Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Pink Floyd
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 1971
Ocjena: 5/5
Ezoteričnom atmosferom protkani “Meddle” možda je čak i najvažniji album u povijesti legendarnih progresivnorock inovatora Pink Floyd, jer su na njemu postavili konačnu definiciju svojeg specifičnog zvuka, koji im je nedugo poslije donio svjetsku slavu i zauvijek ih lansirao među najveće rock bendove svih vremena. Na “Meddle” je grupa prestala s neprestanom potragom za stalnim zvukovnim identitetom i većim avangardnim eksperimentima, a prije svega je definitivno prekinula sve veze s ranim psihodeličnorock zvukom i nasljeđem svojeg osnivača i palog genija Syda Barretta. “Meddle” je najpoznatiji i najcjenjeniji po svojem više od 20-minutnom završnom super epu “Echoes”, središnjem djelu albuma, a za mnoge čak i stvaralačkom vrhuncu cijelog njihova opusa. Bez sumnje je riječ o jednom od najveličanstvenijih ostvarenja u povijesti progresivnog rocka, koje i nakon desetljeća još uvijek izaziva trnce svojom nevjerojatnom magijom i dramatičnom strukturom. No ne treba zanemariti ni većinu ostalih, uglavnom akustično usmjerenih skladbi na albumu. Neke od njih spadaju među najljepše i najezoteričnije u njihovoj povijesti, a bile su ključne pri oblikovanju kasnijih, popularnijih klasika. “Meddle” je bio prvi album Pink Floyd koji je (preko “Echoes”) predstavio ideju središnje zvučne teme kojoj se možeš vraćati uvijek iznova.
Istodobno je to bio trenutak kad su se različiti glazbeni stilovi pojedinih članova grupe, predvođenih gitaristom/pjevačem Davidom Gilmourom, basistom/pjevačem Rogerom Watersom i klavijaturistom/povremenim pjevačem Rickom Wrightom (doprinos bubnjara Nicka Masona pisanju pjesama bio je kao i obično minimalan), spojili u onu idealnu harmoniju s kojom su zakoračili u svoje zlatno kreativno razdoblje i riješili se svih atonalnih opskurnosti iz ranih godina. Njihov je zvuk nakon izlaska “Meddle” postao puno profinjeniji i čišći, s brojnim hipnotičkim, često melankoličnim i ezoteričnim valovanjima. Istodobno i znatno pristupačniji široj publici nego što je bio u 60-ima. Najbolja ostvarenja postala su protkana Watersovim filozofskim, često sarkastičnim i društvenokritičnim tekstovima i njegovim prepoznatljivim melodičnim bas linijama, Gilmourovim jedinstvenim, bluesom nadahnutim i često izuzetno sofisticiranim načinom sviranja gitare te lepršavim Wrightovim melodijama na klavijaturama. Gilmour je tada već postao središnji pjevač grupe, a njegov osjećajni vokalni izraz često je bio ključ njihovih najdubljih skladbi. Upotreba posebnih zvučnih efekata također je postala puno sofisticiranija i znatno više potisnuta u pozadinu u odnosu na središnje instrumente nego prije.
