Izdavač: Phantom Recordings
Datum izlaska: 4. 2. 2022.
Produkcija: Simon Phillips
Trajanje albuma: 52.29 min
Žanr: Jazz Rock Fusion
Ocjena: 10/10
Tu mora biti »groovea«. Bez ograničenja. Govorimo o petom albumu famoznog jazz rock fusion projekta Protocol, iza kojeg stoji jedan od najvećih bubnjarskih majstora, recimo slobodno, bubnjarski mag našeg doba, a to je Simon Phillips. Od studijskog druženja s nepreglednom družinom najpoznatijih glazbenika, pa sve do početaka Protocola, kad je na prvijencu iz 1989. još sve odradio sam, da bismo kroz seriju albuma Protocol »II«, »III« i »IV«, koji su izašli između 2013. i 2017., dobili i peti, »V«.
Phillips i na njemu ostaje vjeran svojim vragolijama, koje jasno ocrtavaju osobito albumi Protocol od II do IV, pri čemu je pobrinuo se za nove umjetničke pomake i izazove koji album prožimaju osebujnom glazbenom kemijom i ekspresivnim karizmom. Od članova koji su sudjelovali na prošlim albumima Protocol, Phillips je uz sebe zadržao samo basista Ernsta Tibbsa. Tog basista resi izuzetna tehnička briljantnost (poslušaj njegovu solažu u završnoj The Long Way Home), eksplozivnost i kreativnost, skrojena po mjeri Phillipsove svestranosti i do mjere neprestano istraživačkog ‘bubnjarskog inženjeringa’, koji svojom neslućenom teatralnošću stalno privlači sve prave glazbene sladokusce. Uz Tibbsov ‘groove’, koji i ovaj put izvlači njegova vrhunska izvedba na bas gitari, Phillipsu je posve prirodno da održava tu briljantnu pomirljivost svoje logike bubnjanja, komponiranja, aranžiranja,… Kontrapunkti, izazovno postavljeni ritmički ključevi te forme općenito, u ovoj besprijekornoj i pečatnoj koliziji dijaloga bubnjeva i bas gitare, opet bezgranično zabavljaju u slušanju, neprestano ugodno iznenađuju i ostaju jezgra, odnosno žarišna točka svega što se događa, i na petom albumu Protocol.
Da bi Protocol »V« bio drugačiji album, ali svakako i dalje posve predan jazzrock fuziji, Phillips je posegnuo za promjenom u postavi. Grega Howea, koji albumu Protocol »IV« daje posebnu prirodu, ovaj put zamjenjuje Alex Sill, dok je za klavijature prihvatio legendarni čarobnjak, Venezuelac Otmaro Ruiz, koji je u karijeri, među ostalim, surađivao s Johnom McLaughlinom, Dianne Reeves i Frankom Gambaleom. Štoviše, Protocol su iz kvarteta izrasli u kvintet. Phillips je naime uključio i saksofonista. Odabrao je Jacoba Scesneyja. Upravo je Tibbs Phillipsu predložio da se pri izboru novog gitarista i puhača obrati relativnim mladcima na jazzrock fusion sceni, Sillu i Scesneyju.
