Mjesto: Sežana
Datum koncerta: 10.02.2007
Broj posjetitelja: 40
Cijena ulaznice: Ulaz slobodan
Prvi put sam se s Mary Rose susreo 2006. u Križankama i, ako sam skroz iskren, njihova se nastupa baš ne sjećam do u detalj, za što je vjerojatno kriv (pre)veliki očekivanja i opće oduševljenje nad “nekim” Whitesnake! Ipak mi je ostao dobar dojam koji je raspršio snažne sumnje u to imamo li mi Slovenci u svojem “šarolikom” izboru “teškokategornih” rokerskih padobranaca dovoljno kvalitete, a pogotovo muda, za zadovoljavajuće uvodno zagrijavanje pred nastup jedne od najvećih ikona rocka. Mary Rose je to svakako uspjelo, a najviše me iznenadila činjenica da su striček i svojom energičnom školom starog rocka oduševili prilično širok krug slušatelja, među koje možemo ubrojiti, kao sam se i sam uvjerio u razgovoru s gospodinom Ekijem, čak i gospodina Coverdalea. Unatoč svim dobrim kritikama, kao i obično u takvim slučajevima, najzdravije je da čovjek stvar osobno pogleda na nekom samostalnom koncertu, jer tek na takvim “headlinerskim” nastupima prava vrijednost grupe najviše dolazi do izražaja. A kod Mary Rose je definitivno došla, jer su dečki na krilima fenomenalnog Žakovog vokala, poduprtog kvalitetnom i suverenom, a istodobno spontanom izvedbom, priredili nenormalno dobar večer koji je (barem što se mene tiče) nadmašio sva očekivanja.
Svim vama dobro poznatim kriminalnim prilikama koje, što se poštenog rokerskog događanja tiče, vladaju u bijeloj Ljubljani i njezinoj okolici, ovaj ću se put radije izbjeći, ali vrijedi spomenuti da dolazak u pospanu Sežanu na početku nipošto nije slutio na kakve poštene rokerske vibracije. Još manje poticajan bio je prvi pogled na Piano Bar, koji doduše djeluje kao ugodan i vrlo udoban kutak, ali što će nam to kad nigdje nije bilo vidjeti prostora koji bi omogućio od svih tako očekivani ples tvrđih ritmova. Taj se skrivao u nekakvim “katakombama”, gdje smo gotovo odmah naletjeli na naše “zvijezde večeri”, čije su dobro raspoloženje i komunikativnost već na samom početku davali naslutiti da će ovaj večer biti nezaboravan. S baroknim uvodom, za koji je preradom starog dobrog Bacha pobrinuo “još stariji” gospodin Davor, dečki pozornicu najprije zatresu pjesmom Easy Living, čija je vokalna izvedba doista impresionirala. Da su dečki rutineri, daje do znanja njihova besprijekorna međusobna komunikacija, koja je preduvjet za kvalitetnu izvedbu takvih i drugačijih rokerskih klasika. Iz te energije koja je preplavila pozornicu crpi snagu sljedeća Izgubljen V Času, čija suverena izvedba nastavlja borbu Mary Rose za naša srca. Užitak je promatrati ala Neil Murray pokrete basista Mitje Kobala, čije sviranje inače više podsjeća na majstorije Colina Hodgkinsona. Fantastično!! No, malo manje oduševljavajuća bila je Elevation, a istina je i da U2 nikad nisu bili moja neka velika ljubav. Naravno, publika s užitkom guta sve što joj dečki ponude. Slično vrijedi za Hard To Handle, koja svojim boogie-rock ritmom Ekija i Davora doslovno prisiljava na međusobnu razmjenu humorom prepunih ideja. Odličan “jam” pokazuje hrpu prijeđenih kilometara, koji naravno omogućuju takve još kako dobrodošle izlete u nepoznato. Striček imaju onu pravu stvar; naravno, riječ je o mudima, bez kojih se skladbi poput Don’t Break My Heart Again ne ide lotiti. Blistav vokal, koji kao od šale svladava sve zamke takvih još kako zahtjevnih aranžmana, ne ostavlja prostora za sumnju. Kao što će to još mnogo puta učiniti tijekom večeri, Žak doista impresionira svojim nevjerojatno širokim vokalnim rasponom. Od Dream Theatre pa do Hammer To Fall te od Another One Bites The Dust do The Final Countdown svojom briljantnom interpretacijom oduševljava sve prisutne. Jedino što smeta jest premali udio vlastitog materijala, što opet lijepo svjedoči o ograničenosti naše tako često opjevane “rockerske” publike, koja ni tako kvalitetnoj postavi, što Mary Rose definitivno jest, ne dopušta preživjeti bez vijenca najvećih hitova. Kad spominjem njihov vlastiti materijal, imam na umu prije svega skladbe Sam, Krivda te Najdražja, jednostavne, ali lijepe tvorevine, koje uživo pokazuju sav svoj šarm. Pogotovo potonja, vjerojatno i zbog snažnog šanka rockerskog prizvuka, publiku s lakoćom osvaja.
