Vrijeme brutalnih dobronamjernika

0 3

Autor: Sandi Sadar Šoba

Izvođač: Various Artists
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2010
Trajanje: 74:14
Ocjena: 4.6/5

U vremenima koja ne rađaju valove optimizma i slutnju da će se prešućene želje uvijek i svugdje ostvariti, u kvadrantu svemira u kojem su snovi izblijedjeli, gotovo je nemoguće očekivati želju za kretanjem i življenjem. Druga, konstruktivnija opcija jest izreći potpuni revolt, pobunu protiv sustava stagnacije. On je toliko glasniji i učinkovitiji ako ga stvaralački umovi uspiju preliti u glazbu i stihijski zasijati u zdravi dio još ne posve odumrlog dijela naroda. Srbija – mjesto na kojem se kovala povijest nemirnog Balkana – kulisa je u koju se ovaj put slijevaju fraktali želje za izricanjem potpunog življenja. Traktat o nepodčinjavanju diktatu apatije ujedno je kompilacija srpskih glazbenika, koje u njihovoj različitosti i tihoj kompetitivnosti ovaj put povezuje i druži zgusnuta i puna riječ urbanog i alternativnog buntovnika s razlogom – mladog pjesnika Milana B. Popovića. Vreme brutalnih dobronamernika je nota otpora u kojoj su riječi odjenute u glazbeno ruho, a guste štukature ovaj put plete čak sedamnaest u slovenskom okruženju potpuno anonimnih glazbenih sastava.

Pisati poeziju oduvijek se shvaćalo kao čin umjetničkog odmaka od uobičajenih uniformiranih obrazaca društvenih normativa, prema kojima je često najsigurniji način ne razmišljati vlastitom glavom – ukoliko pod poezijom ne podrazumijevamo indoktrinirano pisanje sistemskih piskarala. Milan B. Popović bliži je poimanju ikonoklasta tih okoštalih formi, u novodobnom nihilističkom duhu, kad je mladima onemogućeno aktivno uključivanje u sustav društvenog zbivanja i mijenjanja te guranja ukočenih kola društva naprijed, pa je osjećaj da te je Bog zaboravio utoliko veći. Bog je umro, a čovjek u svojoj rastresenosti lebdi u eteru bezzračja i teških olovnih oblaka; u Srbiji, koja se još nije posve oporavila od izolacije i dubokih rana nedavnog rata, to je još izoštrenije i potenciranije. Glazba i pisanje mogu biti ventil, pa iz vrtloga duševnog iscjeljivanja i subjektivne percepcije sporih okretaja izmučenog svijeta ovaj put šprica zgusnuti mlaz teško kategorizirane glazbe i potresnih riječi. Sve je u simbiozi. Dekadencija metala i rocka ovaj je put odabrala višu misiju i posegnula za simbolizmom artikuliranih riječi tisućerih značenja.

Pa počnimo od izvora riječi. Milan B. Popović predstavnik je mlade srpske struje pjesnika koji je, osim što prazni duševne ventile kroz rimovani i nerimovani gusti jezični izraz, i kolumnist te aktivni glazbeni aktivist. U doba grotesknog riječnog siromaštva i nepismenosti mladih jedan je od rijetkih koji prkosno ide svojim putem, a do sada ima iza sebe već tri pjesničke zbirke; nakon knjiga Molitva tetoviranog srca, Vreme brutalnih dobronamernika i Oka da ne ispustim dah došlo je vrijeme za konačni frontalni obračun i ispaljivanje poezije među mase teškometalnim i rockerskim topništvom. Ako je kod nas uglazbljen Prešeren, Srbi su već zakoračili u novi milenij, a Popović je odškrinuo vrata u svijet paralelne stvarnosti.

