Autor: Sandi Sadar Šoba
Datum intervjua: 15.06.2007
Nakon cjelodnevnog žarenja nickelsdorfskog sunca došlo je vrijeme za prvi intervju. U bijelom šatoru za novinare rasporedili su nas u grupe, a na jednom od popisa pisalo je da smo intervju s grupom Mastodon dobili i mi. Mastodon su metalski avangardisti, a njihova glazba je konceptualni story telling. Pripovjedni vrhunac je i posljednji album, Blood Mountain. O idejnoj zamisli albuma, konceptualizaciji glazbe i još ponečemu drugom razgovarali smo i mi s pjevačem grupe Mastodon, Troyem Sandersom, u zakulisnoj sjeni Blue Stagea, nakon njihova intenzivnog nastupa u pola četiri poslijepodne. Troy je već na prvi pogled ostavljao dojam opuštenosti i dobre volje. Vidljivo smiren jer je najveći teret već bio iza njega, sjeo je …
RockLine: Što da kažem? Veliko mi je zadovoljstvo i čast što ste ovdje na festivalu, gdje smo mogli vidjeti spektakularan nastup pred brojnom publikom. Kakvi su prvi dojmovi nakon nastupa i što misliš o masama koje si mogao osjetiti ispod pozornice?
Troy: Prvi dojam je da stvarno ne mogu vjerovati da je doista izišlo toliko ljudi. Nevjerojatno. U Europi si zapravo možete priuštiti organizaciju ovakvih festivala koji su stvarno dobro posjećeni. Stvarno fascinantno! Nešto takvo teško bih očekivao preko bare, u Americi. Svi ovi vaši festivali su za mene stvarno nevjerojatno iskustvo.
RockLine: Zapravo ste već prilično dugo na turnejama kojima predstavljate svoj posljednji album Blood Mountain. Ostanimo za sada još malo na publici: ako usporediš mase fanova u SAD-u i u Europi – koja bi bila bitna razlika između jednih i drugih koju bi mogao izdvojiti?
Troy: Sličnosti je stvarno puno. Ljudi su si prilično slični. Razlika je, kao što sam već nagovijestio, festivali. Takve si možete priuštiti samo vi ovdje, u Europi. Nama nešto takvo ne bi uspjelo. Kad govorimo o klupskim koncertima, moram reći da je publika prilično slična, što je super, jer su naši fanovi u SAD-u nevjerojatni, a super su i obožavatelji ovdje. Sličnosti je toliko da ne mogu izdvojiti neki ključni element koji bi razdvajao jednu i drugu stranu.
RockLine: Odradili ste i prilično napornu turneju s grupom Tool. Ja sam vas uspio vidjeti u Italiji, u Jesolu. Kakvi su dojmovi nakon što ste zagrijavali publiku pred nastup takvih alternativnih velikana koji se od vas zvukovno bitno razlikuju?
Troy: Na turneji smo već neprekidnih 12 mjeseci. Možda malo više. Sad smo svoje misli prebacili u turnejsku brzinu. Živimo i dišemo za turneju. Tool turneja bila je nevjerojatna i stvarno jedinstvena. Stvarno smo dobri prijatelji s tim dečkima, tako da smo se svake večeri stvarno kvalitetno zabavljali. Većina slušatelja u početku nije znala tko smo mi zapravo. Tool turneja bila je potpuno rasprodana još prije nego što su nas dodali na popis izvođača. Ipak, nakon svakog koncerta dočekale su nas dobre reakcije i kladim se da se broj naših fanova povećao. Istina je da smo neprekidno na putu od prošlog lipnja, tako da nam je mentalni odjek samo: “tour, tour, tour, tour, tour, tour!”
RockLine: Biti dvanaest mjeseci u istom busu, avionu, s istim ljudima. Cijelo vrijeme. Kakvo je raspoloženje u grupi? Je li dolazilo do ikakvih svađa među vama?
Troy: Ne… Zajedno smo već cijelih sedam godina i postali smo stvarno vrhunski prijatelji, tako da nam nije problem uživati u društvu jedni drugih. Dovoljno se dobro poznajemo da svatko zna kad treba ostaviti nekoga drugog na miru kad on to želi. Ali morate znati da smo zajedno odsvirali već više od 1000 koncerata i da smo na turnejama već preko sedam godina. Razumijemo sve što takav životni stil od čovjeka zahtijeva i kako se na tim turnejama treba međuljudski poštivati, jer smo zajedno u kombijima, busevima, u istim sobama i slično – učili smo i naučili smo svakome iskazivati poštovanje koje mu pripada.
RockLine: A napredovanje i progresija u grupi? Kako su vaši kreativni tokovi zapravo rasli od prvog dana i kakav je bio stvarni put evolucije (mentalne i stvarne u onome što nudite obožavateljima)? Kakav je smjer vašeg razvoja?