Da striček u krvi naravno imaju i blues, pripovijeda nam perverzija imena Tits! Dečki svoje korijene ostavljaju duboko u Free i Whitesnake tlu, o tome nema nikakve sumnje. Zlobni i strastveni dijalozi kojima Eki i Davor posvuda lagano razvaljuju, bez problema konkuriraju sličnim “debatama” njihovih legendarnih uzora. Sva čast, dečki! Svoje ima naravno za dodati i Kobal sa svojim oštrim funky linijama, koji uz ponovno Davorovu odličnu hammond podršku “skida” sve prisutne i postavlja pitanje: “Gdje si Glenn Hughes??” Festival obrada nastavlja se kraćim skokom u Might Just Take Your Life i Child In Time, koji doduše, dok do intenzivnijeg kretanja publike ne dovedu već pošteno izlizani Smoke i Black Night, ispadaju više kao “rajcung”. Kao i obično, upravo se “škrlatni” trenuci pokazuju pravim receptom za dizanje temperature, koja vrelište doseže s Here I Go Again. Zanimljiva verzija, koja zbog skakanja iz Moody – Marsden ere u Ekijev ala Sykes solo nema uobičajeni efekt. S Križem nas Mary Rose još dodatno zarajcaju, ali što će nam to kad je to ujedno i sve što su nam dečki od svojih autorskih skladbi odlučili ponuditi. Šteta, jer uz sve više nego odlično izvedene obrade čovjek nikako ne može mimoići spoznaju da se dečki najugodnije osjećaju upravo pri izvođenju vlastitog materijala, koji povrh svega nosi još i pošten hard rock “štih”.
U završnom maratonu “medleyja” najviše su se isticali Dugmetov Bosanac, s Davorovim humornim ubacivanjem “bumbarova leta” u hammond solo, te energični Led Zeppelin vijenac, koji je među ostalim poslužio kao prilika za predstavljanje svakog od “marjaninih rožica”. Kad se šarolika set lista, s lijepom, ali posve nepotrebnom Maglom Josipe Lisac, konačno u cijelosti razotkrije, postaje jasno da su Mary Rose striček u odličnoj formi, koji svojom nevjerojatnom opuštenošću pometu s velikom većinom današnje slovenske rock scene. Ako im se išta može zamjeriti, to je skromna žetva vlastitog materijala, na čijoj osnovi u budućnosti jednostavno moraju graditi svoje izbrušene nastupe. Tako da samo hrabro naprijed, dečki, jer definitivno zaslužujete više od stalnog preigravanja starih klasika, koje od vas očito očekuje svaki zakmeteni kvazi rockerski zavezanac. U to ste nas svakako uvjerili!!
Setlista
1.Easy Livin’ 2.Izgubljen V Času 3.Elevation 4.Hard To Handle 5.Krivda 6.Don’t Break My Heart Again 7.I Walk Beside You 8.Najdražja 9.Sam 10.Queen Medley 11.Zvezda 12.The Final Countdown 13.Tits 14.Strah Pred Užitkom 15.Video Killed The Radio Star 16.Deep Purple Medley 17.Here I Go Again 18.Križ 19.Enter Sandman 20.Tako Ti Je Mala Moja Kad Ljubi Bosanac 21.Rockin’ All Over The World 22.The Show Mut Go On 23.Motori 24.The Trooper 25.Led Zeppelin Medley 26.Kralj Za Eno Noč 27.Magla
Galerija slika
