Autor: Rok Klemše
Izvođač: Iced Earth
Izdavač: SPV Records
Izlazak: 2007
Jon Schaffer je s Iced Earth u 22 godine stvorio jedan od najvećih metal bendova, čija je karijera iznjedrila nekoliko odličnih ploča koje su se upisale u enciklopediju metala. Vjerojatno najviše mjesto pod imenom Iced Earth doseže album Something Wicked This Way Comes (1998), koji je zaključio trilogiju Something Wicked This Way Comes, kojom su Iced Earth započeli priču o liku Set Abominae, koja se proteže kroz više tisućljeća. Golem je pečat bendu ostavio nevjerojatni vokalist Matt Barlow, koji je grupu napustio 2003., a na prošloj ploči The Glorious Burden (2004) zamijenio ga je neobični Tim “Ripper” Owens. U taboru Iced Earth zatim je punih tri godine zavladala duboka tišina, a žeđ fanova napokon je prije kratkog vremena utažio Schaffer i najavio da se trilogija nastavlja!
Priča će se nastaviti na ploči Framing Armageddon, koja izlazi preko ljeta, a prvi zalogaj za brbljavce, odnosno za okusne pupoljke, nudi EP Overture of the Wicked, koji donosi prvu novu skladbu benda nakon tri godine, Ten Thousand Strong. Ako su neki, nakon izdanja The Glorious Burden, koje je meni osobno vrlo dobro, posumnjali u to da je Schaffer još sposoban napisati odličnu ploču, Ten Thousand Strong dokazuje da su Iced Earth još kako živi i udaraju punom snagom. Nova skladba klasičan je, udarni val heavy/thrash metala koji bi se bez većih problema mogao naći na legendarnoj ploči Something Wicked This Way Comes. Ten Thousand Strong otvara 15-sekundni falzetni krik nevjerojatnog Rippera, za kojeg je teško povjerovati da dolazi iz ljudskih glasnica. Owens jednostavno ne prestaje dokazivati da je vjerojatno čak i najbolji vokalist novije generacije. Halfordu i ostalima mogu se još kako tresti gaće. Ten Thousand Strong pravi je epski masakr, s nevjerojatnim “sing-a-long” refrenom koji zvuči posve prirodno i neusiljeno, što je možda bio najveći minus ploče The Glorious Burden, ako izuzmemo epsku trilogiju Gettysburg. Očito dečkima ipak puno više leže fantastične priče s dubinom nego povijesne tvorevine…
Glavninu EP-a čini nanovo snimljena kultna trilogija Something Wicked This Way Comes, koja je diskografski dragulj benda i bez sumnje jedan od vrhunaca heavy metala. Puristi su se prekrižili već na vijest da će se SWTWC snimiti iznova, a ja se sa Schafferovim potezom posve slažem, jer će tako prijelaz na nastavak epske sage biti puno lakši, iako svi znamo da je trilogija s Barlowovim vokalom neopisiva. No to je prošlost Iced Earth, koja je iza nas, a ostaje u ugodnom sjećanju; ovdje je Iced Earth novog stoljeća, s Ripperom na prijestolju!
Produkcija “nove” trilogije je izvrsna, mnoge će doduše smetati niže ugođena Schafferova gitara, mene osobno to previše ne smeta, bas je gurnut malo više u prvi plan pa tako sulude bas linije u Prophecy dobivaju nešto veću ulogu. Ako se nečemu na nanovo snimljenom remek-djelu, koje to i ostaje, ne može prigovoriti, onda su to solaži, koji su u odnosu na originalnu trilogiju osjetno poboljšani. Iskreno mi je žao što Tima Millsa, koji je odsvirao solaže na EP-u, zbog osobnih razloga više nema u bendu. Troy Steel imat će težak zadatak popuniti Millsovo mjesto. Nanovo snimljena Prophecy dobiva puno jezovitiju atmosferu, a Ripper, kako mu i priliči po nadimku, para grlo! Birth of The Wicked doživjela je najmanje promjena, zvuči prilično slično originalnoj skladbi. Najveće “ispravke” doživio je završetak trilogije The Coming Curse, koji barem u samom uvodu snažno razočara, jer je Schaffer odlučio izostaviti nevjerojatni klavirski intro iz originalne skladbe. Jako se nadam da ću ga čuti na ploči Framing Armageddon, jer bi trilogija trebala doživjeti još nekoliko promjena. The Coming Curse odlično popunjavaju fantastični bubnjevi Brenta Smedleya i ponovno odlični Millsov solo, a komad priređuje priličnu iznenadnu pojavu uporabom sitara i bubnjeva, koji skladbi daju zloslutnu egipatsku, odnosno istočnoazijsku atmosferu, a ambijent dodatno nadograđuje prošireni zborski dio.
S Overture of the Wicked Schafferu je posve uspjelo zacrtano. Dvomjesečno čekanje na ploču tako će biti još teže. Uništeni su i strahovi da su se Iced Earth izlizali. Ako Framing Armageddon bude zvučao barem približno kao Overture of the Wicked, a siguran sam da će biti još puno bolji, mogu mirne duše reći da će to biti izdanje koje će zauzeti vrhove najboljih ploča ove godine.
Postava
Tim Owens – vokal
Tim Mills – solo gitara
Jon Schaffer – gitara i bas gitara
Brent Smedley – bubnjevi
Produkcija
Jon Schaffer
Popis skladbi
1. Ten Thousand Strong 03:54
2. Prophecy 06:00
3. Birth of the Wicked 04:31
4. The Coming Curse 08:00