Troy: Glazbeno smo napredovali tako što smo teško pisati sve bolje pjesme i skladati sve kompleksniju glazbu te tako što smo tražili zvukove na onim glazbenim područjima koja su dalje od onoga gdje smo prije bili. To je toliko što se tiče kreativnosti i razine pjesama do koje smo žudjeli doći. Uvijek želimo napisati bolji album, skladbe … Tako da pjesme budu zanimljivije, a mi smo živa bića koja si dopuštaju širiti svoje glazbene horizonte bez ograničenja. Osobno smo uspjeli shvatiti da nas ova grupa može odvesti diljem svijeta. I to nam je s Mastodon uspjelo. Bilo nam je dano vidjeti i učiniti neke od najnevjerojatnijih i najluđih stvari samo zato što je to naša grupa. I shvatili smo da naša glazba ima nevjerojatnu moć i da postoji nemali broj zaprisegnutih obožavatelja koji stvarno vole našu grupu i koje smo dirnuli. Bilo je to kao u slučaju kad sam sâm slušao svoje omiljene grupe: poput Neurosis ili grupa koje su mene dirnule i imale nevjerojatan utjecaj na mene.
RockLine: Među ostalima, ovdje nastupaju, primjerice, Isis …
Troy: Isis su jedan od takvih bendova, tako je! Mi se trudimo nešto slično onome što smo sami osjetili kao dar od nama dragih grupa prenijeti novim masama, novim ljudima. Stvaramo glazbu i kreiramo nove svjetove, a tijekom svojih putovanja svijetom svima četvorici je jasno da dobro radimo to što radimo. I nadamo se da ćemo moći nesmetano nastaviti, jer je bilo stvarno izvanredno.
RockLine: Pogledajmo malo podrobnije samo glazbeno naslijeđe grupe Mastodon. Ako usporedim Blood Mountain s Leviathanom: zajednička je neosporna konceptualnost. Leviathan je bio nadahnut Melvilleovim Moby Dickom, a Blood Mountain je od toga išao još korak dalje.
Troy: Da.
RockLine: Možeš li, molim te, našim čitateljima predstaviti poruku posljednjeg albuma?
Troy: Riječ je o dosljednoj simbolici karijere naše grupe. Te smo priče usmjerili i ispleli u alegoriju putovanja i nevolja pri probijanju na vrh Krvave planine. Zapravo smo s tim povezani kao grupa. Kroz putovanja i shvaćanje toga gdje smo sada te čežnju za onim gdje bismo željeli biti. Mi bismo htjeli nastaviti s uspjesima, penjati se na planinu, uspinjati se prema većim i boljim stvarima, što uvijek želimo i činiti. Što želimo postići. Biti kreativni i produktivni. Leviathan je bio zasnovan više na temelju naše usporedbe s pričom koja je već postojala. Ovaj album pak je paraleliziranje naših priča s našom isprepletenom pričom. Zapravo je riječ o usporednosti naše grupe s pričom koju smo sami satkali. Što se priča tiče, oba su albuma prilično slična i odražavaju ono što Mastodon zapravo rade.
RockLine: Uživao sam čitajući vašu službenu stranicu, na kojoj se predstavljanje grupe zaključuje time da ste uspjeli doseći vrh i da su na obzoru izrasle nove, više planine koje želite doseći i osvojiti … Koji je sljedeći logičan korak, smjer u kojem nakon Blood Mountaina može ići Mastodon?
Troy: Većina ljudi očekuje da ćemo sljedeći put obraditi zrak, nešto u vezi s otvorenosti neba, ali to je previše predvidljivo. Zato ćemo smisliti nešto super ludo.
RockLine: Kako ćete se toga prihvatiti kratkoročno, a kako dugoročno? Kakvi su ciljevi Mastodona?
Troy: Kad se vratimo kući s ove europske festivalske turneje, uzet ćemo si par mjeseci za odmor. Samo da uživamo u tako željenoj toplini doma, da skupimo defragmentirane misli i da se napojimo novim energijama. Zatim ćemo početi, barem se nadam, raditi na novom materijalu. To bih označio kao kratkoročni cilj za sljedeća tri ili četiri mjeseca. Dugoročni cilj je da i dalje stvaramo zanimljivu glazbu, za koju mi smatramo da je zanimljiva, te da i dalje izdajemo unikatne albume koje će, nadam se, ljudi voljeti.
RockLine: I poruka za naše čitatelje?
Troy: Ono što osjećam je da je jedinstveno biti pozvan natrag – uvijek iznova. To nam godi. Sve to samo zahvaljujući ljudima koji podržavaju koncertno doživljavanje glazbe. Oni odlaze na koncerte i zbog njih se grupe vraćaju u turnejske cikluse. To je jedinstveno i stvarno sam sretan što mi je ta čast pripala.
RockLine: Stvarno super što sam te mogao upoznati osobno. Hvala na razgovoru.
Troy: Hvala tebi …
Galerija slika
