Autor: Jernej Vene
Izvođač: Paganini
Izdavač: PaZouZou Records
Izlazak: 2008
Skupina na sceni nije nova, no ni do naših krajeva, unatoč mnoštvu vijesti o djelovanju nama bliskih glazbenika na internetu, vijesti o njoj ne dolaze baš često. Marco Paganini švicarski je pjevač koji je krajem 70-ih djelovao u njemačkoj skupini Viva. S njom je snimio uspješan singl “Weapon of Love”, a potom i dva albuma koja je producirao Rudolf Schenker iz Scorpionsa. Viva su djelovali u Hannoveru, rodnom gradu njemačkih rockera, pa suradnja ne čudi. Marco Paganini je 1986. krenuo vlastitim putem i obilježio ga pločom “Weapon of Love”, na kojoj je ponovno obradio hit s početka karijere. Vremena su za njega bila prilično oblačna sve do 2005., kada je ponovno oživio sastav Paganini i izdao svoje novosnimljene skladbe.
S obzirom na napisano, pitat ćete se ima li ovaj Marco uopće ikakvih svojih novih ideja? Odgovor je na dlanu. Evo nas kod ploče “Medicine Man”. Sadrži zanimljivu zbirku skladbi koje se protežu od poskočnih melodičnih hard rock polki do stvari s jakim prizvukom glama, odnosno sleaze rocka, nalik Rattu ili Poisonu. Naslovna skladba je spora, ali zarazna balada podržana akustičnom gitarom. Za nekoga tko prvi put čuje Paganinijev glas, iznenađenje je potpuno. U mirnijim dionicama njegov je glas izrazito ženski i stalno nazalan, no s vremenom se uho privikne na oboje. Zvučno je ploča Medicine man švicarski uglačana, doduše ne dostiže standarde velikih Gotthard, ali to vjerojatno nije bila ni namjera ljudi koji su je stvarali.
Paganini na ovom albumu oduševljava pravom mjerom između garažno prljavog zvuka i blistavog AOR-a iz 80-ih. Balada Teardrops po zamisli skladbe, boji glasa i instrumentaciji odmah podsjeti na Ozzyjev Dreamer. Kao svaka prava hard rock ploča, i “Medicine Man” ima balade. Na takvim se mjestima često pokaže koliko se skladatelja krije u protagonistima pojedinih žanrova. Paganini se tu ne mogu pohvaliti, jer je tema ove skladbe prilično ofucana, a opravdavanje da je sve već rečeno ovdje je suvišno, jer bi onda mogli zatvoriti štekat. Takav je pač njihov pogled na baladnu tematiku. Srećom, konkretno udare s dvije rockerice, The Only One i Keeping It Real, u kojima pokažu da su iz pravog tijesta. Paganini zvuče nevjerojatno američki, u nekim skladbama (Easy Come, Easy Go) opasno se približe countryju i južnjačkom rocku a la Lynyrd Skynyrd, što možda nije na korist ovom albumu. Predzadnja autorska skladba Stomping Grounds idejno je prilično blijeda, jer ničim ne izlazi iz prosjeka. Posve je drukčija I Don’t Want Your Love, koja je opet čistokrvni rockerski projektil. Marco Paganini je na kraj albuma uvrstio obradu Faith Healer Britanca Alexa Harveyja, i to u kraćoj i dužoj verziji. Međusobno se osim u duljini i duljem solu na orguljama ne razlikuju gotovo ni u čemu, pa opravdanost tog poteza ploči dodaje dodatni minus. Njihove su verzije gotovo psihodelične i posve neprikladne za završetak ploče.
“Medicine Man” je ploča pola-pola. Šteta što Paganini sa suradnicima nakon toliko godina u poslu nisu uspjeli sastaviti dovoljno pristojnih skladbi, jer bi u tom slučaju ploča ostala u sjećanju mnogo dulje.
Postava
Marco Paganini – vokal, prateći vokal
Dale Powers – električna gitara, klavir, prateći vokal
Kiki Cretin – bas-gitara
Diego Rapachietti – bubnjevi, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Hens Grubenmann – akustična gitara
Gerard Magin – klavijature
Zou Zou Mamoux – klavijature
Produkcija
Gerard Magin
Popis skladbi
1.Medicine Man
2.The Secret
3.End Of The Line
4.Teardrops
5.The Only One
6.Keeping It Real
7.Easy Come, Easy Go
8.Stomping Grounds
9.I Don’t Want Your Love
10.Faith Healer
11.Faith Healer (produljena verzija)
