Datum intervjua: 26.01.2007
U subotu navečer, malo prije deset, sastali su se predstavnici obiju strana, Matevž Grad – Melodrom, te Jani Lah i moja malenkost – RockLine.Info na dogovoreni intervju, u tada još praznoj Gala hali. Isprva je izgledalo da ćemo biti samo nas troje, no zbog preglasne glazbe otišli smo u “backstage” prostorije, gdje su nam se pridružili još Mina Špiler i Miha Žargi. To je bila konačna postava. Preostala dva člana sastava, Polona Janežič i Matej Nolda, stigla su kad je razgovora već bilo gotovo.
Davor: Kako napreduje studij nakon tako aktivnog glazbenog, odnosno umjetničkog djelovanja?
Mina: Zapravo nam ide poprilično sporije nego prije.
Matevž: Ja sam diplomirao.
Miha: Meni se pak produljuje. To sam nedavno saznao. …Po Bolonjskoj konvenciji.
Davor: Uglavnom sami brinete o cjelokupnom imidžu grupe, o omotima ploča, videospotovima…
Mina: Video na ovom albumu još nismo sami napravili, možda ćemo za treći videospot. Dosad su napravljena dva, prvi je radio Dražen Štader, a drugi Sašo Podgoršek.
Davor: Kako nastaju glazba i tekstovi u Melodromu?
Mina: To je jedna od stvari koje skrivamo i o kojima nerado govorimo. Nije ništa posebno, nemamo nikakav skriveni recept. Vjerojatno to ne ide ništa drukčije nego kod drugih stvaratelja.
Davor: Nastane li najprije glazba pa onda tekst ili baš obratno?
Matevž: Uglavnom je prvo glazba, zapravo, za sada nam nije uspjelo drukčije. No od samog početka smo odlučili da ćemo sve što možemo napraviti sami, dakle od omota, videospotova na početku itd. Zato se i pod skladbe potpisujemo kao Melodrom.
Davor: Čini li vam se važnim, odnosno potrebnim da se u Sloveniji albumi domaćih izvođača izdaju u dvije verzije, na slovenskom i na stranom jeziku?
Mina: S obzirom na to da najavljujemo izlazak još jednog albuma, ne mislimo izdati identičan na slovenskom jeziku, jer je to pomalo besmisleno. Mislimo izdati album remixa s nešto prerađenim konceptom, ograničenim na slovensko područje.
Davor: U vrijeme kad je fizički album izgubio gotovo svu vrijednost i polako ustupa mjesto drugim, modernijim formatima, kako gledate na sam CD kao predmet?
Matevž: Uz ovaj album napravili smo i kolaže s dodanom računalnom skladbom. Ni sama promocija albuma nije bila koncert, nego galerijska prezentacija tih kolaža, s tim da su bili zamišljeni multimedijski. Imali su ugrađen mp3 player i slušalice pa si, dok si gledao kolaž, istovremeno mogao slušati i glazbu. Tako smo se malo poigrali i s predstavljanjem albuma i sa suvremenom distribucijom glazbe.
Inače mi se čini da će se ubuduće sve više izdavati singlovi. Što više bude išlo prema digitalnoj prodaji glazbe, to će ploča i CD sve više gubiti na važnosti. Kad je stigao CD, mogle su se snimiti i 60 minuta glazbe i više, dok je vrijeme na (vinilnoj) ploči bilo ograničeno na otprilike 40 minuta. Sam medij više neće diktirati koliko pjesama može podnijeti. Mi smo napravili ploču, ali smo upravo tim kolažima htjeli razmišljati i drukčije.
Davor: Beck je, na primjer, napravio i posve osebujan koncept albuma, gdje si svatko može napraviti svoj omot za CD, sve pjesme imaju dodane videospotove itd.
Matevž: Da, Beck je… (Netko kuca na vrata i prekida misao)
Miha: Da, dizajn je danas vjerojatno jedan od rijetkih razloga zbog kojih se čovjek uopće još odlučuje na kupnju CD-a. Ako uz glazbu ponudiš još nešto što je oblikovno zadovoljavajuće, to je samo dodatan razlog, inače su mp3-jevi koje downloadaš posve zadovoljavajući.
