Song Of Times
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Starcastle
Izdavač: Progrock Records
Izdanje: 2007
Ocjena: 4/5
Povratak američkih simfonijskih progresivaca Starcastle nakon skoro 30 godina od izlaska njihova posljednjeg (prilično neuspjelog) studijskog albuma “Real To Reel” (1978) svakako je posebno iznenađenje i događaj koji je očekivao tek rijetki ljubitelj njihove glazbe. Iako su Starcastle bili majstori izuzetno lijepih i melodičnih vokalnih harmonija, imali odličnu ritam sekciju (to vrijedi osobito za brzoprstog basista Garyja Stratera) i usklađen suzvuk među članovima benda, a njihove (za američke bendove prilično netipične) većinom fantastične i filozofske tekstove te miješanje kompleksnih struktura s visokom melodičnošću krasio je i pozitivistički usmjeren pristup, većina ljubitelja progresivnog rocka zapamtila ih je iz kuta činjenice da su davno prije već poznavali Yes pa su ih doživljavali kao neku vrstu američkog klona Yesa. Glavni razlog tome krije se ponajprije u često i zapanjujućoj sličnosti “anđeoskog” vokala njihova originalnog pjevača Terryja Tyrella (svojedobno i osnivača AOR atrakcije REO Speedwagon), kao i sadašnjeg pjevača Ala Lewisa, s vokalom Jona Andersona, koji inače oduvijek slovi po svojoj jedinstvenoj boji glasa. Osobno me nikad nije opterećivala ta neobična vokalna sličnost niti činjenica da Starcastle nikad nisu donosili ništa posebno novo ili originalno u svijet prog rocka, barem dok su radili dobre skladbe i nisu izgubili vlastito lice. Tako su, unatoč dvama izvrsnim izdanjima poput debija “Starcastle” (1976) i “Fountains Of Light” (1977) te jednom manje izvrsnom, ali još uvijek solidnom – “Citadel” (1977), ostali previđeni među većinom prog publike, a unatoč ne previše uspješnom prilagođavanju zvuka AOR smjernicama na zadnjem albumu ostali su nezanimljivi i ljubiteljima mainstreama, što je uzrokovalo i njihov raspad. Imali su prije svega peh što su se pojavili u krivo vrijeme, na krivom mjestu (u doba uspona punka i prog rockerski relativno needuciranih SAD-a), iako su njihovi sunarodnjaci Kansas upravo tada s “Leftoverture” (1976) doživljavali veliki komercijalni proboj. S malo boljom promocijom bi i za “Starcastle” sigurno bilo drukčije, a možda je ovako čak i bolje nego da su se blamirali s popom kao što su to radili njihovi spomenuti suvremenici. Glazbene prilike od tada su se iz temelja promijenile. U 90-ima je i u SAD-u klasični progresivni rock doživio novu renesansu (ponajprije zahvaljujući bendovima poput Spock’s Beard i Echolyn), što je neizravno povećalo i zanimanje za legendarne i kultne, već zaboravljene bendove poput Starcastle. To je okorjele mačke naposljetku ohrabrilo da ponovno okupe redove i odluče se za novi početak, ovaj put naravno više sa željom za stvaranjem dobre glazbe nego za komercijalnim probojem, a rezultat je “Songs Of Times”.
