Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Arena
Izdavač: Verglas Records
Izlazak: 2013
Ocjena: 4.5/5
»Arena: Live« prvi je koncertni album kultnih neoprog rock prvaka Arena nakon 2004. godine, a ujedno i njihov prvi takav dokument s novim pjevačem Paulom Manzijem u postavi. Snimljen je tijekom turneje 2011. i 2012., kad su Arena uživo predstavljali materijal sa svojeg najnovijeg studijskog albuma »The Seventh Degree of Separation« (2011), a naravno su odsvirali i neke dugogodišnje favorite, kao i manje razvikane skladbe iz svoje bogate riznice. Najnoviji koncertni izdanje sadrži dva diska nabijena nekima od najboljih trenutaka s spomenute koncertne turneje, tako da će tijekom slušanja uživati svi ljubitelji engleskih neoprog heroja. Svaki koncertni izvedbeni je snimljen na drugoj lokaciji, što se najviše primjećuje kod kratkih obraćanja publici između pjesama, dok je produkcija na oba diska odlična, što je kod Arene već stvar tradicije.
Manzi je brojne Arenine privrženike kao pravi pjevački izbor uspio uvjeriti već na svom debiju »The Seventh Degree of Separation«, no mnoge je silno zanimalo kako će se snaći u pjevanju starijeg materijala, na kojem su svoj pečat ostavila njegova tri pjevačka prethodnika. Manzi, koji od svih dosadašnjih Arenih pjevača ima možda čak i najmračniji vokal, i uživo se svakako pokazuje u skladu s očekivanjima i dugogodišnje standarde odpjeva posve sigurno, iako u vokalnu interpretaciju starijih djela ne ulaže toliku količinu emocija kao njegov nezaboravni prethodnik Rob Sowden.
Glavna kvaliteta Manzijeva vokala zapravo je u tome što u njemu ujedinjuje neke od najboljih odlika svojih prethodnika (Carsonovu pompoznost, Wrightsonovu teatralnost i Sowdenovu emocionalnost). I njegovi instrumentalni kolege bili su tijekom ove turneje u izvrsnoj formi, što se može čuti na svakoj izvedbi na »Arena: Live«, bilo da je riječ o Nolanovim bezgraničnim klavijaturističkim vragolijama, Mitchellovim živahnim gitarskim varijacijama, Jowittovim dinamičnim bas linijama ili Pointerovim rušilačkim bubnjarskim kroševima. Prateće vokalne harmonije Nolana i Mitchella otpjevane su kako treba, dok je koncertna atmosfera, zajedno sa živahnim pulsom publike, cijelo vrijeme na visokoj razini.
Arena su kroz pojedine izvedbe na »Arena: Live« zahvatili baš sva razdoblja svoje karijere, od prvijenca »Songs From The Lions Cage« (1995) do »The Seventh Degree of Separation«. S potonjeg je, očekivano, odsvirano najviše izvedbi, iako su pristojno zastupljena i preostala dva konceptualna remek-djela, to jest »The Visitor« (1998) i »Contagion« (2003). Prilično je teško izdvojiti pojedine vrhunce ove dvostruke koncertne poslastice jer svaka izvedba novijih i starijih djela ispada vrhunski, što je kod glazbenika poput Arene već nekako podrazumijevano, ali ipak među njih treba ubrojiti postapokaliptičnu dramu »Ascension«, mistični ep »Solomon« te završni koncertni klimaks s izvedbom fantazmagoričnog remek-djela »The Visitor«. Među iznenađenja, to jest skladbe koje se ne pojavljuju samorazumljivo na koncertnom repertoaru Arene, može se uvrstiti »Valley of the Kings«, »The Eyes of Lara Moon«, »Ghost in the Firewall« i »Crying For Help IV«, na kojima Manzi definitivno uvjerava da su izabrali pravog nasljednika veličanstvene pjevačke tradicije.
»Arena: Live« ultimativno je koncertno iskustvo za sve privrženike najnovije verzije kultnih neoprogresivaca. S obzirom na to da će se vjerojatno do izlaska sljedećeg studijskog albuma Arene trebati još poprilično strpjeti, čekanje će biti puno lakše uz slušanje ovog odličnog dvostrukog koncertnog dokumenta. Arena spadaju među one prog grupe koje je prilično teško vidjeti uživo, osim ako vam slučajno niste privrženik i stanovnik sjeverne i zapadne Europe, pa je ovaj album prilično dobra utjeha za sve one koji ih nisu uspjeli vidjeti tijekom turneje »The Seventh Degree of Separation«. Naravno, neki će Arenini privrženici na »Arena: Live« zasigurno propustiti određene dugogodišnje favorite poput »Witch Hunt«, »Chosen«, »Jericho«, »Medusa«, »The Hanging Tree« i »Enemy Without«, kojih ovaj put iznenađujuće nema u repertoaru, iako bendu to što se ne drži izvedbi najpoznatijih djela ‘kao pijanac plota’, kao što to čini većina rock izvođača, doista ne treba pisati u minus.
Postava
Paul Manzi – vokal
John Mitchell – gitara
Clive Nolan – klavijature
John Jowitt – bas gitara
Mick Pointer – bubnjevi
Produkcija
Karl Groom i Mick Pointer
Popis skladbi
CD1:
1. The Great Escape (4:36)
2. Bedlam Fayre (6:04)
3. A Crack in the Ice (4:43)
4. (Don’t Forget To) Breathe (5:07)
5. Rapture (4:30)
6. The Ghost Walks (3:18)
7. One Last Au Revoir (5:14)
8. What If (4:11)
9. Burning Down (4:29)
10. Serenity (2:21)
11. Ascension (5:18)
CD2:
1. Valley of the Kings (10:22)
2. The Eyes of Lara Moon (4:33)
3. Ghost in the Firewall (4:03)
4. Crying For Help IV (5:51)
5. The City of Lanterns (1:26)
6. Riding the Tide (4:34)
7. The Tinder Box (3:51)
8. Solomon (13:55)
9. Crying For Help VII (4:32)
10. The Visitor (7:04)
