Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Atomic Rooster
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 1972
Trajanje: 44:23
Ocjena: 3.5/5
U vrijeme izlaska svojeg četvrtog studijskog albuma »Made in England« legendarni britanski teški prog-rockerski inovatori temeljito su promijenili svoj zvuk. Legendarni klavijaturist Vincent Crane (1943.-1989.) nakon komercijalnog uspjeha singla »Devil’s Answer« po svaku je cijenu želio svoj sastav povesti prema komercijalnijem smjeru kojim bi osvojio i američke glazbene ljestvice, zbog čega su ga napustili gitarist/pjevač John Du Cann i bubnjar Paul Hammond, kojima nisu odgovarale namjere orguljaša i pijanista opterećenog podmuklom duševnom bolešću.
Postava koja je snimila »Made in England« bila je, s izuzetkom Cranea, potpuno drukčija od one na prethodniku »In Hearing of Atomic Rooster« (1971). Prvi je Craneov poziv na suradnju prihvatio kultni pjevač Chris Farlowe (Colosseum), koji je svojim specifičnim gromoglasnim i razvučenim vokalnim pristupom, u kojem nije manjkalo erotike, zvuk sastava potpuno prozračio i odveo ga u soul, funk i blues vode tako da od udarnog progresivnog rocka, koji je obilježio prethodna tri albuma Atomic Roostera, nije ostalo gotovo ništa osim nekoliko usputnih ‘bljeskova’.
Steve Bolton (kasnije je kao povremeni glazbenik surađivao s Paulom Youngom i The Who), koji je na gitari zamijenio Du Canna, te Hammondov bubnjarski nasljednik Ric Parnell (kasnije se pridružio talijanskom prog rock/jazz fusion sastavu Nova te u ulozi nesretnog Micka Shrimptona sudjelovao u filmu i na oba albuma Spinal Tapa) također su se idealno uklopili u Craneovu viziju novog, ‘američkog’ zvuka ‘atomskih pijetlova’ s naglaskom na funku i soulu. Zanimljiv i pomalo ironičan podatak: Parnell je k Atomic Rooster došao već 1970. kao zamjena za originalnog bubnjara Carla Palmera (ELP, Asia), ali je tada u sastavu izdržao samo dva mjeseca prije nego što ga je zamijenio Paul Hammond.
Rana LP izdanja albuma »Made in England« bila su zamotana u poseban omot od plave kože, dok su kasnije izlazila sa standardnim omotom na kojem je prikazan mehanički pijetao. Pomalo neobično, pogotovo s obzirom na komercijalniji zvuk, Crane se nije posve odrekao okultističkih tekstova, što se osjeti na skladbama »All In Satan’s Name« i »Satan’s Wheel«. Već uvodna stvar »Time Take My Life« s bujnim puhačkim aranžmanima i inovativnom uporabom ARP sintisajzera daje dobar uvid u nove, funkom i soulom nadahnute Atomic Rooster. Farlowe svojim izvanrednim vokalnim rasponom već od prve sekunde dokazuje da je oduvijek bio fantastičan pjevač. Uz standardno fenomenalne Craneove umjetnine na Hammond orguljama, kojih ovaj put nažalost baš i nema u izobilju, upravo on spašava album da kao cjelina ne ispadne posve prosječan. U Parnellovim dinamičnim udarcima po činelama može se osjetiti da je riječ o bubnjaru s jazzovskim pedigreom.
Na još jednom soul-funk hibridu, »Stand By Me«, koji je izašao i kao singl, Farloweu se u pratećim vokalnim harmonijama pridružuju pjevačice Doris Troy (1937.-2004.) i Liza Strike te mu uz temperamentne klavirske i sintisajzerski stvorene saksofonske aranžmane pomažu dočarati prilično erotičnu atmosferu, kakva je obično svojstvena sličnim pjevačkim eksperimentima. »Little Bit Of Inner Air« funkerski je standard postavljen u usporen ritam, na kojem glavnu vokalnu inicijativu preuzima nitko drugi nego bubnjar Parnell, koji svoj neobičan zadatak zbog razdraženo-ohrapavjele boje glasa obavlja iznenađujuće pristojno. Razgranate udaraljke pomažu graditi funkerski ritmički splet, dok su klavirski aranžmani ovaj put iznenađujuće potisnuti u pozadinu.
»Don’t Know What Went Wrong« još je jedan ‘amerikanizirani’ uradak sa šegavim gitarskim linijama i ‘barskim’ klavirom, gdje ponovno briljira Farloweov neukroćeni ‘soul’ vokal. Zaista je nevjerojatno kako orguljaški velemajstor Crane na većini uradaka s albuma »Made in England« štedi s majstorijama na Hammond orguljama i radije se sigurno ‘skriva’ iza klavira, pri čemu ga često zasjenjuju i Farloweov vokal i Boltonove bluesovske gitarske dionice. »Never To Lose« je u spor ritam postavljen hibrid funka i bluesa, koji se za to da ne ostane u sivom prosjeku mora zahvaliti samo odličnoj izvedbi pjevača s mnoštvom srcedrapateljskih vokalnih začina.
