Izdavač: EMI Records
Datum izlaska: 31. 10. 1971.
Produkcija: Pink Floyd
Trajanje albuma: 46.48 min
Žanr: Progressive Rock/Art Rock
Ocjena: 9.0/10
Ezoteričnom atmosferom protkani “Meddle” možda je čak i najvažniji album u povijesti legendarnih progresivnorockerskih inovatora Pink Floyd, jer su na njemu postavili konačnu definiciju svog specifičnog zvuka, koji im je nedugo poslije donio svjetsku slavu i zauvijek ih lansirao među najveće rock sastave svih vremena. Na “Meddle” je bend prestao s neprestanim traženjem stalnog zvučnog identiteta i većim avangardnim eksperimentima, a prije svega je definitivno prekinuo sve veze s ranim psihodeličnim rock zvukom i naslijeđem svog osnivača i palog genija Syda Barretta. “Meddle” je najpoznatiji i najcjenjeniji po svom više od 20-minutnom završnom super epu “Echoes”, središnjem djelu albuma, a za mnoge čak i stvaralačkom vrhuncu cijelog njihova opusa. Bez sumnje je riječ o jednom od najveličanstvenijih ostvarenja u povijesti progresivnog rocka, koje i nakon desetljeća još uvijek izaziva trnce svojom nevjerojatnom magijom i dramatičnom strukturom. No ne treba zanemariti ni većinu ostalih, uglavnom akustično usmjerenih skladbi na albumu. Neke od njih spadaju među najljepše i najezoteričnije skladbe u njihovoj povijesti, a bile su ključne u oblikovanju kasnijih, popularnijih klasika. “Meddle” je bio prvi album Pink Floyda koji je (preko “Echoes”) predstavio ideju središnje zvučne teme kojoj se možeš vraćati uvijek iznova.
Istodobno je predstavljao trenutak kad su se različiti glazbeni stilovi pojedinih članova benda, predvođenih gitaristom/pjevačem Davidom Gilmourom, basistom/pjevačem Rogerom Watersom i klavijaturistom/povremenim pjevačem Rickom Wrightom (doprinos bubnjara Nicka Masona pisanju skladbi bio je kao i obično minimalan), spojili u onu idealnu harmoniju s kojom su zakoračili u svoje zlatno kreativno razdoblje i riješili se svih atonalnih opskurnosti iz ranih godina. Njihov je zvuk nakon izlaska “Meddle” postao puno profinjeniji i čišći, s mnoštvom hipnotičkih, često melankoličnih i ezoteričnih valova. Istodobno i dosta pristupačniji široj publici nego što je bio u 60-ima. Najbolje skladbe protkana su Watersovim filozofskim, često sarkastičnim i društvenokritičnim tekstovima te njegovim prepoznatljivim melodičnim bas linijama, Gilmourovim jedinstvenim, bluesom nadahnutim i često izuzetno sofisticiranim načinom sviranja gitare te lepršavim Wrightovim melodijama na klavijaturama. Gilmour je tada već postao glavni pjevač benda, a njegov osjećajni vokalni izraz često je bio ključ njihovih najdubljih skladbi. Upotreba posebnih zvučnih efekata također je postala puno sofisticiranija i u odnosu na prije dosta više potisnuta u pozadinu u odnosu na glavne instrumente.
