Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Yes
Izdavač: Eagle Records
Izdanje: 2001
Trajanje: 60:32
Ocjena: 4/5
Progresivnorockerski titani Yes dočekali su početak 21. stoljeća u neobičnim okolnostima, kao kvartet, bez klavijaturista, što se dogodilo prvi i vjerojatno posljednji put u njihovoj bogatoj karijeri. Fanovi te legendarne engleske skupine zbog toga su se pobojali najgoreg i ozbiljno spustili svoja očekivanja, no Yes su svoj studijski projekt iz 2001. na kraju izveli puno bolje nego što bi se itko usudio pomisliti. »Magnification« je bio, nakon »Time And A Word« (1970), njihov drugi studijski album na kojem su surađivali s orkestrom te prvi i ujedno jedini studijski uradak snimljen bez klavijaturista.
Yes su se prije početka snimanja trudili ponovno uspostaviti kontakt s legendarnim Rickom Wakemanom, ali u tome nisu uspjeli. Rick je baš tada bio do grla zaposlen solo karijerom, no poslije mu je ipak bilo žao što sa svojim starim kompanjonima nije surađivao na »Magnification«, na kojem se i te kako osjeća njegova odsutnost. Kasnije, kad je opet bio član Yesa, u jednom je intervjuu, napola u šali, napola ozbiljno, izjavio da se ‘jednostavno morao vratiti, jer su preostala četvorica članova Yesa očito već bila toliko očajna da su odlučila snimiti album bez klavijaturista’.
Yes su tada imali prilično dobar razlog zbog kojeg ih je na neko vrijeme prošla svaka volja za suradnjom s klavijaturistima, pa su se upravo zato odlučili nakon trideset godina ponovno udružiti snage s orkestrom. Prije početka snimanja »Magnification« otpustili su ruskog klavijaturista Igora Khorosheva, s kojim su prilično uspješno surađivali na prethodnom albumu »The Ladder« (1999), koji je mnogog dugogodišnjeg fana pozitivno iznenadio. Tijekom ‘Masterworks’ turneje 2000. Khoroshev se, u okolnostima koje do danas nisu posve razjašnjene, navodno upleo u bizaran seksualni incident s dvjema zaštitaricama, što ga je, nakon rasprave na sudu, koštalo mjesta u bendu. Preostali članovi Yesa su se naravno u tren oka distancirali od tog događaja i svog bivšeg kolege.
Yes su inače kasnije, za potrebe turneje »Magnification«, unajmili klavijaturista Tima Brislina, koji nikad nije postao službeni član benda, tako da su tek 2002., kad se u bend ponovno vratio Wakeman, dočekali dolazak, odnosno povratak ‘regularnog’ klavijaturista. I američki basist/gitarist/pjevač/producent Billy Sherwood morao je 2000., još prije ‘Masterworks’ turneje, otići iz benda, iako je u drugoj polovici devedesetih bio jedan od ključnih faktora stabilnosti već pomalo ‘zahrđalih’ progrockerskih legendi.
Bend se tako na »Magnification« opet sastojao samo od četiri ‘stara mačka’ u liku pjevača Jona Andersona, basista Chrisa Squirea, gitarista Stevea Howea i bubnjara Alana Whitea. Andersonu tada nije ni na kraj pameti bilo da će »Magnification« za dugo vremena biti njegovo posljednje druženje s dugogodišnjim kompanjonima. Yes su na »Magnification« surađivali sa 60-članim orkestrom, dok su pojedini aranžmani bili djelo priznatog filmskog skladatelja Larryja Groupéa.
Album se otvara vrlo solidnom naslovnom skladbom koja sadrži izuzetno melodičan središnji orkestralni aranžman, dok se neuništivi Jon Anderson potrudi da od samog početka dočara budničarsku i epsku atmosferu kroz koju ‘propovijeda’ svoj specifični zeleni jezik uz prepunu galonu nenametljive duhovnosti. Prateće vokalne harmonije u režiji kamerada Squirea i Howea tradicionalno su odlične, dok ‘gospodin Sova’ usput poslužuje nekoliko specifičnih gitarskih linija. Potonje se uspješno slijevaju s orkestralnom pozadinom i u produkciji su ravnomjerno zastupljene.
