Markus Grosskopf (Helloween) – život je prekratak da bismo se zafrkavali jedni s drugima (2007)

Datum intervjua: 16.11.2007.

Prilika da sjedneš za isti stol i porazgovaraš s legendarnim Helloween basistom Markusom Grosskopfom nije baš svakodnevna. Lik je danas pravi stup europskog heavy metal pokreta, jer ga živi i gradi praktički od samog početka. S Hellowen je preživio, kroz radost i patnju, baš sve trenutke! Prebrodio je vrijeme velikih uspjeha, kao i najteže trenutke karijere, kroz koje su se Helloween morali tvrdoglavo probijati da bi opstali i postali ovo što su danas. Jedan od najvećih, najcjenjenijih i najuvaženijih europskih power metal sastava, kojemu se polako već priljepljuje časni status legendi.

Rok i ja našli smo se na kraju popisa medija koji su u Beogradu htjeli dobiti intervju s Helloween. Za RockLine je stvar bila malo zapetljana, jer nam je nestalo vremena da obavimo intervju prije zvučne probe Helloween. Markus nas je unaprijed ipak umirio da ćemo intervju obaviti odmah nakon zvučne probe, što smo Rok i ja na kraju, nakon što nas je došao zvati momak iz osoblja lokalnog promotora Terranostra Promotions, sretno i dočekali…

RockLine: Markus, velika nam je čast što možemo ovdje razgovarati s tobom!
Markus: Nema problema. Što se mene tiče, možemo razgovarati i o tvojoj curi, ha, ha, ha…

Markus (osvrne se po stolu za kojim sjedimo i procijeni količinu pića u čašama): Primijetio sam da ste vas dvojica potpuno usklađeni u pijenju piva.
RockLine: Apsolutno. The Police bi to nazvali Synchronycity.
Markus: Ha, ha, ha, ha…

Rok je baš duboko uzimao zrak da postavi najambicioznije pitanje večeri, a Markus je na sve moguće načine napinjao uši da bi dao najambiciozniji odgovor večeri, kad je ustao od stola i otišao zatvoriti vrata prostorije namijenjene backstageu. Iz prizemlja je već počela grmjeti opća galama, jer su posjetitelji već u jakom pljusku jurili u dvoranu SKC-a.
Markus (vraća se i ponovno sjeda): Nadam se da će ovo bar malo pomoći.

RockLine: Napokon se dogodilo! Helloween i Gamma Ray zajedno na turneji!
Markus: Istina je! I evo nas!

RockLine: U lijepom Beogradu!
Markus (koji je loše uhvatio komentar): Kako?

RockLine: U lijepom Beogradu u Srbiji!
Markus: Naravno! I to prvi put u karijeri Heloween.

RockLine: Dakle, što je dovelo do toga da se oba sastava nađu na zajedničkoj turneji?
Markus: Ta se ideja počela realizirati prije otprilike godinu dana. Dobro, ideja je stara već kakve dvije godine, ali tada jednostavno nije bilo vremena. Nekako smo pričekali da oba sastava snime svaki svoj novi studijski album, objave ga i da onda odmah potom bude pravi trenutak da zajedno krenemo na turneju.

RockLine: Jedva nešto više od mjesec dana otkako ste objavili album “Gambling With The Devil”, u listopadu ove godine. Što se krije iza naslova?
Markus: Uf, mnogo toga. Recimo kolika je cijena koju plaćaš za svoj uspjeh, u ovom slučaju jer smo svi glazbenici, uspjeh u glazbenoj karijeri. Nikad ne znaš što će se dogoditi. Što dobivaš, što gubiš. Stvar je u tome da cijelo vrijeme igraš, da se klađeš u životu, a ne znaš što možeš očekivati. Jednostavno igraš jer uživaš u tome, jer te to uzbuđuje, jer te privlači rizik dobitka i gubitka. A kolika je cijena koju plaćaš, jednostavno ne znaš i zato zapravo kockaš kad se upuštaš u neku igru. Da je sve unaprijed jasno, stvar uopće ne bi bila uzbudljiva, zanimljiva. To vrijedi za svako životno područje. Pa i glazbeni posao je prilično riskantna stvar, i možda riječ kockanje u glazbi još više dolazi do izražaja. Dakle, album “Gambling With The Devil” te poziva na igru. Barem možeš birati hoćeš li igrati igru albuma ili ne.