Iz tog svijeta paralelne stvarnosti prvi u nizu sa skladbom Urlik iskoračuju beogradski goth metalci Abonos. Sastav već jedanaest godina gradi ravnotežu među raznim glazbenim utjecajima, a konačni rezultat čini operetno obogaćeni metal na kojem svoj pečat ostavljaju snažni ženski vokali Marije Dokmanović, koje suptilno dopunjuju prigušeni vokali gitarista Jakše Vlahovića i Jovana Prokopića. Simbioza atmosferičnog gotha i gotovo srednjovjekovnog prizvuka ekstrema ovaj put priča priču o stanju između snova i stvarnosti, na granici potpunog krika oslobođenja i tjeskobnog kraja. Niz ženskih milozvučja nastavljaju i novosadski doom deathovci Tales Of Dark. Šest godina djelovanja bilo je sasvim dovoljno da septet ljubitelja ekstrema izda već treći uradak – nakon demo ploče U kori tame, debija Fragile Monuments i prošlogodišnjeg uratka Perdition Calls Tales Of Dark postupno se sidre u središnje težište balkanske death metal scene. Skladba Prah vrlo je dovršen uradak na kojem se uravnotežuju slatkasta jetkanica čistog vokala preljepe Jovane Karajanov i grleni schuldinerovski vokal Arpada Takača, nekadašnjeg člana sastava Anguish Sublime i Senium. Izvanredna death metal kompozicija puni se prkosom ponosa i polumračnom nadom u odlazak u bolje sutra, a ljepota nježnosti i jeze daje vrlo pozitivnu predispoziciju za daljnje slušanje. Mentalna simfonija potpunog užitka nastavlja se dodirom progresivne svirke koju poslužuju Seraphim. Nažalost, sastava Seraphim ima malo more, pa je uz austrijske, tajlandske, engleske i američke istoimene sastave srpski kvartet metalski nastrojeniji. Povezuješ niti ispovijeda priču naroda i pojedinca, a emocionalna težnja k čuvstvenoj eksploziji lijepo se linearno pripovijeda kroz slatke gitarske solaže. Dojam kontemplativne lavine riječi na vrhu jezika stupnjuje se i bez zamornog ponavljanja nadovezuje na četvrtu etažu poimanja. Iz Petrovca na Mlavi dolazi kvintet Backbone. Kvintet u žilama ima kerozin novijeg datuma, a gotovo kornovski izraz nu-metalskim zanesenjacima daje potrebnu oštrinu, zbog koje je Zarđao vek doista fenomenalno slušanje. Pečat šest godina daje im potrebnu sinergiju svih elemenata, a nešto suša glazbena interpretacija ima udarni duet gitara, masni bas i bubnjarsku ritmiku te krhko brutalan vokal pjevača Nemanje. Nastavak je splet stare i alternativne linije. Alogia su izvanredan sastav iz Smedereva čiji se glazbeni diskurs plete između modernog metala i nabildanog rocka, a sastav ima iza sebe već tri ploče. Nadopunjavanje Alogie sa Sweety, beogradskom umjetnicom koja je nekoć bila poznata pod imenom Slađana Milošević, za ispovijest rimom epski duge pjesme Izdaja (ja bih da odmorim dušu) bira posve druge podtonove. Sweety a.k.a. Slađana Milošević srpski je glazbeni fenomen koji nastupa već 33 godine, a vitalna dama ima kameleonske kvalitete jer je u karijeri uz klasiku pokrenula i domišljen sektor za pank i postpank te dalje rockersku avangardu. Dio te zvučne provokacije je i preimenovanje te prijelaz u potpunu rockersku subverziju. Izdaja zvuči kao izgovorena osobna priča, personificirani otpor prema očekivanjima širih konzervativnih masa. Rezultanta je gotovo mračnjački ples po sferama potpunog ludila, u kojem čovjek čezne da napokon ipak uzl sebe. Gothovski završetak izzvuči u psihodeliji Alice In Wonderland, da se u štukaturu s balkanskim bubnjevima i ritmičkim zgušnjavanjem upletu reperski oštri stihovi MC-a Iskaza. Mješavina repa i fragmentiranih šrapnela metala lijepo ispunjava parabolu težnje k potpunom življenju lijepo i prkosno. Sinergija reaktivne mješavine dobiva dalje malo elektronske hladnoće. Disparador pjevaju Pokrov iznad mene, a u cjelinu plesa usporenih sjena upletena je kreativna energija glazbenog pjesnika Dušana Svilokosa, avangardne sile srpskih gitarskih krugova. Manje suspenzije biraju Darkshines. Skupina od četiri prava dečka i preljepe dame iz Kragujevca ima obilje glazbenog znanja, a predispozicija je prije svega iskonski thrash, jureće gitare, kojemu na skladbi Umiriti dan upletu prstohvat sintetiziranog rocka. Kvintesencija bivanja skladbe je elegija, odnosno ispovijest prelaska iz kaotičnog stanja potpune boli u nešto konstruktivnije. Ženski vokali Jelene Savković u dvoboju su s izvanrednim gitarskim pasažama Branislava Blagojevića i Ivana Ilića, a po slušanju čovjek čezne da se gitarski stampedo nastavi. Umjesto toga slijedi melodično baladno smirenje sastava Art Diler. Dok me pogledom streljaš pokazuje senzualnu stranu glazbenog kvarteta iz Petrovca na Mlavi. Ja osobno žudim za zaoštravanjem osjećaja, a ne razrjeđivanjem pretjeranom senzualnošću. Nekakav AOR odgovor je sastav Atlantida sa skladbom Talasi. Post rockersku alternativu dodaje beogradski bend Amaranth. Živite li? je ambijentalni senzualni uradak kojeg se ne bi sramili ni Isis, a svakako daje slušno dobru osnovu za daljnje kopanje po diskografiji ovog sastava, koji je četiri retka produljenog haikua integrirao u meditaciju potpunog stanja budističke zanesenosti u stanje satori. Umiri me, skladba u izvedbi sastava A.R. Club vraća se ženskim podtonovima. Modernu new wave psihodeliju, kako svoje glazbeno stvaranje opisuje ovaj plodni kvintet, zadaje si epski zadatak zahvatiti u dubine traženja odgovora o središnjem smislu postojanja. Altered Reality Club, što u njihovom punom imenu znače kratice, u akustiku i prigušene ratne bubnjeve usuđuju se upletati viole i gudački dašak. Akustika ide ruku pod ruku s modernijim pristupom sastava Broken Strings, koji su inače u srži alternativci i grungeri, a ovaj put radije su posegnuli za zvučnim minimalijama. Instant Karma u Ponosu daju dašak Partibrejkers poetike, a ponosni stav buntovnika s razlogom zvuči prilično naivno i pozitivno lepršavo. Asphalt Chant su za razliku od prethodnika znatno više zapriseženi gotskoj mrakobesnosti i olovno sporim ritmovima. Oprost je melankoličan oproštaj, a slutnja kraja postavlja novodobnu opoziciju stvarnosti, normama, hijerarhiji lažnih svetaca, proroka i apologeta kapitalističkog kolapsa. Asphalt Chant radije su nihilisti i pristaše kraja nego nastavka agonije pod svaku cijenu. Demether sa skladbom Sunca kap prelaze u rustikalne strukture nešto svjetlijeg gotha, koji ima zvuk orgulja i širu paletu melodike. Slatkasti vokal Dunje Deurić daje posebno svijetao oslonac u potresnom stanju opraštanja. Slike odlaženja se mekšaju. Nastupa stanje neopozivog kraja, a glasnici toga su Heaven Rain, koji na nešto pompozniji način u skladbi Dva traže svoj put u nebohod. Čovjek je dvojnost suprotnosti, a dva principa – svijetli i tamni – u magnetizmu bizarnog podudaranja dovode preplet poezije i glazbe do simfonijskog kraja.