Iako Anderson na većini tekstova s »Magnification« ne može iz svoje kože, kad u maniri neizlječivog utopista ‘propovijeda’ o osobnom i društvenom ‘buđenju’, nisu svi tekstovi iz duhovne sfere. Mjestimice Yes dotiču i neke goruće sociološke i osobne teme. Lijep je primjer skladba »Spirit Of Survival«, u kojoj Jon izražava svoje razočaranje suvremenom, posve apatičnom mladeži koja je izgubila ‘kompas’ i poznatija je po traženju instantnog hedonizma i pijanim ispadima nego po borbi za socijalnu pravdu. Na toj skladbi, koja sadrži nekoliko odlučnih gitarskih zahvata i moćan refren, traje neprestani sukob između melankolične, gotovo mračne te s druge strane optimistične atmosfere, dok složene vremenske prijelaze dobro povezuju odebljane bas linije Squireova Rickenbacker modela bas gitare.
Na kompaktno aranžiranoj skladbi »Don’t Go«, koja sadrži vrlo osoban tekst i izašla je i kao video, Jon dotiče svoj odnos s kćeri Deborah, koja ga je tadašnjim životnim odlukama očito prilično razočarala. To se ambijentu skladbe doduše ni najmanje ne osjeti, jer vlada optimistična i vesela, na trenutke gotovo burleskna atmosfera (vjerojatno sjećanja na lijepe događaje iz prošlosti), dok središnje mjesto zauzima višeglasni refren položen na krila ugodne i iznimno ukusno aranžirane melodije.
»Give Love Each Day«, koja se otvara pompoznim orkestralnim aranžmanom, sadrži gotovo stereotipan ‘zeleno-jezični’ tekst. Zanimljivo je da budničarski, višeglasni refren nastupa tek na polovici skladbe, gdje melodična narav ove romantično začinjene kompozicije poskoči barem tri stepenice naviše. Skladba »Can You Imagine«, u kojoj Anderson i Squire zamjenjuju vokalne uloge (Chris na glavnom vokalu, a Jon na pratećem), zabavan je eksperiment koji korijene ima u demo skladbi iz 1981. naslova »Can You See«. Izvorno je naime trebala izaći na nikad realiziranom XYZ projektu između Squirea i Whitea. Chris se i u središnjoj pjevačkoj ulozi snalazi vrlo dobro, što je u svojoj bogatoj karijeri doduše već više puta dokazao, no ipak najviše blista kad ga u pozadini prati ‘anđeoski’ Jonov vokal. Središnja gitarska fraza zvuči neobično udarno, s obzirom na Howeov uobičajeni gitarski pristup.
I melankolična balada »We Agree«, jedan od boljih trenutaka albuma, spada među rijetke društvenokritične uratke na »Magnification«, jer obrađuje tragične posljedice rata u Bosni, od kojeg je 2001. jedva prošlo pet godina. Ovdje vladaju nježne, gotovo krhke gitarske pasaže, dok vokalne harmonije u sprezi s veličanstvenim orkestralnim aranžmanima postupno razbijaju tužni ambijent, unatoč tome što Jon u tekstu ne štedi kritiku na račun zapadnog licemjerja i zatvaranja očiju. U njegovoj poeziji ipak uvijek pobjeđuju nada i svjetlo, pa je tako i ovaj put, jer s vremenom zavlada podižuća i izrazito pozitivna atmosfera. Kratka, folkrockerska balada »Soft As a Dove« za Yes je prilično netipičan uradak. Ovdje bi lako mogla biti i Jonova solo tvorevina, jer je u prvom planu nježna, pastoralna melodija na akustičnoj gitari, obložena rustikalnim aranžmanima, dok središnje mjesto zauzima njegov specifični ‘anđeoski’ vokal.
