Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Antorino
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2011
Trajanje: 59:38
Ocjena: 4.5/5
Glazbeni svijet pun je iznenađenja. Ponekad ih ne treba tražiti daleko. Ipak, u današnjoj hiperprodukciji informacija sve je veći problem kako do njih doći. Kako ih otkriti. U našim domaćim krajevima od 2005. djeluje trio koji razvija svoj glazbeni izraz na temeljima srednjovjekovne glazbe, dakle europskog »mainstreama dvorskih dvorana« zarobljenog u vremenskom razdoblju između 11. i 14. stoljeća.
Kreativno partnerstvo Irine i Aleksandra Gušćina, ruskih umjetnika koji već godinama stvaraju u Sloveniji, za njih više nije nikakva nepoznanica. Zajedno već godinama djeluju u mnogim glazbenim projektima, od toga čak osamnaest godina u duetu Ira Roma, uključeni su i u projekt Diva-Dodola, koji istražuje tradiciju ruske narodne glazbe i u kojem djeluju i slovenski glazbenici, a sad je tu i Antorino.
“Starodrevni” pastoralni duh trija Antorino dakle je usmjeren na prijenos vrijednosti srednjovjekovnog trubadurstva, u koje smisleno udahnjuje aktualni puls sadašnjosti. Pritom je nemoguće previdjeti utjecaje korijena ruskog tradicionalnog melosa, koji se u cjelokupnom polazišnom izrazu grupe izvrsno stapa s elementima klasicizma, arapskog melosa i, kao što je već spomenuto, trubadurske tradicije srednjovjekovne glazbe, koja se razvijala davno, davno prije na području između Italije, Francuske, Njemačke i protezala prema sjeveru sve do Škotske. Stoga ne čudi ni uključenost triju majstorski preuređenih dijelova znamenite Orffove Carmine Burane, gdje je dvojac Gušćin uspio složenost izvornika izvrsno pretvoriti u jedinstveni recept starodrevnijeg Antorino zvuka, tako da tako restrukturirane točke djeluju kao da su u cijelosti autorska djela grupe. U ovim trima točkama dodani su naravno i vokali, gdje s punim srcem preuzima Irin raspoloženo draškajući, krhko osjećajni, mjestimice anđeoski, mjestimice blaženo svečano ovjenčani operetni vokal (Omina Sol Temperat, Fortuna)! Posebno zabavno, posve šaljivo, ispada preobrazba skladbe Tempus Est Iocondum, upravo zbog specifičnog pristupa muškog vokala, koji se nastoji što autentičnije doticati uzora srednjovjekovnih vremena. Uporaba stihova u ovim skladbama sačuvala je srednjovjekovnu mješavinu latinskog, njemačkog i francuskog, koju su od 11. do 14. stoljeća koristili Goliardi – prosvijetljeni, slobodoljubivi i slobodoumni putujući studenti, učenici, teolozi, koji su u ulozi srednjovjekovnih pjesnika širili svoju poeziju kao vrstu satire nad oholim, poguban crkvenim aparatom.
Postav Antorino nećete sresti na klasičnoj koncertnoj pozornici. Trio je gost srednjovjekovnih priredbi i okupljanja, gdje pucketaju iskre logorskih vatri, u skrivenim kutcima prirode. Glazbena vizija koju utjelovljuje »Medieval Crossover« s takvim se okruženjem ne bi mogla bolje stapati.
Dvojac Gušćin neko je vrijeme djelovao u paru s udaraljkašem Rokom Koritnikom, njega je na bubnjevima 2010. zamijenio izvrsni slovenski bubnjar Klemen Markelj. Za Markelja je ta suradnja došla kao naručena. Smatra se bubnjarom koji se majstorski snalazi u baš svakoj žanrovskoj sferi i u njihovom premošćivanju. To mu uz veliki talent, dugu radnu praksu, široko znanje i raspon iskustava omogućuje prije svega njegov višeslojni pogled na glazbenu umjetnost. Majstora inače poznajemo po djelovanju u teškozvučnim slovenskim rock i metal sastavima kao što su Black Diamond, Obidil, The Drinkers. U tim sastavima Markelj definitivno uživa, ali teško bih vam sa 100% sigurnošću potvrdio da u njima, ograničen pretežno na »četverodobni takt«, može pokazati i sav svoj bubnjarski umjetnički entuzijazam i kreativnost koju nosi u sebi. Antorino pak sa svojim vizionarskim iskoracima nudi izniman prostor koji naprosto doziva plasiranje mnogih varijacija slobodoljubive bubnjarske improvizacije i improvizacije na udaraljkama.
Uza sve obrade, na ovom albumu najveću vrijednost ipak nose autorske tvorevine, čiji je glavni pogonski kotač kreativni um Aleksandra Gušćina. To osobito vrijedi za uvodnu Circulaire, koja u tren oka dočarava cijelu poantu glazbenog iskustva s Antorino. Kvalitetom ni u čemu ne zaostaju skladbe Salladin (riječ je o odličnom sudaru neoklasicističkog pristupa s integracijom arapskog melosa), pa Reflections, Croisement i/ili A Que Por, gdje elementi neoklasicizma skladno čavrljaju sa srednjovjekovnim melosom, a Gušćin na violini majstorski izaziva vječnu zelenost Vivaldija.
Zbog svih tih spoznaja glazbena je vizija sastava Anorino tako drugačija, tako jedinstvena i u svojoj nenametljivoj art kulturi donosi punokrvnu dozu samosvojnosti sa svježinom bistrovidnog momenta velike kreativne izazovnosti! A ona kroz dijalog visoke kompatibilnosti vodećih melodija i izazovnog eksperimenta trojca, od skladbe do skladbe stalno pozitivno iznenađuje i nikako ne prestaje oduševljavati. Nadajmo se da će albumu “Medieval Crossover” u bliskoj budućnosti uslijediti još koji glazbeni nastavak.
Postava
Irina Gušćina – lutnja, vokal
Aleksander Gušćin – violina, žalejka, lutnja
Klemen Markelj – bubnjevi
Produkcija
Aleksander Guščin
Popis skladbi
- Circulaire (A. Gushchin)
- Ballad (A. Gushchin, I. Gushchina – unknown author)
- Retourner (trad., XIII. cent. – I. Gushchina)
- Fulget Dies Celebris (trad., XII. cent.)
- Contre Le Courant (A. Gushchin)
- Fortuna (A. Gushchin, I. Gushchina – Carmina Burana)
- Untertanz (trad., XII. cent.)
- Avant Le Combat (A. Gushchin)
- Salladin (A. Gushchin)
- Chanconeta (trad., XIV. cent.)
- Tempus Est Iocundum (Carmina Burana)
- Reflections (A. Gushchin)
- Croisement (A. Gushchin)
- A Que Por (A. Gushchin)
- Omnia Sol Temperat (A. Gushchin, I. Gushchina – Carmina Burana)
