Autor: Urban Bolta
Mjesto: Lokal Patriot / Novo mesto / Slovenija
Datum intervjua: 16.12.2011
Mary Rose je postojnski hard rock/heavy metal sastav koji si unatoč dugim godinama djelovanja nije uspio osigurati širu prepoznatljivost ili čak puštanje na radijskim valovima, pa bismo ih mogli proglasiti najbolje čuvanom tajnom slovenskog hard rocka. No sastav se požvižgao na takvu promociju i juri prema novom, trećem albumu. Trebao bi izaći tijekom iduće godine. Da ti čekanje do izlaska bude kraće, Rockline je pripremio intervju s članovima postave o nadolazećem albumu i ostalim redovnim stvarima koje se tiču Mary Rose.
U kišovito Novo mesto stigao sam u pola osam navečer i pri prvom posjetu tom klubu najprije pronašao Lokal Patriot, koji se nalazi u samom centru dolenjske prijestolnice. Mary Rose su upravo odrađivali tonsku probu, pa sam pričekao još sat vremena, nakon čega sam za rukav povukao gitarista Ekija, koji je u backstageu okupio cijelu ekipu, i nastao je sljedeći razgovor.
Bok! Nalazimo se na Dolenjskom, točnije u Novom mestu. Zanimljivo da smo se sreli baš ovdje, s obzirom na to da u ovim krajevima nikad niste tražili neku opću popularnost, vaša baza je naime domaće Primorje..?
Eki Alilovski: Nije istina, par puta smo već svirali u Krškom i okolici i mislim da imamo prilično pristaša i u ovim krajevima. Odsvirali smo nekoliko stvarno iskrenih, dobrih žurki, tako da mislim da nas ljudi ovdje dobro prihvaćaju. Istina, svirali smo uglavnom po studentskim žurkama, ali uvijek smo se ovdje dobro osjećali. Recimo, za današnji koncert dobili smo puno e-mailova u kojima su nas ljudi pitali hoćemo li svirati više svojih pjesama. Što nas je sve jako, jako iznenadilo, to je jedna velika potvrda za cijeli bend.
Super, jer i ja sam upravo zbog toga došao.
Žanil Tataj Žak: Odlično! (smijeh)
Kako ste došli do današnjeg nastupa?
Eki: Već nekoliko godina smo se dogovarali za ovaj nastup, a sad smo se napokon obostrano dogovorili.
Sad možemo reći koju i o vašem nadolazećem albumu. Već dosta dugo ga obećavate, mislim da već dvije ili tri godine?
Eki: Ne, nije još prošlo toliko vremena. U studio smo ušli u travnju 2010. U studiju smo bili 8 ili 10 dana da bismo stvari konkretno snimili. Recimo, David je snimio bubnjeve u jednom danu, a onda smo ja i Žak stvari još dorađivali. Znaš gdje se zapelo, zapelo se kod tekstova. Usput su došli i drugi projekti, Žak je radio jednu svoju stvar, ja sam imao zdravstvenih problema… Dogodilo se i to da smo, kad smo snimili materijal, dogovorili da ćemo ga pola godine “ostaviti u kutu” i tek ga onda preslušati. Dogovor je bio da ćemo, ako nam se bude sviđao, ići dalje, a u suprotnom ćemo ići popravljati stvari. Materijal nam se svidio već na startu, a i nakon godinu dana smo njime silno zadovoljni. Znaš, često je tako da kad nakon nekog vremena slušaš uradak, kažeš si, šteta što nije malo drugačije. Ovaj put materijal stvarno stoji. Tako ću reći. Kod ove ploče koju sada radimo, meni je najvažnije da svaki član benda bude maksimalno zadovoljan njome. Najvažnije je da bend bude zadovoljan, ako će još netko drugi, bit ćemo posebno sretni.
Eki, nakon raspada Šank Rockera pridružio si se Matjažu u njegovom Jelen bandu. Možda i tu leži razlog dugog nastajanja albuma Mary Rose?
Eki: Ne, nikako. Jelenu sam otišao zbog ljudi s kojima se dobro razumijemo. I ostali članovi Mary Rose zaposleni su drugim projektima, David recimo bubnja kod Leeloojamais, Žak ima neki svoj projekt, zato sam se i sam odlučio za projekt Jelen banda, jer je to u ovom trenutku izvedivo i mogu oboje vremenski uskladiti. Ali moje srce će uvijek u prvom redu pripadati imenu Mary Rose.
Žak: Svatko od nas radi različite stvari, ali Mary Rose su Mary Rose. Kad album dovršimo, izdat ćemo ga i sve će biti u najboljem redu.
Eki: U istom dahu i obećavamo da će ploča biti dobra. Mi smo njome jako zadovoljni.
Možda već i točnije znate kad će album ugledati svjetlo dana?
Eki: Prije izlaska izdat ćemo još singl, a inače ne znam, teško je najaviti točan datum. Recimo da će album izaći nekad u 2012. Više od točnog izlaska na duge staze je važna kvaliteta, zato se ne opterećujemo samim datumom izlaska. Zanimljivo je kod albuma i to da je nastao kao plod cijele ekipe, ploča “Feniks” (2005) bila je manje-više moje i Žakovo djelo.
Dakle, kod ” Feniksa” su u fazi snimanja pomagali studijski glazbenici?
Eki: Više-manje se radilo o prijateljima. Svirali su recimo Cveto Polak, pa Davor Klarič, Mitja Kobal.
