Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Caravan
Izdavač: Transatlantic Records
Izlazak: 1995
Trajanje: 52:21
Ocjena: 3.5/5
Bitka kod Hastingsa bila je u engleskoj povijesti prijelomni događaj, koji je značio dolazak Vilima Osvajača i dugogodišnju vladavinu ratobornih Normana nad Engleskom. Istodobno je »The Battle of Hastings« i naslov dvanaestog studijskog albuma legendi canterburyjske scene progresivnog rocka, Caravan, koji je izašao u jesen 1995., dakle trinaest godina nakon zadnjeg ‘regularnog’ albuma »Back to Front« (1992) i godinu dana nakon zajedno ‘sklepane’ zbirke materijala iz 1977. pod naslovom »Cool Water« (1994).
Naslov albuma zapravo je aluzija na prezime dugogodišnjeg Caravan poglavice, gitarista i pjevača Pyea Hastingsa, no nekako je i u skladu sa staroengleskom aurom koja je taj legendarni bend pratila praktički od samog početka njihova djelovanja. Hastings je u prvoj polovici devedesetih zajedno s klavijaturistom Davidom Sinclairom uživo nastupao kao član progresivnorockovske (super)grupe Mirage, sastavljene od bivših članova grupa Camel i Caravan. Nakon podrške i poticaja izdavačke kuće HTD, Hastings i Sinclair odlučili su snimiti potpuno novi Caravan album, što je bilo veliko, pozitivno iznenađenje i za sve dugogodišnje fanove.
Pri snimanju novog albuma pridružili su im se još originalni, sada nažalost već pokojni bubnjar Richard Coughlan, povratnik na violi i dodatnoj gitari Geoffrey Richardson te novi basist Jim Leverton (ex-Blodwyn Pig, Steve Marriott). Potonjeg je Pyeu, nakon što je originalni član Richard Sinclair ponovno ‘zakazao’, za novog Caravan basista predložio Richardson, inače Levertonov stari drug. Kao gostujući puhač ponovno se istaknuo Pyeov brat i dugogodišnji ‘vanjski’ suradnik Jimmy Hastings, koji je tijekom snimanja pojedinih skladbi bio doista odlično raspoložen. Ugodnu, modernu novost u Caravan zvuku predstavljalo je prije svega uvođenje mandolina.
»The Battle of Hastings« obilježen je zvukovnom revitalizacijom i barem djelomično uspješan povratak Caravan starim, prepoznatljivim aranžerskim standardima, jer je većina kompozicija koje je napisao Pye Hastings ponovno bila na visokoj razini. Sinclairov skladateljski i istodobno klavijaturski doprinos doživio je još poseban uspjeh na komercijalno usmjerenoj skladbi »Travelling Ways« s Levertonom na glavnom vokalu, koja je u tren oka zaslužila emitiranje na radijskim postajama diljem Velike Britanije, što je za (pionirski) progresivnorockovski bend bio uspjeh koji je sredinom devedesetih već gotovo graničio sa znanstvenom fantastikom. U Irskoj se »Travelling Ways« plasirao čak pri vrhu studentske glazbene ljestvice, a na plasman je zasigurno utjecala za Caravan netipična, pivnička atmosfera te sama struktura skladbe, koja pomalo podsjeća na tzv. pub rock i folk rock.
Richardsonov povratak značio je veću količinu iskričavih gudačkih aranžmana kojima su oduševljavali u prošlosti, iako je nekoliko skladbi na »The Battle of Hastings« još uvijek imalo više zajedničkog s pop rockom, u najboljem slučaju art rockom nego s progresivnim rockom. Takav je primjer primjerice skladba »Liar«, koja ima, ponajprije na račun refrena i sintesajzerskih tekstura, gotovo više zajedničkog s melodičnim rockom/AOR-om nego s prog rockom, iako su pojedini aranžmani još uvijek povezani sa zvukovnom ostavštinom te legendarne grupe.
Otvaračka, akustičnogitarski obojena skladba »It’s a Sad, Sad Affair« u tren oka podsjeti na neke Caravan standarde iz davne prošlosti, uz tu važnu razliku da je ovdje sve podvrgnuto melodičnosti i nema ni traga kakvim složenim improvizacijama. I s svečanim orkestralnim aranžmanima ukrašene balade »Somewhere In Your Heart« i »Cold As Ice«, gdje posebno oduševljavaju predivni gudački aranžmani, bude nostalgiju za prošlim klasicima, iako su ‘svjetlosnim godinama’ udaljene od onoga što su Caravan bili sposobni pokazati u svojim najboljim danima. Burleska »Wendy Wants Another 6” Mole”«, koja zbija šale na račun isprazne ženskarke Wendy, pak je duhovit i istodobno srdačan dokaz da članovi Caravan s godinama nisu izgubili iskričav, obješenjački humor koji je bio karakterističan za tekstove nekih njihovih najomiljenijih ranijih dosega. Barem jednako veliki pozitivci kao i šaljivdžije album zaključuju skladbom »I Know Why You’re Laughing«, gdje do posebnog izražaja ponovno dolazi njihov profinjen osjećaj za polaganje melodičnih ritmičkih struktura te oblikovanje predivnih vokalnih harmonija pod Pyeovim nadobudnim pjevačkim zapovjedništvom.
»The Battle of Hastings« bio je neuzbudljiv, ali ipak solidan povratak na scenu za praktički već otpisane canterburyjske prvake. Zapravo tada praktički nitko izvan užeg kruga oko samog benda nije očekivao novi studijski album, a činjenica da je to bio njihov najzanimljiviji doseg nakon 1976., kad su izdali »Blind Dog At St. Dunstans’«, nedvojbeno je pridonijela tomu da su se Caravan nakon 1995. uspjeli održati na progrockovskoj sceni, koja je tada doživljavala izniman preobražaj uz ponovno probuđen interes za pionire tog žanra.
Postava
Pye Hastings – vokal, električna gitara
Dave Sinclair – klavijature, prateći vokal
Richard Coughlan – bubnjevi
Jim Leverton – bas gitara, prateći vokal
Geoff Richardson – akustična gitara, klarinet, mandolina, violina, električna gitara, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Jimmy Hastings – puhački instrumenti
Produkcija
Caravan
Popis skladbi
1. It’s a Sad, Sad Affair
2. Somewhere in Your Heart
3. Cold as Ice
4. Liar
5- Don’t Want Love
6. Travelling Ways
7. This Time
8. If It Wasn’t for Your Ego
9. It’s Not Real
10. Wendy Wants Another 6″ Mole”
11. I Know Why You’re Laughing