Najveća vrlina “Meddle” jest to što je album protkan raznolikim atmosferama koje slušatelja mogu lako odnijeti na posebno duhovno putovanje, ako mu se tijekom slušanja dovoljno prepusti. Album se otvara dramatično-ezoteričnim instrumentalnim razaračem “One Of These Days”, koji počinje efektom šuma vjetrova. S vremenom upada pulsirajuća, ponavljajuća linija bas gitare, koju zajedno sviraju Waters i Gilmour. Povrh toga se neprestano prelijevaju ezoterične dionice na klavijaturama. Nakon stupnjevane ritmičke dramatike upada Gilmourov distorzirani gitarski rif, a zatim i brojne ukusne dionice na slide gitari. Instrumental nakratko prekida efektima obrađena rečenica “One of these days I’m gonna cut you into little pieces”, koju je izgovorio Mason. Dramatična atmosfera ove vječnozelene instrumentalne poslastice ne popušta sve do kraja, što je svrstava među najuzbudljivija djela u njihovoj karijeri. Uvodnu dramatiku, izravno preko efekta šuma vjetrova, slijedi smirena i melankolična akustična folk balada “A Pillow Of Winds”. Ona je jedna od najugodnijih i najopuštajućih Gilmourovih folk balada te jedna od rijetkih ljubavnih balada u njihovoj povijesti. Daveov gitaristički i pjevački talent ovdje zablista punom snagom kroz njegovo sofisticirano izvlačenje melankoličnih dionica na akustičnoj i slide gitari, posebno u srednjem, nešto mračnijem dijelu. Zvuk Wrightovih orgulja skladbi daje i dašak tajanstvenosti. I “Fearless” je izgrađena na sporom tempu i obilnoj upotrebi melankoličnog, akustičnog zvuka. Energično korištenje duhovitih akorda na akustičnoj gitari i nježnu melodiju na klaviru prati Gilmourov zasanjani vokal. Ta jednostavna, ali odlična akustična skladba, koja danas uživa kultni status među pristašama benda, poznata je i po završnom snimku skandiranja navijača slavnog engleskog nogometnog kluba Liverpool.
“San Tropez”, još jedna akustično usmjerena i iznimno ugodna skladbica, bila je vrlo zanimljiv i netipičan eksperiment kombinacije elemenata jazza i popa. Skladba je protkana jazzovskim ritmom i gotovo tropskom atmosferom uz glavnu pratnju na akustičnoj gitari. Uz romantični Watersov vokal ne nedostaje ni ukusni Gilmourov solo na slide gitari niništa manje duhovit završni Wrightov solo na klaviru. Uz njezinu romantičnu atmosferu lako se u mislima možemo preseliti na suncem okupane plaže prestižnog francuskog ljetovališta Saint-Tropez, o kojem govori i njezin tekst. Jedini opskurni, ali i duhoviti trenutak albuma predstavlja “Seamus”, kratki ćudljivi blues eksperiment s lajućim Gilmourovim psom Seamusom za mikrofonom, koji je ovdje pridonio glavne “vokale” za ovu neobičnu Gilmourovu hirovitu ideju. Skladbu uz Gilmourov vokal, bluesersku upotrebu gitare i usne harmonike te Wrightov klavir prati i tužno Seamusovo lajanje. Iako je zbog svoje apsurdnosti ovo avangardno bluesersko ostvarenje prilično izvan konteksta albuma i mnogi ga zbog toga ne vole, u pravim raspoloženjima zvuči zabavno i duhovito. Istodobno potpuno smiruje album i priprema slušatelja za završni magnum opus, koji je “kriv” što “Meddle” spada među najbolja izdanja u povijesti sastava.
Za veliki finale naime slijedi već spomenuta bajka, više od 20-minutni super ep “Echoes”, jedan od glavnih kandidata za najbolje djelo u povijesti benda i onaj trenutak velikog ezoteričnog trijumfa albuma, kad talenti pojedinih članova, a prije svega harmonija među njima, dolaze do najvećeg izražaja. “Echoes” je protkan nevjerojatnom ezoteričnom (moglo bi se reći i space rock) atmosferom koja se mijenja iz trenutka u trenutak, kroz brojne izmjene dužih instrumentalnih dionica i dramatičnih ambijentalnih efekata. Kombinacija svega toga vodi ep prema sanjivom završetku, ponajprije zahvaljujući nevjerojatnoj upotrebi Gilmourove gitare, koja priprema prostor za onaj veličanstveni trijumf zbog kojeg su se Pink Floyd s pravom svrstali među najveće sastave u