RockLine: “Gambling With The Devil” je opet mračniji Helloween album, jedan od mračnijih albuma. Zanimljiva je mješavina oštrine koju donosi album “Better Than Raw”, epskosti albuma “Keeper Of The Seven Keys Pt. II – The Legacy” i mračne atmosfere “The Dark Ride”.
Markus: Htjeli smo napraviti drugačiji album. Bez zamršenog koncepta, bez duljih skladbi. To naime može postati dosadno, da na svaki album ubaciš neku dužu skladbu. Htjeli smo napraviti malo agresivniji i udarniji album, na kojem se ističu kraće skladbe s direktnim riffom. Mislim da nam je to uspjelo.

RockLine: Kako je tekao snimanje novog albuma?
Markus: Pripreme su tekle tako da smo si članovi sastava preko interneta slali datoteke s motivima. U čemu je trik? Kad smo se vratili s vrlo opsežne prethodne turneje, uzeli smo si naravno nekoliko tjedana odmora, posvetili se obiteljima, svakodnevici. No, budući da snimanje u studijima zahtijeva posao koji traje i po nekoliko mjeseci, izbjegli smo to da moramo biti zatvoreni u studiju mjesecima tako da smo počeli eksperimentirati sa slanjem datoteka s motivima koje smo međusobno razmjenjivali i to je djelovalo vrlo učinkovito. Znaš, vrlo je teško kad si cijelu godinu od kuće. Naravno, ima kraćih pauza između turneja, kad nema koncerata, ali to ne pomaže previše, uskoro je redovnoj turneji po dvoranama Europe slijedila turneja po festivalima. Onda smo otišli u Južnu Ameriku. Naslijediš se jedni drugih, autobus u to vrijeme doista postane daleko premalen za 16 ljudi. Doma imam studio i to je odlično, jer sve bas linije snimim kar doma. Onda ih pošaljem producentu.

RockLine: Ti snimiš bas linije, Andi doprinese svoje ideje, koje su zabilježene odvojeno…
Markus: Ne, ne… Naravno da se Helloween viđamo između. Recimo, uzmemo si tjedan vremena između da se sastanemo i razgovaramo kome se koje ideje sviđaju, dogovorimo se o smjernicama za pojedine skladbe odnosno ideje, motive, pa se opet vratimo svatko svojoj kući. Počne snimanje bubnjeva, slijede gitare, spojimo to u stereo zvuk. Zatim stvar pošaljemo producentu. Prilično jednostavno je to postalo. Možeš ostati doma, biti s obitelji, ići u kino, mogu ići na piće s prijateljima, viđati se s rodbinom itd. Stvar iznenađujuće odlično funkcionira. Isprva je to bilo zamišljeno kao eksperiment, a onda je iz toga nastao odličan album.

RockLine: Bi li Helloween otišli, kao sada s Gamma Ray, na turneju i s vašim bivšim pjevačem Michaelom Kiskeom?
Markus: Dovraga,… što bi Kiske uopće radio? Kako bi s nama mogao na turneju čovjek koji cijelom svijetu govori da mrzi heavy metal zvuk gitara? Mislim da takav čovjek ne bi dugo izdržao s nama na turneji. To apsolutno ne bi štimalo.

