Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Judas Priest
Izdavač: Sony Music
Izlazak: year
Trajanje: 61:38
Ocjena: 4/5
Brzo leti vrijeme. Očevi metal biblije, koji su nakon turneje Epitaph službeno najavljivali svoje konačno umirovljenje, očito su se predomislili i odlučili karijeru produžiti za još jedan studijski album (i novu turneju). Pošteno. Čemu se uopće umirovljivati? Stvarno luda zamisao.
Godine 2011. skupinu je napustio njezin osnivač, gitarist K.K. Downing. Njegovo je mjesto u postavi popunio mladi Richie Faulkner, koji je u Judas Priest uskočio iz pratećeg sastava Lauren Harris, kćeri slavnog Stevea Harrisa, inače šefa i basista Iron Maiden. S Faulknerom su Judas Priest konkretno svirali diljem svijeta 2011. i 2012., gdje je samouvjereni mladac uvjerio sve da je dorastao golemim cipelama K. K. Downinga (čak i u vizualnom smislu).
»Redeemer of Souls« je album na kojem Judas Priest ne eksperimentiraju sa svojim zvukom i stilom. To se moglo reći za album »Nostradmus«, koji je zbog toga iznova podijelio bazu fanova, no nikako ne možemo reći isto za »Angel Of Retribution«. U tome su si »Reedemer of Souls« i »Angel of Retribution« srodniji. Napisani su prvenstveno po ukusu onoga što zahtijeva većina obožavatelja skupine. Prije svega, »Redeemer of Souls« nudi puno metra himničnih Judas Priest juriša, bez ikakvih skretanja prema zvučnim eksperimentima, zbog kojih je skupina, koja je oduvijek hrabro istraživala nove glazbene dimenzije i obzore te zahvaljujući tome silno pridonijela popularizaciji žanra heavy metal tijekom osamdesetih, u prošlosti od ljubitelja svoje glazbe znala doživjeti i hrpu ogorčenja. »Redeemer of Souls« nije »Turbo«, ni »Demolition«, ali je neka vrsta minestrone klasičnog Judas Priest materijala objavljenog na službenim studijskim pločama između 1974. i 1990. Po uzoru na koncertni repertoar posljednje turneje Judas Priest, Epitaph. U lonac baciš sve skladbe repertoara te turneje i rezultat je živopisna minestra, u kojoj je moguće u »fragmentima« takve slagalice otkrivati čas sadržaj rane ere Judas Priest, ubrzo zatim srednje ere i tako dalje. Dobili smo dakle paletu od 13 skladbi koje nude zanimljivu međusobnu devijantnost, a album pritom cijelo vrijeme zadržava strogo prepoznatljiv stav jedinstvenog karaktera ove pionirske skupine. Primjerice, uvod u Cold Blooded zna podsjetiti na uvod skladbe The Sentinel, naslovna skladba kotrlja se na ritmičkom ključu koji se može usporediti s onim korištenim za »Painkiller« klasik Hell Patrol, samo što je melodija posve drukčija, dok izvrsna završna balada Beginning of the End evocira osjećaje zanemarenog klasika s »Sreaming for Vengeance«, Prisoner of Your Eyes. Skladbe u kojima je komponenta bluesa izraženija, naravno, povući će čak na sedamdesete (Hell & Back, Crossfire) i tako dalje. Što češće vrtite album, to ćete više smislenih paralela s prošlim radovima skupine uspjeti nanizati.
Već uvodni Dragonaut odmah upozori da Judas Priest ovaj put naprosto ustraju u provjerenoj sferi svoje metal biblije. Skladba je očekivano ubrzani otvarač, »geler u čelo, luđački!«, koji nakon samog vodećeg rifa ne donosi baš ništa posebno, uz prilično klišejski refrenski napjev. Zacijelo jedna od najmanje zanimljivih, a istodobno najpredvidljivijih skladbi albuma. To pak ne vrijedi za ostatak albuma, uključujući ubrzane, inače izvrsne Halls of Valhala, Metalizer i, tik pred kraj, Battle Cry, za koje se pokazuje da bi sam album »Redeemer of Souls« na početku funkcionirao znatno učinkovitije da su Judas Priest za njegovo otvaranje izabrali jednu ili drugu od tih skladbi. Dragonaut je Painkiller-ovski komad, čak i izlazna solaža u »mid-eight« pasaži, koja vraća skladbu u predrefren, podsjeti na dio soliranja u One Shot At Glory.
