Martelo

0 6

Izvođač: Cartoon
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 1999
Trajanje: 65:41
Ocjena: 4/5

Brazilci Cartoon posebna su vrsta progresivaca. Njihova glazbena žilica, koja nadilazi jednosmjerno rockersko pilanje, prije se koristi za stvaranje šala i viceva nego glazbe. Da ne bude zabune, njihova glazba, skup rocka, klasične glazbe i brazilskih ritmova, svakako ih izdiže iznad prosjeka današnje progresivno rockerske glazbe. U toj se ne drže norme kvarteta koji bi se trebao sastojati od basista, bubnjara, gitarista, klavijaturista i pjevača (posao koji posljedično obavlja jedan od već nabrojenih glazbenika), nego češće uključuju egzotične instrumente poput sitara, usne harmonike, udaraljki, esraja itd. Cartoon je stoga i iznimno prikladno ime za takav bend, koji se ne shvaća ozbiljno, a istovremeno radi ozbiljnu glazbu.

Već u svom prvijencu “Martelo” Brazilci se postavljaju kao komičari, jer tekstovi i sama glazba imaju velik prizvuk komičnog, smiješnog i razigranog. Tekstovi su na njihovu prvijencu, koji je izdan još 1999. godine, nažalost na portugalskom, tako da je razumijevanje istih većini slušatelja onemogućeno, no majstorstvo glazbenika krije se upravo u tome da kroz instrumentalnu stranu te bojom vokala svejedno pretvore svoje glazbeno stvaralaštvo u svojevrsnu šalu. S kojom se, svakako, ne ismijavaju. “Martelo” predstavlja i prvi dio albumske trilogije; u slovenskom martelo znači čekić, dio triju sitnih koščica u uhu koje nam omogućuju da čujemo, a posljedično će druga dva dijela trilogije biti “Bigorna” (nakovanj) i “Estribo” (stremen). I kroz to su Cartoon prikazali svoju komičnu zamisao o djelovanju benda. Naslovnica i unutrašnjost knjižice albuma oblikovane su poput crtića, sa zastrašujuće-komičnim prizorima koji dodatno učvršćuju sliku benda u našim glavama. Percepcija benda kao nečeg komičnog postane još prije slušanja toliko jaka da slušatelji više nismo ni sigurni što možemo očekivati. I upravo zato nas odlična glazba udari još jače.

Album “Martelo” čini čak 11 skladbi koje zajedno nanesu više od sat vremena glazbe. I sami naslovi skladbi sadrže junake iz crtića (odnosno fantazijskih svjetova), poput vilenjaka (“Duendes”, druga skladba albuma), stare, mitske civilizacije, poput Inka (“E Verdade Sobre Os Inkos” odnosno “Istina o Inkama”, šesta skladba albuma) te “viteškije” teme, poput ljubavi (“O Amor”, peta skladba albuma). Sve nabrojeno potvrđuje put na koji su glazbenici stupili formacijom benda Cartoon. Taj put utiru iznimno eklektičnim progresivnim rockom, koji se naravno oslanja na nemali broj velikana iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Instrumentalna razina glazbe snažno nalikuje onoj britanskih utemeljitelja progresivnog rocka King Crimson. S tekstovima i humorističnim umetcima (i glazbenim) pak se naravno ugledaju na Franka Zappu, američkog komedijaša koji je neprestano udarao po američkom kapitalističkom društvu.

Cartoon su svakako dobrodošla novost ne samo u Brazilu, nego i u širem svijetu progresivne glazbe. Svojim spajanjem humora i eklektičnog progresivnog rocka stvaraju zavidnu ostavštinu, što im je uspjelo već s prvim albumom. Taj je naravno tek prvi dio trilogije, što je krajem 20. stoljeća svakako razveselilo mnoštvo ljubitelja koje je bend skupio. Album “Martelo” izveden je od početka do kraja profesionalno, a istodobno i inovativno te u skladu s bîti zamisli benda. Oblikovanje naslovnice i knjižice albuma, naslovi skladbi, glazbena izvedba zamisli … Sve je postavljeno na najvišoj razini, što je za prvijenac svakako impresivno. Svakako dio glazbene scene koji se isplati pratiti.