Vreme brutalnih dobronamernika je upravo to: metalska i mentalna simfonija koja uzima i riječi i izbor nota i tonova kao oruđe za osobno zadovoljenje žudnje za osjećanjem, izricanjem i artikuliranim ostavljanjem tragova u prostoru i vremenu ovdje i sada. Ako je ploha papira hvatala napisane riječi kao u smislu uhvaćenih misli i duševnih ideja, ovaj je put zvuk iz zvučnika ispuna prostora. Poezija se razapela u tri dimenzije, duša je zaridala, srce zatreperilo, a uši su dobile više nego kvalitetnu ispunu. Vreme brutalnih dobronamernika može biti sredstvo promocije poezije kao i glazbenika koji bi inače mnogima s ove strane Balkana ostali potpuni stranci. Šteta bi bilo suditi i odbojno odbacivati nešto tako duboko kao što je poezija samo zato što ste posljednji put liriku čitali pod prisilom. Ovaj put ponuda je šarolika i prilično lakša za konzumiranje, no nikako to ne znači da se zbog slušanog u vama neće pokrenuti mehanizmi razmišljanja, a kolotečina kontemplacije i osjećanja gurnut će vas u želju za još. Možda posegnete za knjigom, možda za perom i ostavite i vi svoj trag. Pero je jače od mača, a glazbom prožeta riječ jača i moćnija od napisanih nijemih stihova. Vreme brutalnih dobronamernika pak je više nego pogodak u sridu! Je li uopće potreban još kakav argument da biste napokon ipak odustali od otpora srkanju plemenite kapljice poetičnog?

Postava

sastavi:
– ABONOS
– TALES OF DARK
– SERAPHIM
– BACKBONE
– ALOGIA & SWEETY (a.k.a. Slađana Milošević)
– ISKAZ
– DISPARADOR
– DARKSHINES
– ART DILER
– ATLANTIDA
– AMARANTH
– A.R.CLUB
– BROKEN STRINGS
– INSTANT KARMA
– ASPHALT CHANT
– DEMETHER
– HEAVEN RAIN

Popis skladbi

1. ABONOS – Urlik
2. TALES OF DARK – Prah
3. SERAPHIM – Povezuješ niti
4. BACKBONE – Zarđao vek
5. ALOGIA & SWEETY (a.k.a. Slađana Milošević) – Izdaja (ja bih da odmorim dušu)
6. ISKAZ – Polusvet
7. DISPARADOR – Pokrov iznad mene
8. DARKSHINES – Umiri dan
9. ART DILER – Dok me pogledom streljaš
10. ATLANTIDA – Talasi
11. AMARANTH – Živite li?
12. A. R. CLUB – Umiri se
13. BROKEN STRINGS – Čekam
14. INSTANT KARMA – Ponos
15. ASPHALT CHANT – Oprost
16. DEMETHER – Sunca kap
17. HEAVEN RAIN – Dva

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići