Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Symphony X
Izdavač: Zero
Izdanje: year
Trajanje: 52:40
Ocjena: 4/5
S progresivnim metalom je uglavnom tako da moraš oblikovati prepoznatljiv zvuk i unijeti u njega barem još neku dodatnu zvučnu ‘začinsku’ notu ako želiš doprijeti do šireg kruga (zahtjevnih) slušatelja, jer se često događa da je taj žanr većini ortodoksnih metalaca prekompleksan, dok se progrockerski puristi obično brzo počnu dosađivati tijekom slušanja ako se stvari slučajno previše ponavljaju, budući da činjenica da su svi glazbenici u bendu majstori svojih instrumenata njima obično nije dovoljna.
Amerikanci Symphony X pronašli su pobjedničku formulu u simfonijski usmjerenom pristupu progresivnom metalu, koji uključuje neoklasicističke gitarske varijacije Michaela Romea, epske klavijaturističke aranžmane Michaela Pinnelle i izvrstan (trdorockerski) vokal Russella Allena, koji pomalo podsjeća na legendarnog Ronnieja Jamesa Dia, ali i na Tonyja Martina (ex-Black Sabbath). Symphony X, koje su nekoć mnogi rado uspoređivali s američkim progmetalskim vršnjacima Dream Theater, iako imaju malo toga zajedničkog, u svoje su tekstove često unosili utjecaje iz literature i starogrčke mitologije, što je bila još jedna vrijedna spomena žanrovska posebnost.
»Twilight in Olympus« bio je njihov četvrti studijski album i nasljednik albuma »Divine Wings of Tragedy« (1996), kojim su prvi put postigli nešto veću prepoznatljivost. Ujedno je to do sada jedini album Symphony X« na kojem nije bubnjao Jason Rullo, koji se upravo tada iz osobnih razloga (privremeno) oprostio od banda. Zamijenio ga je Thomas Walling, koji se pokazao kao pristojna (privremena) zamjena prije nego što se Rullo ponovno vratio.
»Smoke And Mirrors«, uvodni energetski katalizator, sadrži gotovo ikonoklastični Symphony X uvodni motiv s neoklasicističkim gitarskim rifom i epskim sintisajzerskim teksturama, dok Allenov vokal iz sekunde u sekundu pojačava užarenu atmosferu. Još epskiji »Church of the Machine« sljedeći je primjer uspješnog križanja simfonijskih i metalskih elemenata, koji je u vrijeme izdavanja zvučao prilično osvježavajuće i inovativno. Pa, i danas još uvijek zvuči dobro, iako su se Symphony X od takvog recepta tijekom godina malo udaljili. Instrumentalne sekcije zvuče promišljeno i inteligentno, a među njima ima mnogo prostora za dinamične vremenske prijelaze, dok Allen svojim moćnim pjevačkim pristupom cijelo vrijeme brine za napetu dramu. Pritom mu društvo često prave hvalevrijedne prateće harmonije. »Sonata« je kratki gitarski instrumental koji sadrži drugi stavak Beethovenove ‘Klavirske sonate br. 8’ i namijenjen je Romeovoj neoklasicističkoj solo točki. Više-manje je prije svega most u sljedeću skladbu.
»In The Dragon’s Den« sadrži agresivnu uporabu dvostruke bas pedale, koju pak uspješno kroti spoj epskih vokalnih harmonija i ukusnih simfonijskih tekstura, što znači da sve skupa zvuči taman dovoljno veličanstveno, a ne pretjerano brutalno. Ambiciozni »Through the Looking Glass« više je od trinaestominutni ep podijeljen u tri sekcije, a nadahnut je književnom klasikom ‘Alisa u zemlji iza zrcala’, nastavkom ‘Alise u zemlji čudesa’. Prvu sekciju čini epski instrumentalni dio s prekrasnim prelijevanjima između sintisajzerskih i gitarskih pasaža, poduprt masivnim ritmičkim prijelazima. Suptilni klavirski interludiji uspješno grade mostove između udarnih pasaža, dok Allenov vokal pridonosi teatralnosti i napetoj drami. Završetak ovog monumentalnog djela bez sumnje je jedan od najboljih trenutaka u dosadašnjoj povijesti Symphony X.
»The Relic« sadrži barokni aranžman, dok vladaju žestoke gitarske pasaže, sakralno obojene klavijaturske teksture i masivni bubnjarski prijelazi. Allen ponovno lijepo demonstrira elastičnost svojih izvrsnih glasnica zbog čega je brzo postao jedan od najcjenjenijih pjevača u prog metalu. »Orion – The Hunter« zapravo je jedino djelo na albumu koje se izravno nadovezuje na starogrčku mitologiju, jer se odnosi na legendarnog lovca koji je nakon kraja svojih pustolovina zauvijek bio prikovan među zvijezde, dok je dio teksta preuzet iz skladbe »The Raging Season«, koja se nalazi na istoimenom prvijencu Symphony X iz 1994. To je još jedna ambijentalno izuzetno intenzivna tvorevina u kojoj cijelo vrijeme vlada napeta drama i na taj se način kroz brojne simfonijske pasaže plete epska priča. Romeove neoklasicističke gitarske varijacije tu kraljuju punim zamahom.
Pomalo melankolična završna skladba »Lady of the Snow« nadahnuta je ženskim likom iz japanske mitologije imenom Yuki-onna. Upravo zato se kroz kompoziciju više puta pojavljuje drevni motiv iz japanske narodne glazbe, uz pomoć kojeg se još pojačava tajanstveno ozračje. Uskoro slijedi prijelaz u udarnu sekciju, gdje vladaju buran vokalne harmonije pod više nego očitim utjecajem legendarnih Queen. One pobrinu za to da kompozicija brzo dobije epske dimenzije, dok se eklektični Allen ponovno iskazuje kao izniman pripovjedač i održavatelj napete drame.
Symphony X su s »Twilight in Olympus« stvorili jedno od svojih ključnih ostvarenja i time zasluženo stekli veću prepoznatljivost među onim ljubiteljima progresivnog metala koji se nisu kleli samo u Dream Theater. »Twilight in Olympius« zapravo je bio neka vrsta uvertire u remek-djelo »V: The New Mythology Suite« (2000), koje se i danas opravdano smatra najboljim dosezima u dosadašnjoj povijesti ove skupine. Između dvaju albuma moguće je pronaći brojne stilske i aranžerske paralele, s time da su Symphony X kao skladatelji, aranžeri i tekstopisci na »V« napravili još jedan korak naprijed u zrelosti, zbog čega »Twilight in Olympus« unutar njihove diskografije često ostaje pomalo previđeno ostvarenje.
Postava
Russell Allen – vokal
Michael Romeo – gitara, sitar- mini-harfa, prateći vokal
Michael Pinnella – klavijature, prateći vokal
Thomas Miller – bas gitara, prateći vokal
Thomas Walling – bubnjevi
Produkcija
Michael Romeo, Steve Evetts i Eric Rachel
Popis skladbi
1. Smoke and Mirrors (6:09)
2. Church of the Machine (8:57)
3. Sonata (1:25)
4. In the Dragon’s Den (4:00)
5. Through the Looking Glass (Part I, II, III) (13:05)
6. The Relic (5:03)
7. Orion – the Hunter (6:56)
8. Lady of the Snow (7:09)
