Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Dragonforce
Izdavač: Ear Music Records
Izlazak: 2014
Trajanje: 49:33
Ocjena: 3.5/5
Dragonforce je sastav kod kojeg točno znaš što ćeš dobiti sa svakim novim izdanjem. Ni njihov šesti studijski album »Maximum Overload« ne donosi rođenje nove galaksije u fiksiranom glazbenom vizionarstvu izražajne konstante Dragonforce. Devet autorskih skladbi i jedna obrada rezultat su koji već u uvodu, skladbom The Game, predstavlja klasični Dragonforce izričaj. Sastav je već otvarajućom The Game, objavljenom u srpnju ove godine kao singl i videospot, ponovno oborio rekord u brzini, jer su iz Dragonforcea izmjerili da je to najbrže odsvirana skladba dosadašnje karijere. Tim su činom dečki popravili rekord koji je držala skladba Fallen World s prethodnog studijskog albuma sastava »The Power Within« (2012).
Godine teku, a bend održava svoj prepoznatljiv »Supernintendo metal« zvuk, koji jaše na madracima zapanjujuće tehničko-brzinske izbrušenosti čarobnjaštva gitarskog natezanja prstiju u vezi Sam Totman / Herman Li. Novi vokalist Marc Hudson svakako je ovaj put došao do veće izražajnosti. Čovjek se naime pridružio sastavu tik prije početka snimanja albuma »The Power Within« 2012. godine, pa tadašnja forma kompozicija još nije bila optimalno pisana za njegovo grlo. Ovaj put je drukčije. Bend je u dvije godine u timskom duhu ponovno narastao, a Hudson skladbe izvodi znatno učinkovitije, sa svojom teatralnom »pomp« eksplozivnošću melodične čistoće i vokalne izklesanosti. Skladbe redom zadržavaju grabežljivu bombastiku, s krešendom u pjevnim refrenima. Pisane su na mjeru bazi obožavatelja sastava. Provjereno.
Ipak. Novosti, novosti. Iako je riječ o inferiornim nijansama minornog značaja, prva je primjedba da je zvuk novog albuma nešto »dublji« i »gušći«. Zahvaljujući produkciji koju su dečki prvi put u karijeri prepustili »vanjskom čovjeku«. Producentsko kormilo preuzeo je naime Jens Bogren, priznati švedski tonski majstor, koji je među ostalim oblikovao zvuk sastava Opeth i Katatonia. S obzirom na veliku predvidljivost temeljito uhodanog šablona ultrabrzog sviranja skladbi, upravo to tresenje mora tonova vrlo brzo počinje umarati slušatelja i energetski ga iscrpljivati. To vrijedi i za jednodimenzionalnost ritmičkih formi, koje poznaju samo najviši brzinski torpedo u nemilosrdnom maršu dvostruke bas-bubanj pedale. Pa ipak, bend si je ovaj put priuštio nešto više konciznosti u pristupu formatiranju skladbi i dojmova albuma. Tako poželjan odmak od predvidljivih trikova sastava (ali ne i od generičnosti žanra) donose skladbe Three Hammers, Symphony of the Night te The Sun Is Dead. Srednje brzi tempo prve donosi pravi melem za uši, a obilatu pozornost i iskorištenost stječe odlični Mark Hudson, jer se za pjevača napokon otvara dostojan prostor da preuzme pozornost od nemilosrdnog gitarskog sjeckanja. I Symphony of the Nigt iznenadi skokom atmosfere u srednjem, smirenom dijelu. Očito je sastav napokon počeo posvećivati više pozornosti, više vremena i energije brušenju kompozicija. Dakle, ne radi se samo o refleksnoj kinetici po načelu temeljnog polazišta, koje poznajemo kod Dragonforcea i glasi »Odsviraj brzo koliko možeš, a istodobno zadrži matematiku melodične predvidljivosti«, nego Maximum Overload napokon donosi nešto malo devijacija.
Nastavak albuma pak vraća stvari na ustaljeno mjesto, koje kod Dragonforcea još kako dobro poznajemo. Uz redoslijed skladbi Defenders, Extraction Zone i City of Gold, slušatelj je opet gurnut u stanje zbunjenosti, jer je već nekoć čuo vrlo sličnu skladbu ovog sastava, ali se više ne sjeća ni kada ni gdje! Na začelje albuma dodana je još jedna popestritev. Obrada Johnnyja Casha, Ring of FIre. Među višestrukim preradama koje je kroz povijest doživio Cashov original, verzija koju je prisvojio glazbeni dosje sastava Dragonforce iznimno je uspio eksperiment, koji donosi obilje zabave u završnim trenucima ovog albuma.
Još jedna tipična Dragonforce ploča, s tri-četiri odmaka, koji u zacementiranom šablonu što se ne želi mijenjati donose čak i nešto svježine. Čita se malo, a ipak znači mnogo. Očito je bend nakon 15 godina djelovanja ipak nekako shvatio da kompozicija ne znači samo bestijalno divljanje kroz notne crtovlje u najvišim brzinskim stupnjevima, koji dosežu granične mogućnosti ljudskog sviranja instrumenata. Prva lasta još ne čini proljeće, devijacije izražene na »Maximum Overload« inferiorne su, pa ipak. Očito se dečki znaju, na tren-dva, čak i primiriti. U tim se devijacijama rađa nada da će se Dragonforce ubuduće upustiti u više hrabrog isprobavanja pri pisanju skladbi, možda se nađe čak i nešto prostora za oživljavanje kakve emocije. U općem zbroju sve svete ironije, kožu tom sastavu uvijek spašava činjenica da generičnost i neoriginalnost podaju takvom zapanjujućom brzinom, koja je na ovom planetu u žanru kojem sastav pripada svojstvena samo samom sastavu.
Postava
Marc Hudson – vokal, prateći vokal
Herman Li – gitara, prateći vokal
Sam Totman – gitara, prateći vokal
Vadim Pruzhanov – klavijature, klavir, prateći vokal
Frédéric Leclercq – bas-gitara, prateći vokal
Dave Mackintosh – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Matt Heafy (Trivium) – vokal na skladbama Defenders, No More in The Game
Clive Nolan (Arena, Pendragon) – prateći vokal
Emily Ovenden – prateći vokal
Produkcija
Jens Bogren
Popis skladbi
1. The Game
2. Tomorrow’s Kings
3. No More
4. Three Hammers
5. Symphony of the Night
6. The Sun is Dead
7. Defenders
8. Extraction Zone
9. City of Gold
10. Ring of Fire
