Maiden England na Kalemegdanu (2014)!

0 10

Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad

Mjesto: Kalemegdan / Beograd / Srbija
Datum koncerta: 17.06.2014
Broj posjetitelja: 20.000
Cijena karte: 42,75€ (fan pit)

U travnju 1988. Iron Maiden krenuli su na jednu od svojih dotad najvećih turneja, Seventh Tour of a Seventh Tour, na kojoj su predstavljali tadašnji novi vrhunac svoje diskografske berbe, Seventh Son of a Seventh Son. Kolosalna turneja koja je trajala više od pola godine, a na kojoj se bend bez sumnje pokazao na vrhuncu svoje moći, završila je nakon 98 koncerata, a njezin testament postao je live zapis Maiden England, koji je bend snimio u studenom 1988. u Birminghamu. Prije dvije godine Iron Maiden odlučili su oživjeti to važno razdoblje svoje povijesti turnejom Maiden England World Tour 2012-2014. Turnejski kotačići zavrtjeli su se u lipnju 2012. u SAD-u, a njezin završetak je odmah iza ugla, posljednji koncert turneje divovi heavy metala odsvirat će 5. srpnja na festivalu Sonisphere u Knebworthu. Na jednom od posljednjih datuma turneje Iron Maiden su se ponovno zaustavili i u Beogradu, u idiličnom okruženju beogradske tvrđave Kalemegdan, koja zapravo leži u samom centru grada, a istodobno je izolirana od njega pa nudi brojne mirne kutke. Jedan takav leži ispod zidina na ušću Save i Dunava, no ovaj put nije bio miran, nego prokleto glasan, jer su se mase već gurale pod pozornicu.

U pola osam okupljenu kongregaciju u orgiju satanističkog heavy metala poveli su švedski zlikovci Ghost. Uz zvukove zlokobnog simfonijskog introa na pozornicu je umarširalo svih pet Nameless Ghoula, a za njima i poglavar crkve Ghost i zvijezda pozornice Papa Emeritus II, koji je odmah požnjeo bučan pljesak i zvižduke odobravanja. Ghost su nas za početak gurnuli u godinu prvu, u godinu rođenja Antikrista, Year Zero, i Kalemegdan zavili u gustu, zloslutnu atmosferu retro heavy metala odnosno rocka prožetog đavolskim, okultnim temama. Njih podupire scenska prisutnost instrumentalnih duhova, a još više papinska audijencija Pape Emeritusa II, koji slatko zavodljivim glasom i teatralnim gestama ukrade baš svu pozornost. Srpskoj se publici još više dopao zbog brojnih obraćanja na srpskom. Nažalost, vokal je bio prilično slabo ozvučen pa bogohulni tekstovi nisu došli do izražaja kao inače, ali se zato istaknula instrumentalna petorka, ponajprije gitaristi s jednostavnim, ali snažnim rifovima te bubnjar, koji je iz minimalnog seta bubnjeva izvukao stvarno ogromno.  Ghost su doživjeli prilično topao odziv, što je za predgrupu Iron Maiden prije iznimka nego pravilo, a stvarno je zanimljivo vidjeti da je Šveđanima uspjelo toliko popularizirati Sotonu, Lucifera i zlo da staro i mlado pjeva stihove poput »Lucifer/We Are Here/For Your Praise/Evil One« i slične. Ghost su se od Kalemegdana, koji se polako već utapao u tamu, oprostili hitom s albuma Infestissumam Monstrance Clock. Papa Emeritus II za papu!