Kod nastajanja novog albuma kažeš da je svaki glazbenik pridonio svoj komadić u mozaik?
Eki: Da, i moram reći da se to jako dobro čuje.
A kakav će album biti stilski? Hoće li slijediti prethodnika, koji je s obzirom na davno izdani prvijenac bio više hard rockerski i težio je melodičnosti?
Žak: Melodika nam je jako važna, i moj vokal je jako melodičan, ne fokusiram se samo na školske, ritmične fore.
Eki: Cijeli bend funkcionira tako da svatko sluša svoj stil glazbe, ali imamo puno dodirnih točaka na kojima radimo i nadograđujemo ih. Slušamo i Zeppeline, Purple, kao i Mr. Big i Dream Theater. Teško bih sad odredio smjer u kojem plovimo, jednostavno radimo ono što nam paše.
Žak: Uvijek napravimo tako kako nam u tom trenutku najbolje paše. Sad, kako to doživi slušatelj, to je već druga priča. Ali album je jako tvrd, tvrđi od “Feniksa”.
Žak, sad kad imam priliku, pitao bih te kakvo je trenutno stanje oko Divljih Jagoda, nastupaš li još kao povremeni gost na njihovim koncertima?
Žak: Načelno više ne. Jagode imaju novog frontmena, pa mi je glupo da bih i dalje gostovao kod njih.
Da, to razumijem, ali ako Mary Rose i Jagode imate zajednički koncert, odpjevaš li još koju pjesmu kod Jagoda?
Žak: Dobro, za žurku ponekad napravimo i to. sa Zeletom Lipovačom dobro funkcioniramo, ok smo, ali naša međusobna suradnja kao takva je zaključena priča.
Eki: Na kraju krajeva svi smo mi samo glazbenici koji moramo držati zajedno.
David (bubnjar, op.), ti si član s najkraćim stažem kod Mary Rose. Gdje ste se našli, kako je došlo do međusobne suradnje?
David Debevec: Više su oni našli mene nego ja njih. Eki je jednom došao na naš nastup, kad sam još svirao kod Lunaparkih, malo smo se razgovarali, a već ubrzo me nazvao i dogovorili smo se da dođem na probu, gdje smo se odmah uklopili. Iza svega nema nikakve posebne priče ni više filozofije. (smijeh)
Žak: Tako to ide, jednom na probi kod Mary Rose, i odmah si unutra! (smijeh)
Sandi Trojner: Ja sam morao dvije godine dolaziti da su me uzeli za člana. (smijeh)
Eki, kako bi ocijenio današnju hard rock situaciju u Sloveniji? Requiem su nedavno napunili Kino Šiško, vratile su se Lene kosti, Chateau, Cveto Polak je izdao solo ploču, također i Franc Zabukovec…
Eki: Da, na toj Cvetovoj ploči sam svirao i ja. Mislim da se hard rock scena polako vraća. Sve što se radi u tom smjeru je jedan veliki plus, jer na kraju krajeva ćemo i mi sami od toga profitirati. Primjetno je da su ljudi još uvijek skloni toj vrsti glazbe.
Kakvi su vam dugoročni planovi, jeste li se mislima ograničili na slovensko tržište ili se pogledavate i prema inozemstvu – posebno imam na umu tržište bivše zajedničke države.
Eki: Teško je to. Kad sam imao dvadeset godina, sanjao sam kako ću svirati u Kaliforniji… Ova ekipa svira jer joj se sviđa to što radi. Sve što dođe povrh toga bit će samo jedan veliki plus. Da bismo u prostoriji za probe sjedili i plakali, tako to jednostavno ne ide. Sviramo jer nam se to sviđa, u tome uživamo. Ne kažem, i ja bih volio sviranjem zaraditi milijun dolara, ali ne zbog te gomile novca, nego zbog svega truda koji ulažem u glazbu. Da imamo novac, snimili bismo još više ploča, otvorili bismo svoj studio, u tom pogledu bi nam milijun dolara dobro došao, još aktivnije bismo se mogli glazbeno angažirati, dok bi mi do same materijalnosti tog novca bilo malo stalo. Cijeli život naime ulažemo u muziku, ne samo ja, cijela ekipa. Sandi je recimo dugo svirao kod Tabuja, to je bio relativno velik bend, zaradio je puno novca, ali nije sve u tome.
Još zadnje pitanje. Standardno pitanje kad se intervju obavlja prije samog nastupa: što možemo očekivati danas, imate li pripremljeno nešto posebno?
Sandi: Da, Križ je s tobom, danas sviramo tu pjesmu! Još nikad je nismo.
Žak: Danas ćemo album “Feniks” odsvirati gotovo u cijelosti.
Eki: Što možemo očekivati? Mi idemo na pozornicu i odsviramo svoje, ti si taj koji ćeš poslije reći kako je bilo. Mary Rose je bend trenutaka. Ako je trenutak pravi, onda će koncert biti odličan.
Sandi: Meni je već na tonskoj probi bilo super!
Sad će tek biti super, jer je trenutak pravi, a i klub će biti pun… (smijeh)
Eki: Nema veze, jedan, sto, dvjesto posjetitelja…
Žak: Ima veze, ima! Zbog energije, ako ljudi dišu s tobom, daju ti zalet i nose te dalje.
Hvala za razgovor!
Fotografije: Karin Zelko
Galerija slika
