Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Saga
Izdavačka kuća: SPV Records
Izdanje: 2003
Ocjena: 4/5
(autor recenzije br. 2: Peter Podbrežnik)
Saga su nakon stilskog preporoda 1999. maratonskim tempom počeli izdavati kvalitetne albume koji su sadržavali pravu kombinaciju njihova klasičnog, originalnog zvukovnog pristupa i izuzetno dovršene produkcije. “Marathon” je bio njihov treći album nakon trijumfalnog povratka na visoke art rock standarde krajem 90-ih i još jedan koji slijedi uspješan zvukovni recept oba prethodnika. Za razliku od “House Of Cards” (2001.), “Marathon” ima nešto mirniju komponentu, više skladbi položenih u srednji tempo, no bend na određenim mjestima ipak zna itekako podgrijati atmosferu i stvoriti hiper naponsku energiju. Vremenski prijelazi nisu toliko nepredvidljivi, a instrumentalne sekcije nešto su manje zamršene nego što je inače uobičajeno. Većina skladbi još je više usmjerena na jake melodije i udarne, izravne gitarske pasaže. Njihova progresivnorockerska komponenta ovaj put dolazi nešto manje do izražaja. S druge strane, nećete naći ni neki izrazito pop uradak. Saga i ovaj put savršeno uravnoteženo plove tom zlatnom sredinom između proga i popa, koju stvaraju kao i uvijek sjajni Ian Crichton, jedan od najviše previđenih rock gitarista našeg doba, sa svojim udarnim rifovima i duhovitim solažama, karizmatični i mjestimice melankolični vokal Michaela Sadlera, bogati slojevi klavijatura Jima Gilmoura i dinamična ritam linija Steve Negus/Ian Crichton. Odlična naslovnica u stilu Marvelovih stripova, na kojoj se njihov zaštitni kibernetički skakavac našao u Spidermanovu svijetu, učinkovito se uklapa u futurističko ozračje većine skladbi i poruke nekih tekstova. Knjižica također sadrži brojne zanimljive stripovske sličice koje prikazuju kukčeve unutarnje monologe i njegove letove nad gradom. Mogao bih reći da se otkako su se ti duhoviti skakavci ponovno vratili na njihove naslovnice, i sama glazba silno približila njihovim zlatnim vremenima, ili obrnuto. U slučaju Sage u novom stoljeću, njihov je privrženik već po samoj naslovnici mogao zaključiti da će i sadržaj biti na jednako sjajnoj razini.
“Marathon” je bio posljednji album s originalnim bubnjarom Steveom Negusom, koji se nakon kraja turneje iz te godine odlučio umiroviti. Njegov je bubnjarski nastup stoga jedan od boljih u njegovoj karijeri, iako nikad nije spadao među nekakve tehničke velemajstore. Album na još jedan način predstavlja važnu prekretnicu u povijesti benda. Tajanstveni znanstvenofantastični koncept o ukradenom Einsteinovu mozgu, koji se uz dulju stanku nastavljao od njihova prvijenca, napokon je dobio svoj epilog s posljednja tri poglavlja priče. Tko je nakon izlaska “Marathona” snimio sva poglavlja slijedom u obliku kompilacije, mogao je na učinkovit način ponovno proživjeti cijelu priču i ustanoviti da se pojedina poglavlja, bez obzira na razmake između godina izlaska, odlično nadopunjuju, iako bit priče još uvijek nije mogao posve odgonetnuti. Konačan odgovor na to pitanje bend je ponudio izvrsnim koncertnim albumom “Chapters Live” (2005.), na kojem su redom odsvirali sva poglavlja i u cijelosti razotkrili koncept koji je toliko godina palio maštu brojnih njihovih privrženika.