RockLine: A kako stoje stvari s Michaelom Grosskopfom i solo karijerom? Pripremaš li što u vezi s tim?
Markus: Aha. Upravo sam snimio album, mora izaći u siječnju 2008., kod diskografske kuće Frontiers Records. Izlazi krajem siječnja. Riječ je o albumu s melodijom podređenom bas gitarama. Zvat će se Bass Invaders. Na albumu će biti posve normalne skladbe. Neće biti nikakvih dugih soliranja i razvlačenja, naravno, u te kompaktne skladbe bit će uklopljeni solaži, čak i dvostruki bas solaži, mislim višedijelni solaži. Tu će biti bubnjevi i tu će svakako biti i vokal. Bas gitare bit će distorzirane, sa zvukom koji će izgraditi riffovsku pozadinu. To će biti vrlo zanimljiva stvar. Na albumu surađuju Schmier iz Destruction, pa Tom Angelripper iz Sodom, zatim tu je Peavy iz Rage. Ta trojica su pravi Bass Invaders, jer su svi basisti i pjevači i to sam iskoristio u idejama za ovaj projekt. Dijelove koje sviram ja na bas gitari otpjevat će Apollo Papathanasio iz sastava Firewind. Na albumu će surađivati mnogo gostiju. Oni će uglavnom biti zaduženi za solaže. To su među ostalima npr. Rudy Sarzo, Billy Sheehan, DD Verni (Overkill), zatim Sonny Rocker iz sastava Stray Cats, Dirk Schlächter iz Gamma Ray, tu je još Eggi iz Edguy i Joey Vera (Fates Warning, Armored Saint).

RockLine: To zvuči fantastično! Reci nam, Helloween ste prošli kroz mnogo, mnogo promjena. Postava se mnogo puta mijenjala, bilo je uspona, bilo je padova. I uvijek ste preživjeli. Kako vam je to uspijevalo?
Markus: Jednostavno ustraješ. Nikad ne odustaješ. Jednostavno guraš svoju viziju naprijed. Zapravo često osjećaš u sebi da želiš izraziti neku stvar drugačije nego ti to u nekom trenutku dopušta stvarnost. Naravno, dolazi do trzavica, ljudi jednostavno više ne vide smisao nastavljanja. Odustanu. Ali volja je ta koja te održava. Vrlo sam zadovoljan trenutnom postavom. Zapravo mogu reći da sam zbog toga vrlo sretan.

RockLine: Helloween možemo smatrati legendama. Postavili ste zapravo temelje za razvoj power metala, definirali ste ga. Kako vidiš današnju situaciju za heavy metal glazbu?
Markus: Smatram da se tradicionalni heavy metal lagano vraća na scenu. To mi se jako sviđa. Ali bila su devedesete, kad je sve što je zvučalo makar malo kao heavy metal bilo prezreno. Svi su ti se smijali ako si svirao heavy metal, smijali su se trčanju po pozornici s dugom kosom itd,… Zapravo su se smijali svemu što je pripadalo i bilo povezano na bilo koji način s heavy metalom. Bio je opći osjećaj mržnje prema heavy metal glazbi. A prije toga su ljudi heavy metal u osamdesetima voljeli. Okej, logično je da postoje stvari koje voliš i koje mrziš. Ali ja to shvaćam tako da imaš neko mišljenje i ako recimo kažem: “Ovo mi se sviđa”, uvijek će mi se sviđati, a ako mi se nešto neće sviđati, i tada ću stajati iza toga da mi se ne sviđa. Ne razumijem pak kako netko tko je godinama prisezao na heavy metal glazbu, poslije govori da je mrzi. Ne vidim pametan razlog da ljudi tako mijenjaju mišljenje. To je tako lažno. Smiješno je, zar ne, da odrastaš u heavy metalu, a onda kažeš da ti se ne sviđa, samo zato što se na sceni pojavila neka druga glazba. Pa i nova glazba ima lijepih stvari, ali ima i puno sranja, što nikako nije dovoljan razlog da bih mrzio glazbu uz koju sam odrastao. To nikad neću razumjeti. Devedesete su bile vrlo nenaklonjene i neprijateljske prema heavy metalu.

