Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: It Bites
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1989
Trajanje: 55:34
Ocjena: 4/5
“Eat Me In St. Louis” bio je treći album jedinstvenih britanskih prog pop fusionista It Bites. To je bio njihov posljednji studijski uradak s karizmatičnim i svim žavbama podmazanim pjevačem i gitaristom Francisom Dunneryjem te za dugo vremena posljednje studijsko djelo (sve do 2008., kad je izašao album “The Tall Ships” s novim pjevačem i gitaristom Johnom Mitchellom).
It Bites su od samih početaka bili jedinstven sastav po tome što su na izvrstan i skladan način spajali naizgled dva nespojiva žanra – progresivni rock i pop rock. U tome naravno nisu bili prvi, jer je u 80-ima mnogo legendarnih prog rock sastava iz 60-ih i 70-ih počelo unositi elemente popa u svoju glazbu, ali su bili prvi koji su to radili od svog rođenja i zato vodeći predstavnici takvog eksperimentiranja. Unatoč tome nisu ni nakon izlaska “Eat Me In St. Louis” doživjeli veći komercijalni proboj i ostali su kultni sastav s iznimno lojalnom bazom pristaša.
It Bites su na “Eat Me In St. Louis” pokušali prodrijeti na američko tržište (što dokazuje već i sam naslov) pa su na njemu odabrali nešto hard rockerskiji pristup, koji u vrijeme kad je hair metal već dosegnuo svoj zenit zacijelo nije bio najpametniji potez. Dunneryjev rifing u produkciji je postao puno izloženiji, dok Dalton na bubnjevima prije nije bio ni približno toliko zaposlen. Beckove klavijature su ovaj put uglavnom u pozadini, simfonijskih aranžmana je manje nego obično, dok su teksture sintisajzera kao i uvijek na suptilan način protkane kroz pojedine gitarske dionice i solaže. Taj novi smjer uspješno su uklopili u svoje prepoznatljivo miješanje prog rocka i pop finesa.
Sve skladbe zrače iznimnom virtuoznošću pojedinih članova, posebno fenomenalnog Dunneryja, koji je barem toliko dobar gitarist koliko je oduševljavajući pjevač. Na albumu se može čuti izvrsna raznovrsnost; od hard rockerskih stampeda, očaravajućih power balada do arena rockerskih himni. Visoka melodičnost pojedinih aranžmana začinjena je kompleksnim sviranjem te poskočnim ritmovima. U tom pogledu su uvijek imali više zajedničkog s onim prog rock titanima koji su u 80-ima zabrazdili u pop, poput Petera Gabriela i tadašnje verzije Genesis, nego s neo prog rock pokretom, u koji ih neki rado ubrajaju. Unatoč neobičnoj, za njih prilično netipičnoj naslovnici, u izvedbi legendarnog Rogera Deana (u svojoj bogatoj povijesti radio je naslovnice za sastave poput Yes, Uriah Heep, Asia i još cijelu hrpu drugih izvođača), “Eat Me In St. Louis” ima od svih njihovih albuma najmanje zvučnog koketiranja s progresivnim rockom 70-ih.
Dunneryjevi tekstovi su kao i uvijek nabijeni duhovitim sarkazmom. U njima se ruga brojnim društvenim problemima i ljubavnim jadima. It Bites su u svojoj glazbi uvijek imali nekakav “frajerski” naboj. S jedne strane su se u glazbi i tekstovima na inteligentan način uvijek rugali nekim romantičnim klišejima, s druge strane su strastvena i poskočna raspoloženja većine skladbi poput stvorena magneta za žene (lijep primjer te dvojne naravi je odlični “Underneath Your Pillow”).