Brazilians Cartoon are quite an intriguing sort of prog rockers. Their musical talent, that far exceeds the one-way guitar beating of rock, is used for the creation of jokes and puns rather than for music. Don’t get me wrong, their music, a combination of rock, classical music and Brazil rhythms, is definitely of much more quality than the one of an average nowadays progressive rock band. They are not following the norms in their music as their quartet does not consist only of one bassist, one guitarist, one drummer, one keyboardist and a singer (whose job is performed by one of the latter), but they also use numerous exotic instruments, such as sitar, harmonica, percussions, esraj etc. Cartoon is therefore very suitable name for the band that does not consider itself seriously, but does make a serious music.

The Brazilians established themselves as comedians very fast. Their debut album “Martelo” is full of comical, funny, playful music and lyrics. The lyrics on their debut, which was released in 1999, are in Portuguese, which is why most of the listeners are deprived of understanding, but the mastery of the musicians is based upon their infusion of humorous and comical with instrumentals and voice; even without understanding of the lyrics, one can easily figure out that the musicians are being humorous. “Martelo” is representing the first part of the trilogy; in English, martelo means the hammer, one of the three ear bones in our ear that are essential for our hearing. The other two albums of the trilogy are consequently “Bigorna” (the anvil) and “Estribo” (the stirrup). Even this shows the comical essence of the band. The cover art of the debut is designed as a cartoon, with many comical and horror-like figures that only further develops band’s humorous image. Because of all this perceptions that are literally thrown in front of the listeners, we are not sure anymore what to expect from the band. And that is why we are even more awe-stricken by the wonderful music.

Album “Martelo” is made out of 11 tracks that last over an hour. The titles of the songs themselves are often themed – cartoon characters and fantasy worlds, such as elves (“Duendes”, the second album track); old, mythical civilizations, such as Incas (“E Verdade Sobre Os Inkos” or “The Truth about the Incas”, the sixth album track) and themes that often relate to knights, such as love (“O Amor”, the fifth album track). All the mentioned tracks and themes are the pointers to the road that Cartoon had set on. Their eclectic progressive rock is the basis on their musical road, with many influences from the legendary proggers of the 60’s and 70’s. Their instrumentals often bring to mind the music of King Crimson and Frank Zappa.

Cartoon are definitely a fresh breath of wind not only in Brazil, but in the wider world of progressive rock as well. With their fusion of humour and eclectic progressive rock, they are very quickly becoming a landmark; they accomplished that already with their debut. “Martelo” is, of course, only the first part of the trilogy, which made the fans of Cartoon at the end of the 20th century very happy. The album itself is made very professionally from cover to cover, but innovatively and in accordance with the band’s ideas at the same time. The cover art, song titles, music … All is carried out on the highest level, which is very impressive for a debut. Definitely a part of the music scene that is worth a check.

Postava

Khadhu – bas gitara, vokal, sitar, usna harmonika, akustična gitara
Bhydhu – bubnjevi, udaraljke, vokal
Khykho – električna i akustična gitara, vokal
Boxexa – razne klavijature, vokal

Produkcija

Cartoon

Popis skladbi

1. Abertura (6:31)
2. Duend’s (5:18)
3. Tenho Todos Os Galhos Da Minha Ãrvore Voltados Para O Sol (7:52)
4. Estagnação (4:31)
5. O Amor (2:39)
6. A Verdade Sobre Os Incas (8:15)
7. Abre Seu Olho, Irmão (4:11)
8. Lágrimas De Vidro (9:59)
9. Tempo (5:17)
10. First Lake Conclusion (3:30)
11. Fechadura (7:26)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići