Izdavačka kuća: Atomic Fire
Datum izlaska: 1. 4. 2022.
Produkcija: Meshuggah & Rickard Bengtsson
Trajanje albuma: 66.43 min
Švedski teškaši Meshuggah ovaj su si put za stvaranje novog albuma uzeli još više vremena nego inače. Poznato je da Meshuggah trebaju puno vremena jer su priličan perfekcionisti, a osim toga bend više nije baš u svojim mladim godinama, pa ni svježe ideje ne padaju baš s neba.
Piše se 2022., Meshuggah su se vratili s devetim albumom. Sastav koji je prvih 20 godina karijere prilično prolazio ispod radara doživio je 2008. albumom ObZen potpuni preokret. Ne samo da je bend postao jedan od najpopularnijih u povijesti ekstremnog metala, nego se rodio i (pod)žanr djent. Meshuggah su naime svojim jedinstvenim stilom, razornom snagom i masivnom produkcijom nadahnuli bezbroj drugih bendova. A usprkos svemu, Meshuggah su ostali relevantni. Nisu se omekšali kao npr. Gojira, ostali su vjerni svom stilu, elementi eksperimentiranja i dalje su prisutni, ali nema više takvih odmaka kao prije 2008., kad je izašao prijelomni ObZen.
Čini se da su u zadnjih deset godina Meshuggah pronašli svoju zonu udobnosti, što se vrlo dobro potvrđuje na Immutable. To još uvijek ne znači da album nema iznenađenja. Meshuggah ostaju (poli)ritmički akrobati koji stavljaju veliki naglasak na groove. Za snimanje albuma vratio se i gitarist Fredrik Thordendal, koji je ovaj put doprinio samo solažama, dok ga u samom stvaranju nije bilo.
Da su Meshuggah još uvijek vješti u stvaranju, potvrđuje već uvodna skladba Broken Cog, koja isprva djeluje minimalistički, ali nakon smirenog početka, u kojem je prisutan čak i šapatom pomalo obojen vokal Jensa Kidmana, bend udari snažno i razorno. Broken Cog kao uvodnica ne dosiže izvrsnost prijašnjih otvarača, no dobro najavljuje da Meshuggah neće tek tako popustiti. Istodobno bend ponovno dokazuje da se ne drži konvencionalnih struktura, čime pokazuje svoju progresivniju stranu. Slijedi The Abysmal Eye, prva predstavljena skladba s Immutable, koja pokazuje Meshuggah u najboljem svjetlu. Bend nudi ritmički raznoliku skladbu s lukavim zaokretima, a istodobno održava dovoljno agresije i groovea da je cjelina uvjerljivija. A kad već govorimo o ritmici benda, Meshuggah nude Phantoms, koja svojom kompleksnošću nedvojbeno uvjerava čak i one skeptične fanove koje izdanje do sada još nije uvjerilo. Još jedan dokaz da se Meshuggah nisu omekšali jest izuzetno snažna skladba Ligature Marks, koja je sporijeg karaktera. Djeluje kao da ima primjesu sludge metala, što albumu daje čak i malo više raznolikosti.
Vjerojatno jedna od zanimljivijih skladbi je instrumentalna They Move Below, koja počinje smireno u stilu The Last Vigil s albuma Koloss (2012.), ali se nadograđuje snažnom distorzijom i dinamičnom ritmikom. Meshuggah zatim prebacuju u višu brzinu s Kaleidoscope i pokazuju izniman osjećaj za groove. Kratka instrumentalna skladba Black Cathedral djeluje black metalski obojeno, ali očito služi samo kao uvod u skladbu I Am That Thirst, koja je dakle još jedna razorna skladba.
Jedna od agresivnijih skladbi na albumu je Armies of the Preposterous, koja nekako podsjeća na kaotičnije dane benda u devedesetima, iako se čini da je kaos na novijim izdanjima kontroliraniji, pa su Meshuggah time postali i podnošljiviji i slušljiviji. Bend zaključuje album »ugodnom« instrumentalnom skladbom Past Tense, koja zbog same strukture djeluje prilično progresivno, iako je riječ o smirenoj skladbi.
Immutable je najdulje izdanje benda u karijeri. Kod poneke skladbe javi se čak i sumnja da je riječ o fileru, ali na kraju se pokaže da su Meshuggah ponovno stvorili remek-djelo, koje će glazbenici i glazbeni kritičari još dugo analizirati.
S Immutable Meshuggah potvrđuju da su očito prošla vremena žestokog eksperimentiranja. Na kraju krajeva, bend više nije rosno mlad, svi su već u pedesetima, a pitanje je vremena koliko glazbenog puta Meshuggah uopće još imaju pred sobom. Vjerojatno i Thordendalova odsutnost pri stvaranju još bolje objašnjava zašto su Meshuggah postali sigurniji i »na sigurno« i pretjerane ekskurzije ovdje se ne bi najbolje isplatile. Immutable dakle nije nastavak eksperimentalnog i psihodeličnog Catch 33, a i kaos je kontroliraniji nego na Chaosphere. Logičan je rezultat smjernica koje su zacrtane s ObZen, kojima su slijedili albumima Koloss i The Violent Sleep of Reason.
Albumu se može prigovoriti da je predug, da je mjestimice generičan, da nije toliko drzak kao prethodnici. Posebno padaju prigovori na Kidmanov jednoličan vokal, ali Kidmana drugi određuju kao ritmički instrument i time upravo Meshuggah čini posebnima. No na samu izvedbu nema se što prigovoriti. Meshuggah su i dalje kirurški precizni, ritmički su ostali raznoliki. Koketiranje s jazz fusionom ostaje, a pogotovo je na Thordendalovim solažama više nego očito da je legendarni jazz gitarist Allan Holdsworth vrlo važan izvor nadahnuća. Najvažniji član i dalje je bubnjar Tomas Haake, koji svojim ritmovima i domišljatim poliritmovima predstavlja temeljni kamen Meshuggah. Naravno, ne treba zanemariti ni gitarista Mårtena Hagströma i basista Dicka Lovgrena, koji već neko vrijeme pridonose puno ideja pri stvaranju albuma.
U jednoj stvari Meshuggah pak nedvojbeno neće popustiti, a to je jednostavno produkcija. I Immutable zvuči masivno kao prethodnici. Iako moderno, a možda i futuristički zbog brutalnog zvuka osmožičanih gitara, treba priznati da su Meshuggah svoj produkcijski zadatak obavili s odličnim. Što se tiče razvoja zvuka kroz godine, možemo posuditi izjavu iz časopisa Metal Hammer: »Meshuggah su jednostavno postali više Alien nego Terminator.« To potvrđuje izuzetno dotjeran organski zvuk, ali činjenica je da su Meshuggah bend koji provodi poprilično puno vremena u studiju, a Thordendal je usput čak izgradio i svoj, iz kojeg je snimio svoje solaže.
Immutable je izdanje koje bi trebalo zadovoljiti fanove benda, možda će nekoga i razočarati, ali Meshuggah ostaju konzistentni i relevantni za ekstremniji žanr metala. Svakako Meshuggah još iznenađuju, ali ne u tolikoj mjeri kao prije dvadeset godina.
8,5/10
Popis skladbi:
01. Broken Cog
02. The Abysmal Eye
03. Light the Shortening Fuse
04. Phantoms
05. Ligature Marks
06. God He Sees in Mirrors
07. They Move Below
08. Kaleidoscope
09. Black Cathedral
10. I Am That Thirst
11. The Faultless
12. Armies of the Preposterous
13. Past Tense