»Breathless«, prilično složen funkerski kolaž, također ne bi mogao biti dalje od dotadašnjeg teškog prog-rockerskog zvučnog pristupa Atomic Rooster, premda tu pojedini instrumentalisti prvi put na albumu zaista pokazuju kakvi su neprocjenjivi (moglo bi se reći izgubljeni) talenti posrijedi. Bolton ponovno izvodi nekoliko energičnih bluesovskih gitarskih dionica, dok Crane cijelo vrijeme dokazuje da na klaviru nije bio ništa manje vješt nego na orguljama. Nažalost, sve zajedno više podsjeća na glazbenu podlogu za kultni film Shaft nego na Atomic Rooster s prva tri albuma. »Space Cowboy« je, kako javlja već i sam naslov, šegav uradak s razigranim blues-rock ritmom i razjarenim gitarskim dionicama, na kojem se Farlowe doživljeno uživljava u ulogu ‘svemirskog kauboja’, dok Craneov ‘barski’ klavir uspješno gradi ozračje salona ‘usred svemirskog divljeg zapada’.
»People You Can’t Trust« prosječan je funk-rocker sa sporim ritmom i komercijalnim ‘soul’ refrenom uz ponovnu pomoć obiju pjevačica. Crane se nakon dugo vremena opet nađe pred Hammond orguljama, no pri sviranju solo dionica i dalje radije daje prednost klaviru. Na klasiki »All In Satan’s Name«, koju je napisao bubnjar Parnell, bi već zbog naslova i teksta prosječan pristaša Atomic Rooster očekivao da će se članovi sastava napokon probuditi iz ‘američkog sna’, i upravo se to i događa jer je riječ o udarnoj i ambijentalno mračnijoj stvari od većine radova na albumu »Made in England«, koja je još najbliža teškorockerskim eksperimentima iz prošlosti. Crane se napokon ohrabri i na Hammondicama se razmahne gastronomskom solažom, dok Bolton uspješno dokazuje svoju gitarsku svestranost. Pritom uopće nije potrebno naglašavati da je Farlowe ponovno izvrstan u vokalnom paranju vlastitog srca. Završni uradak »Close Your Eyes«, koji se oslanja na razigranu klavirsku melodiju i ponovnu pomoć ženskih pratećih linija, predstavlja čvrst povratak na funk-rockerski teren.
Na nekim CD izdanjima kao bonus skladbe nalaze se »Goodbye Planet Earth« i »Satan’s Wheel«. »Goodbye Planet Earth« gotovo je stereotipan funk-rocker u kojem je najzanimljiviji društveno satirični tekst kroz Farloweovu moćnu vokalnu interpretaciju. »Satan’s Wheel«, koji budi sjećanje na prošle lirske okultizme ovog legendarnog sastava, Farloweovo je skladateljsko djelo i u skladu s tim funkerski obojen, no unatoč tome riječ je o zanimljivoj kompoziciji s energičnim refrenom i brojnim klavirskim improvizacijama.
»Made in England« je sve prije nego klasičan album Atomic Roostera jer, ponajviše zahvaljujući Farloweovu neukroćenom ‘erotomanskom’ vokalu, predstavlja potpuni zaokret prema funku i soulu te oproštaj od udarnog progresivnog rocka kojim su se proslavili na prva tri studijska uratka. Unatoč toj činjenici, koja i danas ne raduje njihove tradicionalne pristaše, riječ je o posve solidnom studijskom dokumentu na kojem blistaju brojni često previđeni glazbeni talenti, što znači da bi uz malo bolju promotivnu mašineriju u pozadini zacijelo pošteno prodrmao tadašnje zapadne, sjeverne i srednjoeuropske glazbene ljestvice, no Crane je, kao i kroz većinu svojeg kratkog života, imao peh i album je komercijalno propao prije nego što je dosegnuo toliko željene valove američkih radijskih postaja.
Postava
Vincent Crane – Hammond orgulje, klavir, ARP sintisajzer
Chris Farlowe – vokal
Steve Bolton – gitara
Ric Parnell -bubnjevi, udaraljke, vokal na “Little Bit of Inner Air”
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Bill Smith – bas-gitara na “Stand by Me”
Doris Troy i Liza Strike – prateći vokali na “Stand by Me” i “People You Can’t Trust”
Produkcija
Vincent Crane
Popis skladbi
1. Time Take My Life
2. Stand by Me
3. Little Bit of Inner Air
4. Don’t Know What Went Wrong
5. Never to Lose
6. Breathless
7. Space Cowboy
8. People You Can’t Trust
9. All in Satan’s Name
10. Close Your Eyes