Mina: Da, vjerojatno je to točno, jer su ploče već u zadnjim izdisajima.
Matevž: Neki fetiš vjerojatno doista postoji, fetišistički razlog da kupiš originalan CD, jer većina to doista više ne radi. S nekom dodanom vrijednošću ploča ima veću vrijednost.
Davor: U prošlosti ste dosta surađivali s raznim kazališnim predstavama. Imate li trenutno kakve planove u tom smjeru?
Matevž: Da, i dalje radimo, scenska glazba bila je nekako polazište zbog kojeg smo uopće nastali, tako da tu liniju i dalje držimo. Nedavno smo radili za jednu predstavu… Posebno je zanimljivo raditi scensku glazbu, jer radiš glazbu u nekom drugom kontekstu, koji može biti puno zanimljiviji nego raditi samo ploču.
Davor: Planirate li kakav bijeg u filmske vode?
Mina: Da, aktivno za sada ne tražimo, nije prioritet, ali ako se nađe neki dobar, zanimljiv film…
Matevž: …Rado bismo nešto napravili.
Mina: Da.
Davor: A možda i kakve sporedne uloge?
Mina: Radije ne.
Davor: Na oba albuma može se uočiti neka veza s gradom Berlinom. Na prvom jedna skladba nosi naslov po jednoj od ulica (Prenzlauer Allee), a The Guide u omotu skriva sliku Alexanderplatza. Je li to možda povezano s cijelom mitologijom Berlina i glazbenika koji su tamo pronašli inspiraciju za neka od svojih najboljih djela (David Bowie, Iggy Pop, Lou Reed, Nick Cave itd.)?
Mina: Ne, na ovom je albumu obrađeno 12 turističkih točaka i Berlin je jedna od njih. Pjesma “Prenzlauer Allee” pak je barem u nekoj skici nastala u Berlinu, možda pod blagim utjecajem stvarne Prenzlauer Allee.
Davor: Mnogo se govorilo o tome da ste novim albumom jako promijenili zvuk?
Matevž: Da, zvuk smo sigurno malo promijenili, otišli smo korak dalje. Htjeli smo napraviti zvučno specifičniji album. No ploče se jako razlikuju i po tome kako smo im pristupili. Na prvoj smo sve pjesme radili za predstave i kasnije ih skupili, pa je zato svojevrsna kompilacija višegodišnjeg rada. Za ovu (The Guide) imali smo samo dvije godine i zato smo se već na početku opredijelili što bismo njome htjeli reći i kako bi stvari trebale zvučati. Tako da je takav zaokret naprijed ili nekamo sa strane lakše napraviti.
Mina: Iako bi bilo posve pretjerano tvrditi da je prvi album potpuno drukčiji od drugoga, neki osnovni zvuk ne možemo izgubiti, pa čak i da hoćemo, oba su albuma napravili isti ljudi. Nema nekog radikalnog odmaka, ali pokušavamo stvari nadograditi. Težimo zvuku koji smo si zamislili već prije.
Davor: Dakle, nije bilo nekih vanjskih glazbenih utjecaja zbog raznih suradnji s glazbenicima poput Rotora, DJ-a Umeka itd.?
Mina: Ne, to su bile suradnje na razini prijateljstva, to su ljudi koje poznajemo i koji rade vrlo drukčiju glazbu, što nam je predstavljalo svojevrstan izazov, odnosno zaokret u neki drugi glazbeni žanr. Ponovno ćemo surađivati s njima, kao i s drugima na albumu remixa, jer same nećemo remiksirati svoje skladbe, pa se može dogoditi da će neke pjesme zvučati jako ne-Melodrom.
Davor: Postoji li netko s kim biste doista voljeli surađivati?