U većinu skladbi novog albuma prikrade se osjetna komponenta pompe i himničnosti. Judas Priest upozoravali su već na tiskovnim konferencijama da su htjeli poslužiti album koji će biti namijenjen prvenstveno njihovim predanim obožavateljima. Upravo skladbe, koje su većinom ubrane u srednje brzom tempu, otvaraju mnogo prostora za razvoj teatralnih obrata raspoloženja, za koje se brine prije svega dominantna melodija poznatih vokalnih linija jednog i jedinog Roba Halforda (Cold Blooded, Secrets of the Dead, Sword of Democles). Nikakva više nije novost činjenica da se Rob Halford i ovaj put dokazano zadržava u srednjim vokalnim tonalitetima, a njegov vokalni nastup upravo zato dobiva na mračnosti, što su Judas Priest s pridom iskorištavali na albumu »Nostradamus«, a nešto slično poslužio je Rob i na svom samostalnom studijskom uratku »Made of Metal«. Halford se tek nekoliko puta na albumu popne u najviše registre. Takav je otrovni »scream« u skladbi Halls of Valhalla, nadalje dio refrena skladbe Battle Cry.
Judas Priest ostaju detaljisti. Uz korjenito opterećenje bisagama zaraznih marševskih himni velikog karizme, koje ni načas ne dosađuju, nego cijelo vrijeme oduševljavaju grabežljivim stupnjevanjem raspoloženja s učinkom »stvarnosti«, iste te skladbe postižu svoj atmosferični procvat u silno pjevnim refrenima punim tipične dramatike skupine. Judas Priest su i ovaj put posvetili mnogo pozornosti oblikovanju uvodnih i izlaznih gitarskih ukrasa, kao i oblikovanju dotjeranih mid-eight pasaža, gdje se Faulkner i Tipton naravno služe i prijelaznim ukrasima u obliku harmonija u terci. Faulkner i Tipton su idejnu slikovitost ovaj put kapitalizirali u optimalnom iskupu. Zacijelo je mladi Faulkner, pun želje za dokazivanjem, u procesu stvaranja novog materijala i kasnije snimanja nadahnuto potaknuo iskusnog Tiptona. Idejno zamišljanje obaju glazbenika je izvanredno i K.K.-ja doista ne treba žaliti u postavi.
Bez obzira na to što je »Redeemer of Souls« album na kojem Judas Priest ne isprobavaju još neisprobano, njegova zavidna idejna razigranost i aranžerska duhovitost silno su uvjerljivi. Iako ne posjeduje elemente orkestralnih aranžmana, kao što je to vrijedilo za »Nostrdamus«, njegova pogubna atmosferičnost crnog dramskog teatra, zahvaljujući produkciji i skladbama većinom temeljenima na srednje brzom tempu, usporediva je upravo s prethodnikom. Istodobno pak »Redeemer of Souls« zbog vodećih gitarskih fraza evocira osjećaje klasičnih godina skupine. To je onaj poznati interval djelovanja između 1974. i 1990.
Izvrstan novi album skupine zahtijevat će od vas više okretaja da biste se s njim nepovratno sprijateljili, ako se u njega ne i zaljubite..13 skladbi prožeto je izuzetno zaraznom atmosferom, bombastikom velikog teatra propasti na prepoznatljiv način, čiju recepturu poznaju samo jedni i jedini. Velikani metala i tvorci njegove biblije! Jedinstveni Judas Priest! Tvrdnja skupine da je ovo album namijenjen prvenstveno njezinim vjernim obožavateljima ne može zvučati iskrenije nego na »Redeemer of Souls«!
Postava
Rob Halford – vokal
Glenn Tipton – gitara
Richie Faulkner – gitara
Ian Hill – bas-gitara
Scott Travis – bubnjevi
Produkcija
Mike Exeter & Glenn Tipton
Popis skladbi
1. Dragonaut
2. Redeemer of Souls
3. Halls of Valhalla
4. Sword of Damocles
5. March of the Damned
6. Down In Flames
7. Hell And Back
8. Cold Blooded
9. Metalizer
10. Crossfire
11. Secrets of the Dead
12. Battle Cry
13. Beginning of the End
