Magma

Autor: Primož Novak

Izvođač: Gojira
Izdavač: Roadrunner Records
Izlazak: year_month
Trajanje: 43:56
Ocjena: 4/5

Gojira je posljednjih godina postala ne samo najprepoznatljiviji francuski bend, nego i jedan od najcjenjenijih sastava trenutačno na metal sceni. Popularnost im je skočila još više kad su prije četiri godine izdali album »L’Enfant Sauvage«, koji je uglavnom bio dobro prihvaćen, a bend je pritom stekao još puno više publike, pa su im koncerti postali bolje posjećeni. Vjerojatno ne treba posebno naglašavati da su u međuvremenu postali i jedan od najpoželjnijih bendova u Sloveniji.

Od famoznog »Divljeg djeteta« prošle su, dakle, četiri godine. Očekivanja su tu svakako bila visoka. Samo stvaranje i snimanje albuma otegnulo se kad je braći Duplantier od raka umrla majka. Zbog te tragedije braća Duplantier najavila su poprilično emocionalan i drugačiji album, a istodobno se i dalje obećavalo izdanje koje će opravdati ime benda. Dakle, »Divlje dijete« trebalo je dobiti dostojnog nasljednika, iako je »Divlje dijete« bilo tek sažetak prethodna četiri albuma, koji je uz dobre trenutke reciklirao stare ideje, a daleko od onoga što je bend pokazao prije.

Kao prvi uzorak bend je ponudio skladbu »Stranded«, vjerojatno najkomercijalnije intoniranu skladbu dosad, koja je bila zarazna, groovy i emocionalna. Reakcije su bile podijeljene. Neki su bili razočarani, drugi oduševljeni što je bend napravio malo drugačiju skladbu koja prije svega naglašava emocionalnu stranu. No nakon toga se bend revanširao skladbom »Silvera«, koja je u tipičnijem stilu, gdje uz snažne rifove dominiraju bubnjevi Maria Duplantiera, što je kod Gojire posebnost od samog početka. Nada, dakle, nije umrla. Zasad.

Skepticizam se pak vraća već na početku albuma sa sanjivom, atmosferičnom skladbom Shooting Star, koja najavljuje poprilično drugačije izdanje. Ponajprije pokazuje da je bend kompleksnost gurnuo u stranu, a u prvi plan stavio jednostavniju svirku prožetu emocijama. Čisti vokal je kod Gojire povremeno bio prisutan i prije, no ovaj put ima doista važnu ulogu, pa je prisutan gotovo kroz cijelo izdanje. Gojira se brzo iskupe spomenutom »Silverom« i »The Cell«, koje albumu daju više nade, a ujedno potvrđuju da bend nije otišao pretjerivati s eksperimentiranjem. Nakon komercijalne »Stranded« sve se smiri uz »Yellow Stone«, kratki instrumentalni intermezzo.

U nastavku bend nudi naslovnu skladbu, koja bi se mogla smatrati i središnjim dijelom albuma. No ta skladba sa svojom sanjivošću, hipnotičnim »melodijama«, čistim vokalom, ali i razvučenošću ne zna baš zadovoljiti svakog slušatelja benda. No s obzirom na tekst može se potvrditi da je riječ o najemocionalnijoj skladbi benda dosad. Među ostalim ima i komponentu epičnosti, što cijeli album opet čini nepredvidljivim.  Nakon toga Gojira naravno ponovno udare skladbama Pray i Only Pain, koje bend prikazuju moćno i agresivno, onako kako se dokazao prethodnim izdanjima. Skladbom Low Lands nekako zaključuju poprilično kratak album; još jednom se pojavljuju sanjivost i emocionalnost, a ima i malo agresivnosti. Nakon toga Gojira dodaju još i završnu akustičnu skladbu Liberation, kojom još jednom žele naglasiti atmosferu izdanja, no Liberation je nažalost tek filler i ništa više.

Općenito se može reći da su Gojira do određene mjere ostali vjerni svom stilu, iako je prisutno nekoliko ekskurzija koje se očituju u većoj mjeri sanjivosti, emocija i čistih vokala. No upravo to Magmu čini toliko privlačnijom. Ima više raznolikosti od prethodnika i nije toliko predvidljiva. Pojavljuju se i drugačije asocijacije, iako je kod agresivnih skladbi riječ o poprilično tipičnoj svirci koja naglašava groove i nešto kompleksnosti. Ima više doom metal elemenata i ukrasa u stilu kasnijih Mastodon. Naravno, kratkoća i struktura skladbi potvrđuju da je bend napravio album za širu masu koja voli jednostavne skladbe. Sad se pojavljuje i polemika hoće li Gojira biti sve jednostavnija ili je riječ samo o tom jednom izdanju kojim se malo odmiče od svoje biti. Zvukovno bend ostaje snažan, treba pohvaliti i produkciju, za koju se bend pobrinuo sam, bez uplitanja drugih osoba koje bi album naknadno popravljale za potrebe izdavača.

Nakon četiri godine Gojira su se uspjeli vratiti s novim, drugačijim albumom koji je obožavateljima dao poprilično za razmišljanje. Magma će nekima zbog svoje emocionalnosti i sanjivosti biti trn u oku, iako je riječ o raznolikom izdanju i ujedno dokazu da bend ne želi samo reciklirati stare ideje, nego pokušati i nešto novo. Magma možda nije vrhunac stvaralaštva, ali ipak daje nadu i možda čak nove smjernice za budućnost.

Postava

Joe Duplantier – vokal, gitara

Mario Duplantier – bubnjevi

Jean-Michel Labadie – bas

Christian Andreu – gitara

Produkcija

Joe Duplantier

Popis skladbi