Najveća vrlina “Meddle” jest to što je album protkan brojnim raznolikim atmosferama koje slušatelja u duhu lako mogu odvesti na posebno spiritualno putovanje, ako im se tijekom slušanja dovoljno prepusti. Album se otvara dramatično-ezoteričnim instrumentalnim rušilicom “One Of These Days”, koja počinje efektom šuma vjetrova. S vremenom upada pulsirajuća, ponavljajuća linija bas gitare koju zajedno sviraju i Waters i Gilmour. Usput se neprestano prelijevaju ezoterične pasaže na klavijaturama. Nakon stupnjevane ritmičke dramatike upada Gilmourov distorzirani gitarski rif, a zatim i brojne ukusne pasaže na slide gitari. Instrumental nakratko presijeca efektima obrađena rečenica “One of these days I’m gonna cut you into little pieces”, koju je izgovorio Mason. Dramatična atmosfera ove vječnozelene instrumentalne poslastice ne popušta sve do kraja, što je svrstava među najuzbudljivija djela njihove karijere. Uvodnoj dramatici, izravno preko efekta šuma vjetrova, slijedi umirena i melankolična akustična folk balada “A Pillow Of Winds”. Ona je jedna od najugodnijih i najopuštajućih Gilmourovih folk balada te jedna od rijetkih ljubavnih balada u njihovoj povijesti. Daveov gitarski i pjevački talent ovdje zasjaje punom snagom preko njegova sofisticiranog izvlačenja melankoličnih pasaža na akustičnoj i slide gitari, osobito u srednjem, nešto mračnijem dijelu. Zvuk Wrightovih orgulja skladbi daje i dašak tajanstvenosti. I “Fearless” je izgrađen na sporom tempu i opsežnoj upotrebi melankoličnog, akustičnog zvuka. Energično korištenje duhovitih akorda na akustičnoj gitari i nježnu melodiju na klaviru prati Gilmourov zasanjani vokal. Ta jednostavna, a odlična akustična skladba, koja danas uživa kultni status među pristašama grupe, poznata je i po završnoj snimci skandiranja navijača slavnog engleskog nogometnog kluba Liverpool.
“San Tropez”, još jedna akustično usmjerena i iznimno ugodna skladbica, bila je vrlo zanimljiv i netipičan eksperiment kombiniranja elemenata jazza i popa. Skladba je protkana jazzovskim ritmom i gotovo tropskom atmosferom sa središnjom pratnjom na akustičnoj gitari. Uz romantični Watersov vokal ne manjka ni ukusni Gilmourov solo na slide gitari niništa manje duhovit završni Wrightov solo na klaviru. Uz njezinu romantičnu atmosferu lako se u duhu možemo preseliti na suncem obasjane plaže prestižnog francuskog ljetovališta Saint-Tropez, o kojem govori i njezin tekst. Jedini opskurni, ali i duhoviti trenutak albuma predstavlja “Seamus”, kratki čudaški blues eksperiment s Gilmourovim psom Seamusom koji laje za mikrofonom i ovdje je pridonio glavne “vokale” za ovu neobičnu Gilmourovu ćudljivost. Skladbu uz Gilmourov vokal, bluesovsku upotrebu gitare i usne harmonike te Wrightov klavir prati i tužno Seamusovo zavijanje. Iako je zbog svoje apsurdnosti ovo avangardno bluesovsko ostvarenje prilično izvan konteksta albuma pa ga mnogi zbog toga ne vole, u prikladnim raspoloženjima zvuči zabavno i duhovito. Istodobno potpuno smiruje album i priprema slušatelja za završni magnum opus, koji je “kriv” što “Meddle” spada među najbolja izdanja u povijesti sastava.
Za veliko finale naime slijedi već spomenuta bajka, više od 20-minutni super ep “Echoes”, jedan od glavnih kandidata za najbolje djelo u povijesti grupe i onaj trenutak velikog ezoteričnog trijumfa albuma, kad talenti pojedinih članova, a prije svega harmonija među njima, dolaze do najvećeg izražaja. “Echoes” je protkan nevjerojatnom ezoteričnom (moglo bi se reći i space rock) atmosferom, koja se mijenja iz trenutka u trenutak i preko brojnih izmjena dužih instrumentalnih dijelova i dramatičnih ambijentalnih efekata. Kombinacija svega toga vodi ep prema sanjivom završetku, prije svega zahvaljujući nevjerojatnoj upotrebi Gilmourove gitare, koja priprema prostor za onaj veličanstveni trijumf zbog kojeg su se Pink Floyd s pravom svrstali među najveće grupe u povijesti