Na albumu svira cijelo more različitih glazbenika. Umjesto Tyrella (koji inače gostuje na skladbi “All For The Thunder”) tu je njegov vokalni “blizanac” Al Lewis, od originalnih članova tu su basist Strater, gitarist Matt Stewart, klavijaturist Herb Schildt i bubnjar Steve Tassler, dok su novi članovi drugi gitarist Bruce Boots i bubnjar Jeff Koehnke. Pomažu im još gitarist Mark McGee te dodatni klavijaturisti John O’Hara i Neal Robinson, koji se brinu ponajprije za orkestralne aranžmane. Impresivan broj glazbenika, što pred slušanje albuma ipak otvara pitanje hoće li nakon svih tih godina “Songs Of Times” uspjeti revitalizirati bend i zadržati ga na površini kao dovoljno zanimljiv i za generacije koje se kad su se Starcastle raspali još nisu ni rodile. Moderna produkcija iznenađujuće se jako dobro uklopila u zvučnu sliku benda i dodala im potreban mladenački prizvuk. Starcastle su se na sreću vratili svom prepoznatljivom simfonijsko-melodičnom stilu s opsežnim vokalnim harmonijama te bogatim prepletanjem klavijatura i gitara. Većinu skladbi krase ukusni simfonijski aranžmani, prekrasne vokalne harmonije, tečno građeni gitarski solo dijelovi, dobra ritam sekcija i Lewisov anđeoski glas. Brojne skladbe nose romantično i sanjivo raspoloženje te nostalgiju za vremenima kad je život bio jednostavniji. Starcastle dokazuju da su sačuvali svoj prepoznatljivi stil stvaranja kompleksnih, visokomelodičnih i epskih kompozicija.
Već uvodna “Red Rain” dokazuje da su se Starcastle vratili na primjeren način i zadržali svoj prepoznatljiv zvuk, koji su nadogradili modernom produkcijom. Najviše se to odražava na gitari jer sada u većini segmenata zvuči još energičnije. Ta skladba doduše ne nudi neke vrhunce i ne spada među njihove najveće trenutke, ali je nadasve lijep dokaz da ih se i dalje isplati slušati. Epski “Babylon” jedan je od vrhunaca cijelog albuma i oduševljava i sanjivom, veličanstvenom atmosferom i samom strukturom. Krasi ga ponajprije Lewisov vokal, višeglasne harmonije koje dolaze do izražaja u odličnom refrenu, dobri rolovi na bubnjevima i vrlo dobri gitaristički dijelovi. Osobito oduševljava središnji instrumentalni dio, koji sadrži odličan Straterov solo na bas gitari kojim dokazuje da je još uvijek iz pravog tijesta, te atmosferične Schildtove klavijature. “Babylon” je i lijep dokaz da su Starcastle još uvijek sposobni stvoriti remek-djelo. Izuzetno lijepa i atmosferična naslovna skladba “Song Of Times”, s predivnim orkestralnim aranžmanima, akustičnom gitarom i anđeoskim pjevanjem, sama po sebi budi asocijaciju na neku klasiku Yesa, no unatoč toj melankoličnoj simfonici i veličanstvenom, spokojnom ugođaju koji odražava bezgraničnu ljepotu, radost življenja, ali i tugu, ima drukčiju energiju od one koju ima tradicionalni “vječnozeleni jezik” Yesa. “Islands” sadrži sjajan, jazzom začinjen uvod na basu, klavijaturama i gitari. Lewisov vokal je i ovaj put pjevan iz srca, što je danas dakako rijetkost. Instrumentalne sekcije stalno variraju među sobom te zajedno s vokalnim harmonijama tvore sanjivo raspoloženje. “Faces Of Change” je Starcastle klasika koja bi mogla biti i na nekom albumu iz 70-ih jer je krase i izuzetno sanjiv ugođaj, izuzetno ukusne vokalne harmonije i svemirske klavijature. “Love Is The Only Place” može biti lijep primjer svim američkim prog rock bendovima, koji pokušajima stvaranja ljubavnih tekstova obično ispadnu prilično patetično, dok Starcastle zvuče izuzetno uvjerljivo i energično. Skladba osim klasičnog melodičnog refrena sadrži i neke udarne dionice uz prepletanje gitara i klavijatura. Posebno oduševljava završni gitarski solo kroz vah-vah efekt. “Master Machine” je unatoč za njih prilično jednostavnoj strukturi vrlo solidan uradak koji ima podjednak udio drame i epike. “All For The Thunder” je potpuno klasična Starcastle skladba, malo i zahvaljujući originalnom pjevaču Terryju Tyrellu, koja spaja kompleksno izmjenjivanje taktova s izuzetnom melodikom koju diktiraju vokalne harmonije, naelektrizirani gitarski solo dijelovi i ukusne teksture na klavijaturama. Osobito je ukusan gitarski solo odmah nakon glavnog refrena, koji se i ovaj put pojavljuje. Završni “Children Believe” jedan je od najzanimljivijih komada na albumu i vjerojatno najmanje tipičan za bend. Ponajprije iznenađuje Lewisova izmjena boje glasa, od zaštitnički anđeoske do za njegove prilike prilično sirove, te mjestimice izuzetno udarni, gotovo hard rockerski gitaristički dijelovi. Naravno, i nju krasi preplet simfonike, visoke melodike, izuzetnih vokalnih harmonija i prekrasnog ugođaja.
