Izvođač: WildKard
Izdavačka kuća: Escape Music
Izdanje: 2007
Mama mia! WildKard! Nevjerojatno! Što je sad opet to za rock čudo? Tri člana davno raspadnutih AOR rockera Kick, koji su divljali osamdesetih. Tipični predstavnici britanskog smjera! “Megalomania” je ploča s materijalom koji je nastao još prije petnaest godina, dakle početkom devedesetih unutar The Zero Hour Project. Nikad ipak nije dovršen ni objavljen.
Konačno se našlo vremena da se stari mačkovi iz skupine Kick, i to Nick Workman (vokal), Chris Jones (vokal) i Mikey J. (bas-gitara), okupe u studiju i otresu debeli sloj prašine koji se godinama čekanja na konačno rođenje nakupio na vrpcama. Ovaj put odlučili su se nazvati WildKard. U pomoć su pozvali školovana i poslušna imena skandinavskog podrijetla (klavijature, bubnjevi), koja su pronašli u Finskoj, gdje su stari materijal snimili iznova, izbrusili ga do najsitnijih detalja i nadogradili. Povrh toga, među gostima albuma pojavljuje se i ime Steve Newman. Newmanov se utjecaj definitivno osjeti u konačnom izdanju materijala “Megalomania”, pa će ovaj album zacijelo biti zanimljiv i ljubiteljima Newmanovih albuma
Kick su donosili sjajnu produkciju, koja je osamdesetih svojom dorađenošću vruće nasrtala na sam vrh kvalitetne žanrovske elite tog davnog doba! Zašto do objave ovog materijala nije došlo devedesetih zna samo vrag, ali možda su akteri shvatili da ih je tada već pregazilo vrijeme drugih glazbenih trendova i da su i posljednja kola za klasični AOR zvuk osamdesetih nepovratno otišla, pa su dečki od svega toga zadržali samo lijepu uspomenu, koja srećom nije izblijedjela. Nisu pogriješili, ako su doista tako razmišljali. Stvar objavljena devedesetih bila bi sigurno komercijalno samoubojstvo.
U “zrelim” godinama, kad ti je možda manje stalo do love (ili ipak je?) i otrijezniš se, prođeš kroz katarzu osobnog pročišćenja, ostaviš droge, alkohol (ne daj bože da tome slučajno pribrojiš “ljubice” i rock’n’roll, onda si gotov), svjestan koliko vrlina nosi tvoja glazba koju nisi uspio objaviti, to definitivno znači nagradu za sve vjerne ljubitelje klasičnog AOR zvuka. Komercijalno samoubojstvo nije upitno, jer svrha izdanja nije zarada (inače bi to definitivno bilo samoubojstvo). To je samo zadovoljština što je stvar koja to zaslužuje i primjereno dokumentirana. “Megalomania” je naime pravi izgubljeni biser, koji može poslužiti kao pouka mladim glazbenicima u potrazi za savršenstvom studijskog zvuka i kombiniranjem glazbenih aranžmana.
Produkcija osamdesetih? Isplati li se gubiti riječi? Britanski smjer? Jasne granice između prve linije (gitara i klavijature) i ritam linije (bas, bubnjevi). Visoko melodičan, središnje smješten vokal, autoritativan u svakoj sekvenci, majstorski opremljen vokalnim harmonijama koje nadograđuju dašak drame i sustvaraju uzvišene atmosfere. Komunikacija među instrumentima i vokalom izvanredna je u zvučnoj slici, a i “Megalomania” je primjer albuma s maksimalno iskorištenom i ispunjenom spektralnom slikom zvuka. Dašak melankolije je snažan, jer tvorevina dolazi iz glava Britanaca. Ali ne samo to. Album valja kroz ultra dinamiku svježine samih rifova, koji redom grade kompaktne, prepoznatljive skladbe s visokim stupnjem međusobne raznolikosti. Album je zastupljen briljantnom kombinacijom lako zapaljivih AOR pogodaka Letting Go, Something Strange, otvarajuće Falling Down (!!!), All I Have i End Of The World, pravih AOR himni u koje će se svaki simpatizer ovog žanra nepovratno i u tren oka zaljubiti. Među njima posebno se ističu vrhunski 7Days, završna Right Here By My Side (s otrovno Leppardovskim vokalnim zborovima u refrenu) te Something Strange. Majstorstvo aktera albuma “Megalomania” potvrđuju baladno usmjerene, ali uvijek obavijene konkretno istaknutim rock rif vrhovima, Whispers In The Dark, Wake Me Up When It’s Over i When Everything Has Changed, koje ne kriju grabežljivi erotski zagrljaj. Ostati nezaslađeno čeznutljiv veliki je izazov, koji su Britanci očito bez problema uvijek uspijevali ispuniti. Tu su doma svakako i WildKard! Album koji ne klekne ni u jednoj jedinoj sekundi, album s kvalitetnom konzistentnošću kroz cijelu dužinu.
WildKard su blizu Kick, sa zvukom većeg naglaska na klavijaturama, dakle zvuk je ipak drugačiji i nije Kick. A zapravo jest Kick. Zreli Kick u novom tisućljeću, koji nadasve uvjerljivo upozorava da se još kriju klasični AOR dragulji koje vrijeme nije uspjelo zbrisati i koji mogu i danas posve neočekivano doputovati iz prošlosti u sadašnjost, gdje još kako uspijevaju začiniti memljivu novodobnu bezizlaznu nedomišljenost hard rocka! Čuvajte se! AOR još nije rekao posljednje!
Postava
Nick Workman – vokal
Chris Jones – gitara
Mikey J. – bas-gitara
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Steve Newman – klavijature
Olli Cunningham – klavijature
Jonne Valtonen – klavijature
Jaakko Niitemaa – gitara
Jimbo Mäkeläinen – bubnjevi
Produkcija
Chris Jones & Mikey J
Popis skladbi
1. Falling Down
2. All I Have
3. End Of The World
4. 7 Days
5. Whispers In The Dark
6. Wake Me Up When It’s Over
7. Something Strange
8. When Everything Has Changed
9. Letting Go
10. Right Here By My Side
Trajanje albuma: 43.40