It Bites kroz album dokazuju da su uz izniman smisao za fuziju kompleksnosti i melodičnosti imali i veliku žilicu za pisanje (potencijalnih) hitova. Među potonjima ponajviše se ističe “Still Too Young To Remember” sa svojim hipnotičkim višeglasnim refrenom, šarmantnim središnjim rifom i iznimno sarkastičnim tekstom, kojeg se ne bi sramili ni neki Supertramp. Dunneryjeva virtuoznost vrijedna je svakog gitarskog heroja 80-ih, dok je njegovo teatralno, šaljivo pjevanje posebno poglavlje za sebe. Pritom treba priznati da je imao velikog uzora u Peteru Gabrielu, što se posebno osjeti na uvodnoj skladbi “Positively Animal”, koja sadrži poveći broj vokalnih aluzija na Gabrielovu klasiku “Shock The Monkey”.
I s brojnim humorističnim seksualnim aluzijama začinjeni “Underneath Your Pillow”, AOR favorit “People Of America” i potencijalni hit singl “Sister Sarah” zorni su primjeri njihova istančanog smisla za stvaranje prvoklasnih melodija s inteligentnim ritmičkim obratima i bogatim instrumentalnim sekcijama. Na skladbama poput himnične “Murder Of The Planet Earth”, gdje se elementi hard rocka i popa smjenjuju ruku pod ruku, pak demonstriraju prvoklasnu satiru na račun društvenih problema. S izvrsnim power baladama poput “Ice Melts Into The Water” Dunnery pak dokazuje da uz nestašan humor posjeduje i iznimnu srčanost kad je riječ o izražavanju najiskrenijih emocija.
Baš kad se već činilo da će konačno doživjeti komercijalni proboj, album je komercijalno posve propao. Nakon duže turneje uslijedio je neizbježan raspad, jer Dunnery više nije našao zajednički jezik s ostalim članovima sastava. Dok je krenuo putem samostalnog izvođača, ostali su još neko vrijeme nastavili bez njega, izdali čak i jedan koncertni snimak, “Thank You And Goodnight-Live” (1991), pronašli kratkotrajnog novog pjevača u Leeju Knottu te nakon toga dvaput promijenili ime sastava (Navajo Kiss i Sister Sarah). Svi ti pokušaji da ponovno potaknu šire zanimanje za svoju glazbu posve su se izjalovili u vrijeme kad je grunge harao glazbenim ljestvicama, a uslijedio je višegodišnji privremeni raspad.
Unatoč tome što ne dostiže kreativnu dubinu i duhovitost njihova najboljeg uratka, “Once Around The World” (1988), “Eat Me In St. Louis” još je jedan vrlo solidan album koji nudi sve njihove zaštitne elemente i kao takav još danas ostaje zanimljiv svim art rock sladokuscima. Kao i kod svih njihovih albuma, i za ovaj je karakteristično da su moguće samo dvije krajnosti: ili će vas svojom neobičnom, prog-pop rockerskom naravi posve osvojiti ili ostaviti potpuno hladnima. Ako volite sastave poput Supertramp, Steely Dan, Queen, Blue Oyster Cult i Electric Light Orchestra, druga se mogućnost ne bi smjela dogoditi.
Kao što se kasnije pokazalo, to nije bio njihov posljednji studijski uradak, jer su se gotovo dvadeset godina kasnije s Johnom Mitchellom u postavi (Arena i još cijela hrpa drugih sastava i projekata) vratili na vrlo uvjerljiv način. Dunneryjev najavljeni povratak progresivnom rocku možemo pak očekivati 2009., kad izlazi njegov novi samostalni uradak “New Progressivenes Project” na kojem će surađivati s legendarnim Johnom Wettonom, jednim od svojih glavnih uzora.
Postava
Francis Dunnery – vokal, gitara
John Beck – klavijature, prateći vokal
Dick Nolan – bas gitara, prateći vokal
Bob Dalton – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Produkcija
It Bites
Popis skladbi
1. Positively Animal
2. Underneath Your Pillow
3. Let Us All Go
4. Still Too Young to Rememb
5. Murder of Planet Earth
6. People of America
7. Sister Sarah
8. Leaving Without You
9. Til the End of Time
10. Ice Melts Into Water
11. Charlie