“Song Of Times” nadasve je uspješan povratak klasičnih Starcastle, koji je nadmašio moja očekivanja i ono što sam zadržao u sjećanju, te dokaz da ni nakon toliko proteklog vremena nisu zaboravili pisati prekrasne kompozicije koje održavaju njihov (previđeni) status legendi američkog simfonijskog proga. Iako (kao što se i očekivalo) ne donose ništa posebno novo u svoj glazbeni izričaj, album će oduševiti sve ljubitelje melodičnih smjernica u progresivnom rocku, a one koji najviše vole klasični prog rock 70-ih i ne drže puno do modernih smjernica u obliku bendova poput The Mars Volta dobio je još jedan dodatni razlog da “ostanu u prošlosti”. Ako Starcastle nastave u sličnom stilu ili ga još nadograde, mogli bi čak postati lijep primjer puno poznatijim i uspješnijim britanskim vršnjacima, koji već dulje vrijeme nisu pokazali studijski znak života. Na koji bend/bendove mislim, nije potrebno posebno isticati. Nadam se da će “Songs Of Times” otvoriti vrata i svim mlađim ljubiteljima prog rocka za upoznavanje s njihovim starijim radovima i tako ih približiti ovom nepravedno previđenom kultnom bendu američkog simfonijskog prog rocka.
Postava
Al Lewis – vokal (sve skladbe osim 8), prateći vokal (sve skladbe osim 8), bubnjevi (9) i udaraljke (sve skladbe osim 8), moog (9)
Matt Stewart – sustainer, električni sitar, akustična i električna gitara (sve skladbe), prateći vokal (1, 6, 7 & 8)
Gary Strater – električna & akustična bas gitara i bas pedale (sve skladbe osim 3), prateći vokal (1, 2, 5, 6, 7 & 8), klavijature (3)
Herb Schildt – klavijature (1, 2, 6, 7 & 8)
Bruce Botts – gitara (1, 2, 4, 5, 7 & 9), prateći vokal (5)
Steve Tassler – bubnjevi (6 & 8) udaraljke (1, 4 & 5), sintesajzer (4), prateći vokal (1, 2, 6 & 8)
John O’Hara – klavijature (3, 4 & 9)
Neal Robinson – klavijature (5, 6 & 8)
Steve Hagler – gitara (6), prateći vokal (1, 4 & 7)
Terry Luttrell – vokal (8), prateći vokal (7)
Mark McGee – gitara (1, 4 & 7)
Jeff Koehnke – bubnjevi (2 & 5)
Scott McKenzie – bubnjevi (1, 4 & 7)
Produkcija
Gary Strater, Mark Rubel & Al Lewis
Popis skladbi
1. Red Season (5:28)
2. Babylon (9:24)
3. Song of Times (6:04)
4. Islands (4:59)
5. Faces of Change (4:56)
6. Love Is The Only Place (4:27)
7. Master Machine (4:24)
8. All For The Thunder (6:06)
9. Children Believe (6:21)
Trajanje albuma: 52:09