “Live After Death” (1985).
Prekrasno iznenađenje dočekalo nas je sa skladbom Childhood’s End. Nju naime Iron Maiden nikad nisu izveli uživo. Odlična kompaktna izvedba. Uigrana i zvučno puna. Grupa zajedno nastupa već 12 godina i nije čudno da Maiden imaju u malom prstu lijeve ruke. Repertoar su mudro skrojili tako da su u prvoj fazi pobrinuli za vlastito uživanje. Repertoar su rastegnuli na 20 skladbi, a klasike su počeli nizati tek u drugom dijelu, kad je trebalo održati atmosferu i visoko raspoloženje na razini te istovremeno ljude na nogama. Gitaristi nisu posve strogo podijelili solaže na lijevi monitor – Murray, desni monitor – Smith, nego su si tu priuštili više slobode, tko će koju solažu odsvirati. Naposljetku sam čuo (između ostalog) i barem približno pravu kopiju Murrayeve solaže unutar Fear Of The Dark, a ne samo ispravne snimke završetka i početka iste, u režiji mnogih grupa koje sviraju taj Iron Maiden cover na svojim špilovima uživo.
Momci nisu iznenađivali ni u nastavku, kad su pobrinuli za cvjetove iznenađenja kao što su bili Wasting Love, No More Lies i Afraid To Shoot Strangers, gdje se desnoj gitari dogodilo da je uvodna melodija na njoj bila praktički nečujna. To je ujedno i jedina greška koja je isticala i bila trivijalno uočljiva tijekom koncerta. Pjevač nije popuštao ni u Hallowed Be Thy Name. S nevjerojatnom lakoćom pjevao je repertoar. Očito je da kvintet uživa u sviranju Iron Maiden. S obzirom na gore opisane opaske, očito vladaju golemom većinom cjelokupnog Iron Maiden repertoara, a rotacije u repertoaru njihovih koncerata nešto su sasvim uobičajeno. Odlična terapija protiv dosade i opasnosti da im se nastupanje presiti.
No, suprotno tome, bio je poneki posjetitelj te večeri koji je poželio čuti još kakvu klasičnu Iron Maiden “lajnu”, poput primjerice The Evil That Man Do, Two Minutes To Midnight ili Wrathchild, pa se zbog “razvučenih” pjesnitvi nekako nije mogao i znao posve uživjeti u koncert. Doista repertoar za sladokusce. I repertoar za koji se s lakoćom u svakom trenutku kladim da su ga Iron Maiden danas u konkretnoj mjeri zaboravili svirati, a isto tako repertoar kakav bi Dickinsona u današnjoj formi vrlo brzo slomio. Istina je istina.
Doista je pravom ljubitelju Iron Maiden te večeri bilo teško sakriti oduševljenje, jer su Iron Maidnem “ubili” svojom perfekcijom i profesionalizmom, a isto tako i raskošnim repertoarom. Točku na “i” stavila je još i dva i pol metra visoka figura Eddieja, u Piece Of Mind uniformi, sa svjetlucavim oćima, koja je prilomastila na pozornicu tijekom skladbe Iron Madnem (Iron Maiden). Momci nisu prestajali oduševljavati ni u nastavku s Blood Brothers i hard rockerom Bring Your Daughter.
Kad se činilo da je svemu kraj, vraćaju se na drugi bis i odsvirali su dvije klasike koje nije potrebno ni predstavljati. Do zadnje sekunde na izuzetnoj razini. Izvedbeno i zvučno! Ovo je bio do sada treći Iron Maiden tribute to bend koji su moja uši čula uživo, a među njima jednim zalogajem pojede sve, uključujući slovenske Iron Median, koji su za njih pravi dječji vrtić. Svirali su za jednaku cijenu ulaznice kao naši slovenski, tri dana prije u Ljubljani. Toplo vam preporučam da pogledate Iron Maidnem ako se nađu bilo gdje u blizini vaših koncertnih destinacija. Nisam ljubitelj tribute to grupa, a kamoli podupiratelj. Ubijaju kreativnost, na vrlo jeftin način odgrizaju perspektivnim grupama koje njeguju autorski materijal njihov prijeko potreban životni prostor. A ipak rado zažmirim na jedno oko i jedno uho kad se na pozornici nađu takvi perfekcionisti kao što su Iron Maidnem. Uvijek!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Be Quick Or Be Dead 2. Brave New World 3. Wasted Years 4. Deja-Vu 5. Revelations 6. Rime Of The Ancient Mariner 7. Infinite Dreams 8. Sea Of Mandess 9. Childhood’s End 10. The Trooper 11. Afraid To Shoot Strangers 12. No More Lies 13. Wasting Love 14. Hallowed Be Thy Name 15. Iron Maidnem —dodatak I.— 16. The Number Of The Beast 17. Blood Brothers 18. Bring Your Daughter… to the Slaughter —dodatak II.— 19. Fear Of The Dark 20. Run To The Hills
Galerija slika