Album je doduše općenito nešto manje udaran i položen u mirniji tempo od prethodnika, no ipak nemojte očekivati da im je slučajno ponestalo goriva. To potvrđuje već uvodni “Marathon”, koji svojim udarnim rifom i navijenim ritmom odmah “udari među oči”. Bez sumnje najudarnija stvar na albumu, koja slušatelja u trenu usisa. “How Are You?” ima onaj prepoznatljiv, gotovo šaljiv Saga motiv u odličnoj interakciji klavijatura i gitare te poskočnog ritma. Ianova gitara lijepo šeta između mirnih akorda i nakostriješenih rifova dok se između provlače zavjese klavijatura. Uz odličan, nabrijan refren, tu je i ukusna instrumentalna sekcija s izvrsnim, svemirskim solažama na gitari i klavijaturama, koje dokazuju da je u Sagi još uvijek ostalo i dovoljno progresivnog naboja. Na albumu ne manjka ni romantičnijih i opuštajućih trenutaka. Prvi od njih je prekrasna balada “Breathing Lessons” s mirnim tempom na udaraljkama, zvučnim uzorcima, romantičnim zavjesama klavijatura, zasanjanim višeglasjem i poetičnim vokalom koji jednostavno žari od izuzetnog patosa. Naizgled prilično jednostavan uradak, ali s iznimno učinkovitim, gotovo “budilačkim” ozračjem. Energični “Hands Up” pravi je art rockerski projektil sa zanimljivim, pomalo shizoidnim motivom preko isprepletenih naelektriziranih gitarskih rifova i sintesajzera. Poslastica prije svega za ljubitelje udarnih, nekompliciranih gitarskih pasaža.
Slijedi “Streets Of Gold (Chapter 14)”, prvo od tri završna poglavlja i jedan od vrhunaca albuma. Nakon ambijentalnog uvoda na klavijaturama Saga udare udarnim gitarskim rifom i dvoglasjem Sadlera i Gilmoura, koji stvaraju tajanstveno i dramatično ozračje. Poskakujući prijelazi i akustični aranžmani između dobro se prelijevaju jedni u druge, a epski refren je onaj posve reprezentativan. Ne manjka ni dobar instrumentalni dio, kojem slijedi odličan, posve neočekivan prijelaz u izuzetno lijepu epsku sekciju. Ezoterična balada “Blind Side Of The Heart” jedna je od njihovih najljepših balada uopće i još jedan od vrhunaca albuma. Krase je predivni simfonijski aranžmani, mirni ritam, ukusni zvučni uzorci i još jedan odličan vokalni nastup. Malo je pjevača u progresivnom rocku/art rocku sposobno dočarati toliko romantičnog patosa koliko to može nezamjenjivi Sadler. Ian pak na gitari još jednom dokazuje da uz udarne rifove i solaže posjeduje i dobar osjećaj za suptilne solaže. “Return To Forever” opet vraća navijeni ritam i ono tipično Saga ozračje, kad si možeš predočiti roj skakavaca koji leti nad gradom dok ljudi u panici trče ulicama. Vrlo pjevljiv, melodičan refren s višeglasjem, prikladna kombinatorika naelektriziranih rifova, zvečećeg basa, bogatih tekstura klavijatura i epskog vokala koji stvaraju sanjivu ravnotežu između hard rocka i popa.
Futuristički zvučni “Too Deep”, koji je opet zamišljen nešto eksperimentalnije i ima osjetno mračnije ozračje od ostalih stvari na albumu, otvaraju zanimljivi efekti na klavijaturama i podarena gitarska distorzija, nakon čega slijedi tajanstveni refren s višeglasjem i udarni rif koji je cijelo vrijeme drži na okupu. “You Know I Know (Chapter 12)” još je jedan gotovo standardni Saga uradak s ritmom srednjeg tempa, sarkastičnim vokalom, užarenim rifom i apokaliptičnim ozračjem. “Rise And Shine” ima prekrasan keltski motiv na akustičnoj gitari, udaraljkama i spokojnom vokalu provučenom kroz efekt. Zvučni uzorci, ambijentalne zavjese na klavijaturama i pomalo funky ritam stvaraju psihodelično ozračje, dok je njezin glavni čar ponajprije višeglasni romantični refren. Vrhunac albuma svakako je završni ep “Worlds Apart (Chapter 16”), koji predstavlja posljednje poglavlje kultnog koncepta. Prekrasan folk rockerski uvod s dvoglasjem Sadlera i Gilmoura (pri čemu je potonji u ulozi glavnog vokala) sadrži nekakav romantičan, keltski prizvuk koji po ozračju čak malo zaudara na neke trubadurske trenutke legendarnih Gentle Giant. Svemu tome naravno u tren oka dođe kraj prijelazom u kojem upadne udarni gitarski rif i energični vokal. Prekrasan višeglasni refren i magične zavjese klavijatura glavni su izvori čudesne magije koju ova kompozicija uspijeva dočarati.