RockLine: I MTV je tada napravio veliku štetu kad je ljude silovao grunge pokretom.
Markus: Okej, naravno da nema ništa loše u tome što je na sceni nova glazba. Ali ako za nešto kažeš da ti se sviđa, onda se toga drži. A ne da mijenjaš mišljenje. Budi iskren prema sebi i budi to što jesi. Pretvaranje nije rješenje. Lažeš najprije samome sebi.

RockLine: Smatram da ste njemački sastavi kao jedna velika sretna obitelj, koja danas drži velik dio metal scene na nogama, u približavanju iste mladima. Jednostavno držite zajedno. Ako netko nedostaje u postavi jednog sastava, uskoči netko drugi iz drugog sastava. Pomažete si. Takav je osjećaj.
Markus: Da, to će baš biti točno. Doista si pomažemo. Ali za to je trebalo prilično lijepo vremensko razdoblje. Iz iskustva smo mnogo naučili i o suživotu. Mnogo više postigneš ako držiš zajedno, mislim mnogo više za heavy metal scenu, nego ako vlada neka otvorena ili prikrivena kompeticija udaraca ispod pojasa. To bi nas sve pokopalo.

RockLine: Kakav je vaš tour manager Kosta Zafiriou (bubnjar sastava Pink Cream 69 op.p.)?
Markus: Volim tog tipa, stvarno! Vrlo lijepo postupa s ljudima, odličan je organizator. U biti nad svime bdiju trojica ljudi da turneja teče glatko. Ako nešto krene po zlu, točno se zna tko je zeznuo i ako nešto krene po zlu, pogreška se otklanja odmah, već sljedeći dan se problemi najkasnije riješe. Tako stvari teku glatko i svi smo zadovoljni. Drugačije je bilo kad smo imali management u kojem je bilo zaposleno između 300 i 400 ljudi. Postaviš pitanje, dobiješ odgovor.. I to pogrešan, koji je do tebe stigao nakon 6 tjedana. Nitko od nas nije znao što se tada uopće zapravo događalo. Organizacija sadašnje turneje pak doista je nadasve uspješna što se tiče učinkovitosti. Sve se inicijative realiziraju deset puta brže nego kad je nad tobom ruku držala cijela horda ljudi.

RockLine: Jesu li Axxis kao predgrupa odstupili od turneje? Danas naime ovdje u Beogradu ne sviraju?
Markus: Ne, ne. Axxis nam se pridružuju. Mislim da tek u prosincu. Pratit će nas mislim isključivo na koncertima po Njemačkoj. Za njih je malo teže, nemaju puno sredstava u proračunu, više se moraju posvećivati kalkulacijama da im se isplati preživjeti. U Njemačkoj su cijenjeni i tamo će ih posjetiti velik broj fanova, eto, tako ja to vidim. Super je da su i Axxis s nama na turneji. Uostalom, njihov bubnjar André Hilgers doprinio je pola bubnjeva na mom Bass Invaders albumu.

RockLine: Kojeg bi basista naveo kao onog koji je kao glazbenik na tebe najviše utjecao što se tiče tvog stila sviranja?
Markus: To bi definitivno bio John Entwistle. Da je još živ, sigurno bi svirao na mojoj solo ploči. Ovaj album ću posvetiti sjećanju na njega. Nažalost, sa svojom idejom bio sam za Entwistlea malo zakasnio.

RockLine: Ili je Entwistle bio prebrz za tebe?
Markus: Ha, ha, ha, ha, ha… možemo reći i tako, da.

RockLine: Upravo nam je momak iz ekipe lokalnog promotora dao znak da nam vrijeme za intervju istječe…
Markus: Ah, tako? Dobro onda…

RockLine: …što nam je jako žao. Reci Markus, koja je tvoja poruka slovenskim fanovima sastava Helloween?
Markus: Dođite na naš koncert, zajedno ćemo napraviti žurku i super se provesti. Helloween vam donosimo puno zabave. Inače, živite lagano i polako. Život je prekratak da bismo se zafrkavali jedni s drugima.

RockLine: Markus, hvala ti na vremenu. Želimo ti super špil večeras ovdje u Beogradu!
Markus: Hvala i vama.

Galerija slika