Mina: Da, najlakše bi se našao netko za film. Npr. Davida Lyncha se vjerojatno nitko ne bi branio. On je nekako prvo ime koje mi pada na pamet kad bih doista mogla izabrati bilo koga.
Davor: A u glazbenom svijetu?
Mina: Za sada su neke suradnje stalno na obzoru, tako da o tome niti ne razmišljamo, barem ja ne.
Matevž: Da, o tome bi trebalo već malo razmisliti. Slušamo ogromno glazbe, tako da… Sa Straussom!
Davor: Pjesma “Counting Days” izabrana je za skladbu godine na CROSS RADIJU. Otvaraju li vam se sada nova koncertna područja?
Mina: Da, na tom radiju smo već imali svoje skladbe, ali nijedna nije došla na prvo mjesto. Tako da smo se na područje bivše Jugoslavije proširili već prije i dobili tamo i izdavačku kuću koja je izdala naš prvi album, izaći će i drugi. Svirali smo i na Exit Festivalu, što ćemo ove godine najvjerojatnije ponoviti, a vjerojatno će biti i drugih nastupa.
Davor: Kako stoji stvar s turnejom po Sloveniji?
Matevž: Da, Slovenija je mala i malo je klubova u kojima bi se mogao izvesti primjeren koncert. Ali sigurno će biti još koncerata, osobito kad izdamo “slovensku” verziju albuma, namjeravamo imati nekoliko nastupa po slovenskim klubovima. Za sada smo svirali samo u Mariboru i Ljubljani, te u Izoli u Šoto klubu, koji je nekakvo primorsko okupljalište za cijelu alternativu. Sigurno ćemo još svirati, ali ne mislimo postaviti turneju, što se kod nas niti ne isplati, jer si u dva sata uvijek možeš biti u Ljubljani.
Davor: Je li danas teže uopće dobiti priliku za nastup?
Mina: Jako ovisi o klubovima. Mnogo je klubova studentskih, koji imaju prilično ograničena sredstva, pa se mogu usredotočiti na pridobivanje zvučnih imena koja privlače više publike, ili se radije odlučiti za promociju lokalnih, mladih, neafirmiranih grupa, koje su jeftinije.
Matevž: Neki klubovi imaju ažurnije vodstvo i tamo se više događa, drugdje se za to manje zanimaju, pa onda tamo jednostavno ne ideš.
Davor: Otvara li se išta u inozemstvu, osobito na Zapadu?
Mina: Za inozemstvo ćemo se tek početi dogovarati, još ništa nije dogovoreno.
Matevž: Svirali smo već po Austriji i Njemačkoj. Čini mi se da je odlazak u inozemstvo samo s koncertnom turnejom, bez neke promocije, PR predstavnika, može biti pomalo besmislen. Važno je da dobiješ izdavačku kuću u inozemstvu, koja se onda nekako pobrine za sve potrebne stvari.
Davor: Koliko vam pomaže to što vašu glazbu vrti MTV?
Matevž: To je samo MTV Adria, koja pokriva samo određeno područje, a tih je MTV-jeva ogroman broj. Zato niti ne pomaže puno.
Davor: Prije nekoliko godina uhvatio sam vas na promotivnom koncertu za prvi album i činilo mi se zanimljivim da se niste odlučili ni za jednu obradu, unatoč ograničenom broju vlastitih skladbi.
Mina: Obradu smo svirali prije 5, 6 godina, na drugom ili trećem koncertu, ali načelno se orijentiramo na autorsku glazbu.
Davor: Vrlo su popularni albumi na kojima neki glazbenik objavi samo obrade, zanima li to vas?
Matevž: Nadam se da se nikada nećemo morati odlučiti za obradu samo zato što bismo ostali bez vlastitih, dovoljno dobrih pjesama. Moglo bi se dogoditi da bismo neku pjesmu doista htjeli napraviti, tek za promjenu, ali to ne bi bila nosiva pjesma albuma. A da bismo se odlučili za obradu iz nekog komercijalnog stajališta, jer je pjesma hit, čini mi se za nas pomalo neumjesnim.
Galerija slika