povijesti rocka. Ta uzburkana, višeslojna ambijentalna bajka otvara se na smiješno jednostavan način ravnomjernim udaranjem efekta jedne note na Wrightovu klaviru, što zvuči kao da izgubljena sonda u moru odzvanja kratke i isprekidane signale. Opća zajednička atmosfera kompozicije povlači slušatelja negdje duboko u morske dubine, gdje se pred njegovim očima prelijevaju različite boje i ljepote morskog života (tome je potpuno primjeren i tekst kompozicije te naslovnica albuma). Wright nastavlja postupno izgrađivati atmosferu brojnim improvizacijama na klaviru. Potom upada izuzetno profinjeni Gilmourov gitarski solo. Postupno ulazi i pulsirajuća ritam linija te zvuk orgulja. Uvodnu vokalnu melodiju nakon sočnih gitarskih rifova zajedno pjevaju Gilmour i Wright. Slijedi specifični “svemirski” Gilmourov gitarski solo, koji priprema prostor za prvi prijelaz kompozicije, gdje upada energična ritam linija. U tom trenutku skladba dobiva gotovo funky ritam i uvodi dulju instrumentalnu dionicu u kojoj se izmjenjuju duhovite dionice na orguljama i gitari. Iznenada upada dramatična dionica s brojnim odjekujućim efektima “vjetra”. Neki od njih podsjećaju i na oglašavanje kitova. S vremenom ti zvukovi popuštaju u korist efekta koji podsjeća na graktanje vrana. Nakon toga se ponovno vraća onaj uvodni efekt sonara i tu Wright preko orgulja počinje postupno ponovno plesti dramatičnu atmosferu, koja počinje rasti poput ponovno aktivnog vulkana. Slijedi priprema za najbolji trenutak kompozicije, gdje se svemirskom zvuku orgulja i efektu sonara pridružuje Gilmourov distorzirani rifovi, koji uporno tjeraju kompoziciju prema vrelištu i dramatičnom preokretu. Tada se događa sanjivi, trijumfalni prijelaz s izmjenom melodičnih gitarskih dionica i pulsirajućeg rifanja. Kad se ponovno javi vokalna dionica s melankoličnim Gilmourovim vokalom, nastupa magični trenutak kad slušatelju trnci počinju puzati po tijelu. Za razliku od uvodne vokalne dionice, ovdje se izmjenjuju moćni gitarski rifovi. Nakon posljednjeg prijelaza slijedi bajkovita, izuzetno melankolična završna dionica, gdje uz odjekujuće “plačuće” dionice na gitari i orguljama kompozicija ide prema svom izlasku. Kompozicija završava onako kako se album otvorio – efektom šuma morskih vjetrova, i tako je krug ambijentalnih odjeka zatvoren. “Echoes” je jedno od onih velikih glazbenih ostvarenja koja se nikad ne mogu dovoljno pohvaliti i koje zauvijek ostaje jednim od najvećih dosega zlatne ere progresivnog rocka.
“Meddle” je predstavljao ključni trenutak zvučnog preokreta i daljnjeg usmjerenja ovog sjajnog benda, a istodobno i prvo remek-djelo njihove klasične postave. To je bio onaj ključni album koji je postavio temelje za njihova kasnija, izuzetno uspješna konceptualna remek-djela, a njegov status jednog od njihovih najboljih albuma ostaje neupitan, iako mu nedostaje malo konzistentnosti da bi spadao u sam vrh. Već i sam nevjerojatni “Echoes”, koji je među tri najbolja ostvarenja njihove karijere, razlog je da album pripada u svako kućanstvo, dok “One Of These Days”, “A Pillow Of Winds” i “Fearless” ostaju manje poznate klasike koje albumu osiguravaju bezvremenost u glazbenoj povijesti. Kemija među članovima tada je bila u odličnoj ravnoteži, odnosi ravnopravni, a pojedinačni egoi u želji za prevlašću određenih glazbenih ideja još uvijek u mirovanju. Put na vrh bio je neizbježan i njihovo zlatno razdoblje, koje je počelo svemirskim putovanjem na “tamnu stranu mjeseca”, moglo je početi.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. One of these days (5:56)
2. A pillow of winds (5:13)
3. Fearless (6:08)
4. San Tropez (3:43)
5. Seamus (2:15)
6. Echoes (23:27)
Postava:
David Gilmour – gitara, vokal
Roger Waters – bas gitara, vokal (4)
Richard Wright – klavijature, prateći vokal (6)
Nick Mason – bubnjevi, udaraljke
Posebni gost:
Pas Seamus – lajanje na skladbi br. 5