»Dreamline« je prvi od dvaju ambicioznih, završnih simfonijskih epova na kojima Yes, uz poletnu pratnju orkestra, demonstriraju sve svoje instrumentalne vještine i profinjenu sposobnost građenja višeslojnih atmosfera. Ugođaj se na »Dreamline«, gdje vladaju izuzetno dinamične ritmičke nijanse, neprestano mijenja, dok su oduševljavajuće vokalne harmonije predvođene ‘gostoljubivim’ Jonom potpuno eterično obojene. Steve Howe je 2001. vizualno već sličio ‘iscijeđenom vješalu’, kakav je i danas, no kao gitarski maestro još je uvijek oduševljavao nekim smjelim potezima, što dokazuju inteligentne varijacije među pojedinim instrumentalnim sekcijama skladbe »Dreamline«.
Sljedeća više od 10-minutna epska suita, »In The Presence Of«, čak je ambicioznije zamišljena od prethodnice, jer je podijeljena na četiri sekcije koje pripovijedaju o postupnom duhovnom buđenju i konačnom prosvjetljenju pojedinčeve duše. Zvuči poznato? Jonovo oduševljenje svime duhovnim i eteričnim s godinama je samo raslo, i iako ga svi nisu dijelili, mora mu se priznati da je sve skupa znao predstaviti na vrlo lijep način. Njegova vjera u ‘zeleni jezik’, unatoč obilnoj materijalnoj zbrinutosti glazbene zvijezde, nikad nije bila upitna. Pritom je od ostalih članova benda oduvijek imao najčvršćeg saveznika u Howeu, koji se, što će potvrditi i mnogi Yes fanovi, osobno ne drži svih svijetlih načela ‘zelenog jezika’.
Uvodna sekcija, »Deeper«, predivna je eterična balada s budničarskim refrenom i moćnim orkestralnim aranžmanima koji zvuče kao da dolaze iz neke paralelne dimenzije. Nakon prilično dramatične sekcije »Death Of Ego« slijedi preokret u vokalno iznimno ukusno harmoniziranoj »True Beginner«, u kojoj ‘patuljak’ Anderson u sebi osjeti kozmičku energiju i zajedno s kompanjonima priprema teren za trijumfalni završetak kroz sekciju »Turn Around And Remember«. In The Presence Of« predstavlja veličanstveni finale albuma u maniri nekih prošlih remek-djela, dok je završna, dvominutna ljubavna balada, »Time Is Time«, iznimno simpatičan oproštaj za sve neizlječive romantike Jonova kova.
»Magnification« je nabijen obiljem kvalitetnih kompozicija koje povremeno podsjete na ‘stara dobra vremena’, pa nije čudno da je pri izlasku na pozitivan način iznenadio i neke od najskeptičnijih fanova. Yes su, za razliku od »Time And A Word«, na njemu pronašli savršenu, ravnopravnu zvučnu simbiozu s orkestrom. Već je »The Ladder« predstavljao preokret u pravom smjeru, dok je »Magnification« dao jasan signal da se Yes polako i oprezno vraćaju na kvalitetnu razinu svojih najboljih vremena. Ni najmanje pretjerano ne bi zvučalo kad bi se »Mangification« proglasilo njihovim najambicioznijim dostignućem u posljednja dva desetljeća (uz moguću iznimku ‘prijelomnog’ albuma »90125«, 1983). U slučaju da je na njemu surađivao Rick Wakeman, zasigurno bi bio još bolji i možda zaslužio čak usporedbu s njihovim ključnim studijskim dostignućima.
Postava
Jon Anderson – glavni vokal, MIDI gitara, akustična gitara
Steve Howe – akustična i električna gitara, pedal steel gitara, mandolina, prateći vokal
Chris Squire – bas gitara, prateći vokal, glavni vokal na “Can You Imagine”
Alan White – bubnjevi, udaraljke, klavir, prateći vokal
Orkestralnu glazbu stvorio je, aranžirao i dirigirao Larry Groupë
Produkcija
Yes i Tim Weidner
Popis skladbi
1. Magnification (7:15)
2. Spirit Of Survival (6:02)
3. Don’t Go (4:27)
4. Give Love Each Day (7:44)
5. Can You Imagine (2:58)
6. We Agree (6:30)
7. Soft As A Dove (2:18)
8. Dreamtime (10:45)
9. In the Presence of (10:24)
i) Deeper
ii) Death of Ego
iii) True Beginner
iv) Turn Around and Remember
10. Time Is Time (2:09)