Dok se pozornica pripremala za Device, među oblacima je akrobacijama zabavljao Pilatus, a pri prijelazu dana u noć kalemegdanske su zidine osvijetljene svjetlima, što je koncertu dodalo još doista zapanjujuću kulisu. Publika je podivljala kad se iz zvučnika oglasio klasični navjestitelj koncerta, UFO-ova himna Doctor Doctor, a i posljednje kočnice popustile su nakon stiha »Seven deadly sins/Seven ways to win/Seven holy paths to hell/And your trip begins«, kad je naš put dug sat i pol krenuo spektakularnim uvodom s nezaboravnom klasikom sa Seventh Son, Moonchild. Od Iron Maiden već smo se navikli (i razmazili) da možemo očekivati samo vrhunske nastupe, a beogradski u tom pogledu nije posebno odskakao. Bend je od prve note jurnuo u žestok nastup pun heavy metal akrobacija okrunjenih fenomenalnom energijom baš svih na pozornici. Upravo je to odlika koja je Maiden podigla među najveće, gdje i danas ostaju, unatoč tome što se članovi benda već ozbiljno približavaju jeseni života. I premda u poštovanja vrijednim godinama, Bruce, Steve, Adrian, Dave, Nicko i Janick lijevom rukom prekašuju pola mlađih od sebe. Neprestano besprijekornu predstavu prekinuo je samo pomalo promašen harmonijski uvod u Can I Play With Madness, a inače u Maiden live setu jednostavno nema mjesta za greške, i to unatoč tome što se na pozornici stalno nešto događa; ne samo mladenačko divljanje, nego i neprestano mijenjanje back dropova, zapanjujuća igra svjetala, pirotehnički ispadi i jasno Eddie! Besmrtni maskota ovaj se put pojavljuje u čak tri inkarnacije; tijekom Run to the Hills s Janickom pleše u obliku generala Custera, tijekom najepskijeg dijela koncerta, desetminutnog-koža-ježi-i-orgazmira Seventh Son of a Seventh Son, iza Nicka se podiže Eddie pisar, a za kraj redovnog dijela tijekom Iron Maiden pojavljuje se najimpozantniji Eddie s naslovnice albuma Seventh Son.

U usporedbi s prvim dijelom turneje grupa je setlistu ovaj put malo protresla. Umjesto Afraid To Shoot Strangers  oduševio je izniman Revelations, koncert su zaključili sa Sanctuary umjesto s Running Free, a nažalost je iz nepoznatog razloga otpao odlični The Clairvoyant. Unatoč tome Iron Maiden jurili su od hita do hita i to u vrhunskoj formi, i instrumentalno i vokalno. Upravo je Bruce taj koji je dokazao da mu godine nimalo ne štete, jer je još uvijek sposoban za nevjerojatan vokalni nastup, i baršunastim vokalom srednjeg ranga i visokim »air raid« sirenskim krikovima. Samo kod Aces High (razumljivo) više ne može do ekstremno visokih dionica, koje su zato jednostavno spuštene niže, što ne smeta. O instrumentalnoj petorci svako je gubljenje riječi besmisleno, jer je preplet njihovih instrumenata savršen do srži, što se najbolje pokazalo u najboljim trenucima koncerta, nezaboravnom epu Phantom of the Opera, a još više u bezvremenskim trenucima Seventh Son of a Seventh Son, gdje su tijekom instrumentalnih prijelaza, prepleta gitarskih harmonija i Bruceove besprijekorne vokalne izvedbe (s čuperkom à la Danzig, hehe) trnci jurili po tijelu. Ponovno je rastanak došao prebrzo, ovaj put s produljenim Sanctuary, a za oproštaj još uvijek obvezni pythonovski Always Look On the Bright Side of Life, i zviždanje na putu do auta s dojmovima odličnog koncerta, pa čak i ako te čeka još petosatna vožnja i potom još osmosatna tlaka, na život je doista lakše gledati sa svijetle strane.   

Setlista

GHOST:
1. Year Zero
2. Con Clavi Con Dio
3. Prime Mover
4. Stand By Him
5. If You Have Ghosts
6. Ritual
7. Monstrance Clock

IRON MAIDEN:
1. Moonchild
2. Can I Play With Madness
3. The Prisoner
4. 2 Minutes To Midnight
5. Revelations
6. The Trooper
7. The Number of the Beast
8. Phantom of the Opera
9. Run to the Hills
10. Wasted Years
11. Seventh Son of a Seventh Son
12. Fear of the Dark
13. Iron Maiden
 — dodatak —
14. Aces High
15. The Evil That Man Do
16. Sanctuary

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići