Lokacija: München / Ampere / Njemačka
Datum: 15.03.2011
U zraku se već osjećao miris proljeća kad je došlo vrijeme za koncertni izlet u München, gdje su u dvorani Ampere gostovali legendarni britanski melodični art rockeri Magnum. Nositelji melodičnorockerske profinjenosti, koji i nakon više od tri desetljeća ostaju svojevrsna koncertna atrakcija, na ovoj su turneji predstavljali aktualni studijski album naslovljen “The Visitation”. Koncertna dvorana bila je unatoč važnoj nogometnoj utakmici lokalnog kluba i talijanskih gostiju te iste večeri lako napunjena. U njoj je uz dobro društvo uskoro zavladalo ugodno, intimno ozračje koje je obećavalo nezaboravnu večer druženja s legendama koje su osamdesetih postale slavne nezaboravnim albumima poput “On A Storyteller’s Night”, “Vigilante” i “Wings Of Heaven”.
Ulogu predgrupe odradio je australski blues rocker Gwyn Ashton, koji je rijetke pristaše u dvorani oduševljavao garažnim blues rockom što nije isključivao ni vokalno režanje kroz poseban efekt. Nesumnjivo ne baš najsretniji izbor predgrupe, no australski je duet, ako ni zbog čega drugog, svoj zadatak odradio barem dostojno, dok je šef benda dokazao da mu gitara nije baš strani instrument. Glavni razlog zašto su ih Magnum izabrali za predgrupu jest suradnja njihova klavijaturista Marka Stanwaya na novom albumu tih notornih garažnih blues rockera, koji su nakon koncerta i letcima gotovo naporno skrbili za vlastitu promociju.
Magnum, za razliku od nekih glazbenih vršnjaka kojima trebaju cijele procedure da se pojave pred publikom, nisu trebali dugo da izađu na pozornicu. Koncert su na opće iznenađenje onih koji su se nadali večeri klasika i hitova otvorili omiljenim, ali općenito prilično opskurnim “Back to Earth”, koji je izvorno izašao samo na EP-ju “Live in USA” (1982), a sada je dostupan na najnovijoj CD verziji albuma “Chase the Dragon”.
Legendarni pjevač Bob Catley, koji je još uvijek u odličnoj pjevačkoj formi i s kojim smo prije početka nastupa vodili i zanimljiv intervju, sa svojim se izgledom starog indijanskog vrača marljivo izlagao puhanju vjetra kroz kosu uz energično gestikuliranje kojim je poticao publiku i uživljeno pripovijedao poruke pojedinih pjesama. Društvo na pozornici pravili su mu uvijek ozbiljni gitarist Tony Clarkin, uz Catleyja jedini originalni član sastava, koji je ujedno i autor glazbe i tekstova, zvjezdasti, a istodobno izvrsno uigrani klavijaturist Mark Stanway te ritam sekcija koju su činili basist Al Barrow i bubnjar Harry James, obojica barem generaciju mlađi od svojih kompanjona.
Izbor izvedbi u prvom dijelu koncerta nije baš bio po ukusu onih koji smo Magnum te večeri gledali prvi put, jer su prevladavale skladbe novijeg datuma, ponajviše one sa sjajnog aktualnog studijskog izdanja “The Visitation”, no bez obzira na to cijelo smo vrijeme uživali u vrhunskoj instrumentalnoj predstavi pojedinih članova sastava, Bobovu briljantnom pjevanju i izvanrednoj atmosferi koju stari mačkci još uvijek lako znaju začarati. Uvjerljivim izvedbama skladbi poput “When We Were Younger, “Wild Angels i “Brand New Morning” odali su počast nekim svojim dostignućima nakon 2000. godine, a istodobno dokazali da ni njihovi noviji radovi nikako nisu za bacanje.
Magnum u vizualnom smislu, iskreno rečeno, nisu baš tko zna kako privlačan sastav, ali to više nego odlično nadoknađuju zapanjujućom uigranošću i međusobnom zvučnom kemijom, što u kombinaciji stvara nezaboravnu scensku magiju. Clarkin je više puta posluživao inovativnim gitarskim solažama, i usred određenih skladbi, gdje ih inače nitko ne bi očekivao, te ih tako još izdašnije proširio. Uz marljivo i uvjerljivo izvođenje odabranih djela s “The Visitation”, kojima su upozorili da će većina njih u bliskoj budućnosti pripadati među Magnum klasike, posebnu su pozornost posvetili i prethodnom albumu “Into the Valley of the Moonking” (2009), s kojeg su izveli skladbe “Moonking i “All My Bridges”.
Ljubitelji Magnum klasika ipak su došli na svoje kad je uz “How Far Jerusalem” prvi put te večeri zaživjela magija nezaboravnog albuma “On A Storyteller’s Night” (1985). Uspomene na svoje zlatno razdoblje održavali su uz “Les Morts Dansant”, koja je predstavljala prvi od epskih vrhunaca večeri. Nakon udarnog, gotovo teškometalnog katalizatora “Black Skies” u završnom dijelu koncerta nizom klasika razveselili su sve dugogodišnje sljedbenike, koji su do tada već bili pošteno gladni Magnum zimzelenih hitova. Među njima je manje iznenađenje zacijelo bila izuzetno uživljena izvedba “All England’s Eyes”, koja inače ne spada među poznatije skladbe s albuma “On A Storyteller’s Night”.
Donekle bi bilo i razumljivo da su članovi sastava do danas već pošteno siti neprestanog izvođenja klasika s njihovih studijskih vrhunaca osamdesetih, što se rado događa sastavima s tako dugim stažem, ali gospoda nikako nisu odavala takav dojam, jer su u svaku izvedbu Magnum zimzelena uložili svoj maksimum. Epskom atrakcijom “Vigilante” doveli su u delirij i najsuzdržanije u publici, što su žustro potkrijepili i fenomenalnim završetkom redovnog dijela, koji je utjelovila bombastična izvedba nezaobilazne klasike “Kingdom Of Mandess”.
Na dodatak nije trebalo dugo čekati. U njemu su se ipak ‘smilovali’ svima onima koji se kunu u album “Wings Of Heaven” te odsvirali “Wild Swan”, inače jedno od kompleksnijih djela s tog remek-djela. Nakon čega je došlo vrijeme za pobjednički vrhunac večeri uz “On A Storyteller’s Night”, gdje su pripovjedač Catley i njegovo nadobudno društvo posljednji put cijelu dvoranu doveli u zanos, prije nego što su se uz burne ovacije oprostili.
Magnum su uz odlično ozvučenje kroz cijeli nastup oduševili na svim razinama i priredili vrhunsko druženje uz zvukove nekih od svojih najboljih djela iz svih razdoblja karijere, osim devedesetih, kojima su se, najvjerojatnije zbog bolnih sjećanja na raspad sastava u tom razdoblju, ovaj put radije izbjegli. Svjedočili smo vrhunskoj koncertnoj predstavi kakvu znaju priređiti samo prekaljeni mačkci koji u svoju glazbu i dalje ulažu cijelo srce. Jedino što smo neki u toj čarobnoj večeri, kad su se na kratko vrijeme ponovno oživjele bajke i legende, doista pogrešali bio je nedostatak brojnih klasika osamdesetih na račun novijih radova. Naravno, situacija bi bila posve drukčija da nije riječ o prvom koncertnom susretu s legendama iz Birminghama. Osobno si još uvijek teško mogu zamisliti ‘potpun’ Magnum koncert bez izvedbi zimzelenih hitova poput “Sacred Hour, “The Spirit”, “Just Like An Arrow” i “Days Of No Trust”, koje smo te večeri najviše propustili, no budući da to zasigurno nije bilo naše posljednje druženje s tim melodičnorockerskim legendama, koje još uvijek izdaju odlične studijske albume, to im je posve oprošteno.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Back to Earth
2. When We Were Younger
3. Wild Angels
4. Brand New Morning
5. Mother Nature’s Final Dance
6. How Far Jerusalem
7. Spin Like a Wheel
8. The Moonking
9. Freedom Day
10. Les Morts Dansant
11. Black Skies
12. All My Bridges
13. All England’s Eyes
14. Vigilante
15. Kingdom Of Madness
—dodatak—
16. Wild Swan
17. On A Storyteller’s Night