rocka. Ta uzburkana, višeslojna ambijentalna bajka otvara se na smiješno jednostavan način ravnomjernim udaranjem efekta jedne note na Wrightovu klaviru, koji zvuči kao da izgubljena sonda u moru odjekuje kratkim i isprekidanim signalima. Općenito, zajednička atmosfera kompozicije povlači slušatelja negdje duboko u morske dubine, gdje mu se pred očima pretaču različite boje i ljepote morskog života (tome je potpuno primjeren i tekst kompozicije i naslovnica albuma). Wright nastavlja postupno graditi atmosferu brojnim improvizacijama na klaviru. Nakon toga upada izuzetno profinjeni Gilmourov gitarski solo. Postupno upada i pulsirajuća ritam linija te zvuk orgulja. Uvodnu vokalnu melodiju nakon sočnih gitarskih rifova zajedno pjevaju Gilmour i Wright. Slijedi specifični “svemirski” Gilmourov gitarski solo, koji priprema prostor za prvi prijelaz kompozicije, gdje upada energična ritam linija. U tom trenutku skladba dobiva gotovo funky ritam i uvodi dulji instrumentalni dio u kojem se izmjenjuju duhovite pasaže na orguljama i gitari. Iznenada upada dramatični dio s brojnim odjekujućim efektima “vjetra”. Neki od njih podsjećaju i na oglašavanje kita. S vremenom ti zvukovi jenjavaju u korist efekta koji podsjeća na graktanje gavranova. Nakon toga ponovno se vraća onaj uvodni efekt sonara i tu Wright preko orgulja počinje ponovno postupno plesti dramatičnu atmosferu, koja počinje rasti poput vulkana koji se opet budi. Slijedi priprema za najbolji trenutak kompozicije, gdje se svemirskom zvuku orgulja i efektu sonara pridružuje Gilmourovo distorzirano rifanje, koje uporno tjera kompoziciju do njezine točke vrenja i dramatičnog preokreta. Tada se događa sanjivi, trijumfalni prijelaz s izmjenom melodičnih gitarskih fragmenata i pulsirajućeg rifanja. Kad se ponovno javi vokalni dio s melankoličnim Gilmourovim vokalom, nastupa magični trenutak kad slušatelju trnci počnu puzati tijelom. Za razliku od uvodnog vokalnog dijela, ovdje se izmjenjuju moćni gitarski rifovi. Nakon posljednjeg prijelaza slijedi bajkoviti, izuzetno melankolični završni dio, gdje s odjekujućim “plačnim” pasažama na gitari i orguljama kompozicija ide prema svojem izdisaju. Kompozicija završava onako kako je album počeo – s efektom šuma morskih vjetrova, a krug ambijentalnih odjeka tako je zatvoren. “Echoes” je jedno od onih velikih glazbenih djela koja se nikad ne mogu dovoljno pohvaliti i koje zauvijek ostaje jedno od najvećih dostignuća zlatnog doba progresivnog rocka.
“Meddle” je predstavljao ključni trenutak zvukovnog preokreta i daljnjeg usmjerenja ove sjajne grupe, a istodobno i prvo remek-djelo njihove klasične postave. To je bio onaj ključni album koji je postavio temelje za njihova kasnija, izuzetno uspješna konceptualna remek-djela, a njegov status jednog od njihovih najboljih albuma ostaje neupitan, iako mu nedostaje malo konzistentnosti da bi spadao na sam vrh. Već i sam nevjerojatni “Echoes”, koji je među tri najbolja ostvarenja njihove karijere, razlog je da album pripada u svako kućanstvo, dok “One Of These Days”, “A Pillow Of Winds” i “Fearless” ostaju manje poznate klasike koje albumu osiguravaju bezvremenost u glazbenoj povijesti. Kemija među članovima tada je bila u odličnoj ravnoteži, odnosi ravnopravni, a pojedinačni egoi u želji za prevlasti određenih glazbenih ideja još uvijek su mirovali. Put do vrha bio je neizbježan i njihovo zlatno razdoblje, koje je počelo svemirskim putovanjem na “tamnu stranu mjeseca”, moglo je započeti.
Postava
David Gilmour – gitara, vokal
Roger Waters – bas gitara, vokal (4)
Richard Wright – klavijature, prateći vokal (6)
Nick Mason – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI “GLAZBENIK”:
Seamus (pas) – lajanje (5)
Produkcija
Pink Floyd
Popis pjesama
1. One of these days (5:56)
2. A pillow of winds (5:13)
3. Fearless (6:08)
4. San Tropez (3:43)
5. Seamus (2:15)
6. Echoes (23:27)
Trajanje albuma: 46:42
