Izvođač: Beyond Twilight
Izdavač: Massacre Records
Izlazak: 2001
Dok sam razgledavao obično jadno opskrbljene police jedne od slovenskih trgovina s metalom, zamalo me strefio šlag. Kad je prošlo gotovo godinu dana od službenog izlaska i kad je prvijenac skandinavskih mračnjačkih progresivaca širom Europe već davno stajao na policama trgovina, “The Devil’s Hall Of Fame” konačno se (doduše zacijelo greškom) ipak uvezao u Sloveniju.
Majstori opjevavanja tuge, odijevanja u crninu i dozivanja smrti naravno su skandinavske duše. A kako to izražavaju kroz progresivne glazbene zahvate?
“Beyond Twilight” lansirali su nešto manje od mjesec dana prije 11.09.2001 (“Ta lepi dan ali George goes to the pub”) poruku koja može značiti pravo otkrivenje. Ne shvaćajte je smrtno ozbiljno (ili ipak, ako ste dovoljno jaki), jer to može (?) negativno utjecati na vaš život. Život električnih kukaca s isprannim mozgom, implantata s mikročipovima. Sigurnih u zagrljaju institucije, okruženih hrpama tableta, materijala i beskrajno predanih religiji. Vječnih zarobljenika straha. Straha od koga? Strah je implantiran. Sve se to otkriva osobi sa šifrom 29031972 (datum rođenja), koja dotakne svog virtualnog boga, univerzalnu istinu, kad mu uspije provaliti u vlastiti mozak uz pomoć računala. Sve njegove spoznaje (istina) toliko su snažne da su implantati u dodiru s njom u trenu osuđeni na propast. Savršena provokacija za ovaj prezasićeni ludi svijet, gdje su uživanje, dobrote i ljubav (tome u redu prosvijetljenih danas kažu “ideali”) omogućeni samo putem filmova, knjiga, žute štampe, ukratko za novac. I ideali su implantirani. Implantati pak postaju sve zločestiji, pa Sudnji dan neće preživjeti, jer će ih tadašnje otkrivenje istine ubiti. Život je nešto više, smrti nema. Boga nema. Sve što zamjećujemo samo je nevažna iluzija. Vremenski fragment. A vremena također nema, dakle postoji vječnost.
Konceptualna glazba počiva na teškim valjajućim rifovima, a motivi se u njoj stalno prepleću, pa glazba prelazi čas iz potpune psihodeličnosti u savršeno dotjeranu melodiku (“Shadowland”) i u cijelosti stoji na molovima. Sve je tako tužno. Glazba kroz cijelu ploču stvara zagušljivo maglovito raspoloženje, odjeveno u vječnu noć i kišu (kao npr. u filmu “Blade Runner”). Električna gitara uravnotežena je klavijaturama, a zadaća njezinih teških rifova je dizanje atmosfere u umirenim dijelovima i na brojnim prijelazima. Ambijentalne klavijature genijalnog Finna Zielera, koji je osmislio ovaj koncept i okupio izvrsne glazbenike u postavi “Beyond Twilight”, pokretačka su snaga. Motivi se savršeno poklapaju s porukama u stihovima (pojačavaju ih). Gdje je potrebna dramatičnost, gitare i klavijature udare odjednom. Ali da nitko ne pomisli kako se Anders Kragh skriva iza sviranja rifova. Odmah u uvodnom “Hellfire” pokazuje što znači švedska škola električne gitare s filigranski čistim arpeggijima mekog klizanja prstiju po vratu gitare.
No sve bi to bilo uzalud bez najvažnijeg člana postave. To je nedvojbeno Jörn Lande, sa svojom šarolikom paletom pjevačkih sposobnosti. Norvežanin koji je meni osobno apsolutni vrh kad je riječ o vokalima novog vala metala. Gdje treba zakuhati dramu, bijesno viče, savršeno pjeva i tehnikom disanja (kao npr. David Coverdale ili Robert Plant u razdoblju nakon Zeppelina), ukratko, u svakoj točki posve se uživljeno postavlja u ulogu broja 29031972. Beskompromisno energično! Opći dojam racionalno plačljivih skandinavskih pjevača uz slušanje Landea potpuno blijedi.
Ovo je nedvojbeno drugačiji album. Zgrabite ga.
Postava
Jorn Lande – vokal
Anders Kragh – gitara
Finn Zierler – klavijature
Anders Lindgren – bas-gitara
Tomas Froden – bubnjevi
Produkcija
Tommy Hansen & Beyond Twilight
Popis skladbi
1. Hellfire
2. Godless and Wicked
3. Shadowland
4. Devil’s Waltz [Instrumental]
5. Crying
6. Devil’s Hall of Fame
7. Closing the Circle [Instrumental]
8. Perfect Dark
Trajanje albuma: 45.48