Glavna je odlika “Marathona” ponajprije kvalitetna konzistentnost pojedinih stvari i visoka melodičnost, iako na njemu nema baš mnogo skladbi koje bih mogao označiti klasicima (osim možda “Streets Of Gold”, “Blind Side Of The Heart” i “Worlds Apart”). Nema na njemu ni nekih previše uočljivih progresivnorockerskih trenutaka. Ovaj su put nešto više istaknuli melodičnu rock stranu svoje inačice art rocka, što uopće nije loše, osim ako niste neki prog purist (takvi po mojem mišljenju ionako ne slušaju ovaj bend). Odličan “House Of Cards” bilo je prilično teško nadmašiti, ali s “Marathonom” su ipak stvorili još jedan vrlo dobar album, koji je posve po želji većine njihovih ljubitelja i posve usporediv s nekima od njihovih ranih albuma. Šaljivi skakavci u međuvremenu su već spremili popudbinu jer su se odlučili napustiti dosadašnje boravište i pripremiti se za sljedeće veliko iznenađenje.
=================================================================
(autor recenzije br. 1: Aleš Podbrežnik)
Njam, njam!!! I što nam donosi novi studijski album kanadskih legendi, khm, petnaesti po redu? Tu nemam što puno pametovati! U postavi koja je nepromijenjena od njihove treće ploče “Silent Knight” (1980.) “gone” i dalje isto. Dakle, provjereni recept lukavih lisaca. Bend diše punom parom i nastavlja u smjeru odličnog prethodnika “House Of Cards” (2001.). Naslovnica je zanimljiva, kao da je uzeta iz nekog Marvelova stripa. Čovjek-kukac na njoj izgleda kao da je križao spidermana s vilinim konjicem. Booklet je pak prepun sličnih stripovskih sličica. Informacije u stihovima poput: “Večeras odlazimo odavde, trebat će nam dodatne zalihe!” ili “Odbaci strah, istupi na svjetlo!” dakle, tko se usuđuje postati Neo iz Matrixa?
Ono što je oduvijek krasilo zvuk benda i bogatilo njegov jedinstven stil jest izvanredna produkcija. Baš “nemarno” su grandiozni Saga u tome. Filigranski, mislim baš cjepidlački i unikatno “sagarijanski” precizno. A kad se uključi prepoznatljivi tankoćutni vokal Michaela Sadlera s melankoličnim prizvukom, odmah znaš da su to samo jedni jedini, dakle Saga. Izvanredna konverzacija između gitare i klavijatura znači fenomenalnu 50-minutnu slagalicu i ponovno nudi one karakteristične skladne i usklađene eksplozije gitare i klavijatura u prijelazima. Koliko puta u recenzijama napišem “da je sve uravnoteženo u produkciji”, Saga su u tome pravi doktori znanosti. Glazbeni motivi skladno prate poeziju, a sve to dodatno potencira glazbeni iskaz benda u kojem stihovi doista oživljavaju. Saga su tako zaista prava saga. Priča, pripovijest… ukratko, doista ih možemo poistovjetiti s njihovim imenom. Ponovno im je uspjelo. I genijalno skladni “kompjuterski drum sampli” kojima su podložili osnovni ritam i začinili zvuk u “Rise And Shine”, ako navedem najnedužniji primjer… Ili u “Breathing Lessons”, kad pjesma (već sam ritam oponaša otkucaje srca ili izdah i udah) doista diše. A tu je i još jedan izuzetan “sample trik” sličnog kova u “Blind Side Of The Heart”. Među navedenim posebnjacima uklopljene su živahnije stvari, tako da ploča neprestano živahno vijuga kroz uhvaćena ozračja! Ništa nije “na silu” sklepano zajedno.
“Marathon” je u odnosu na “House Of Cards” u ukupnom zbroju nešto mirnija ploča, što prave fanove benda nikako neće odvratiti od nje. Opet je to prava Saga ploča od glave do pete, izvrsna prefinjeno dovršena povijest, odrasla na unikatnim vještinama benda.
Postava
Michael Sadler – vokal, klavijature
Ian Crichton – gitara
Jim Crichton – bas gitara, klavijature
Jim Gilmour – klavijature, prateći vokal
Steve Negus – bubnjevi
Produkcija
Jim Crichton
Popis pjesama
1. Marathon (4:59)
2. How Are You? (5:22)
3. Breathing Lessons (4:25)
4. Hands Up (3:44)
5. Streets Of Gold (Chapter 14) (5:11)
6. Blind Side Of The Heart (4:35)
7. Return To Forever (4:26)
8. You Know I Know (Chapter 12) (4:36)
9. Too Deep (4:21)
10. Rise & Shine (3:32)
11. Worlds Apart (Chapter 16) (6:10)
Trajanje albuma: 51:21