Na krilima nadahnuća za traženjem novog kreativnog ishoda, koji je takav kvintet sposoban razvijati, Phillips je osmislio i sedam skladbi novog albuma. Potencijal tog kvinteta je neslućen, a Phillips ga je želio što više optimizirati, iskoristiti. Na to upozorava energijom nabijena uvodna Jagganath, koju u nastavku skladba Isosceles, sa svojom intenziviranom funk kinetikom, ne samo dopunjava, nego je energetski čak i nadograđuje. Slijedi plovidba nešto mirnijim vodama, koje pak obavija tajanstvenost. To je Nyanga, u koju se prikrada i više natruha world musica. Osebujna i istaknuta skladba petog albuma Protocol je Undeviginti. Riječ je o latinskom nazivu broja devetnaest. Pri brojanju vrlo zabavne ritmičke figure, odnosno takta 19/16, mogla bi se zvati i ‘dvadeset minus jedan’. Riječ je o jednom od težih, ali ujedno najizazovnijih komada novog albuma, u koji se kvintet morao zakopati. Ljubitelji stare fusion škole, osobito štovatelji lika i djela Weather Report – dobro došli doma! Skladba When the Cat’s Away, koja bi s obzirom na uvodni motiv mogla uzbuditi i sve ljubitelje Phillipsovih vremena s Toto, suautorski je rad Phillipsa i pijanista Jeffa Babka. Ta skladba otvara više prostora za razmah Ruizova električnog Rhodes klavira (negdje oko treće minute), dok u nastavku gitarist Alex Sill odlaže jednu od svojih posebno duhovitih i iskričavih solaža albuma. Mistična Dark Star, s mirnim uvodnim motivom klavira, rasterećuje naboj napetosti koji pred njom uspostavljaju skladbe Undeviginti i When the Cat’s Away. Uz visok glazbeni ishod toplo distorziranog zvuka gitare, u Dark Star dolazi do posebnog izražaja strastveni jezik igre i ekspresije saksofona kroz solističke impresije Jacoba Scesneyja.
Autori posljednje skladbe, The Long Road Home, svi su akteri novog albuma Protocol. Riječ je o najdužoj kompoziciji. Ako tražimo trenutke u kojima je zbijenost ‘jama’ najintenzivnije naravi, to vrijedi upravo za uvodni dio albuma i za posljednju skladbu. Ima sve na jednom mjestu. I dodane slojeve akustične gitare uz pratnju klasičnog klavira. Kompaktnost, opuštenost, neočekivano uzburkavanje atmosfere, ali i njezino smirivanje. Mirnija dionica malo prije četvrte minute izvlači elemente sviranja koji podsjećaju na bezvremensku vezu Pata Metheneya s pokojnim Layleom Maysom.
Album odiše kompaktnošću. Ona je osobito utemeljena u početnim dijelovima točaka i njihovim završecima. Između se otvara golem prostor za ekspresiju gomile vragolija koje teatralno ostvaruje ekipa novog kvinteta Protocol. Phillips ostaje nevjerojatan. Ne samo da je riječ o jednom od najfascinantnijih bubnjara galaksije, nego i kad stupa u ulogu skladatelja. Sve što stvara, stvara po sluhu. Čovjek nema ni jedan jedini samcati sat glazbene naobrazbe. Motive koji mu odzvanjaju u glavi, onako kako ih čuje, prenese na klavir. To su polazišta kompozicija. Slijedi razvoj veličanstvene grabežljivosti zvane obijesni i nesputani ‘groove’ iskonske forme jazzrock fuzije, kojoj danas nalaziš malo paralela. Kamo će ekipu odnijeti neka skladba, najveća je tajna za slušatelja i upravo zato je album »V« tako privlačan. Protocol nikad nisu inzistirali na čvrstim formama. I ovaj put je tako. Već uvodna Jagganath dosta toga nagovještava. Njezin početak još ništa ne govori, ali je ludo kako se skladba razvija, kamo naraste i kamo je ponesu moćni talenti tehničke izuzetnosti i naposljetku, visokoučinkovite kemije međusobnog osjećanja i podžigivanja ekipe koja je stvorila ovaj, u svemu još jedan fenomenalan album Protocol.
Simon Phillips jedan je od onih glazbenika koji unatoč izvanrednoj kilometraži ne ustraje u onome što je osvojio i postigao. Želi se dalje razvijati, sazrijevati, usavršavati. Čak i u svojoj 66. godini na tom polju zadržava nevjerojatnu mladenačku snagu i na neki način još uvijek neiscrpnu želju za dokazivanjem. Album »Protocol V« dokaz je tome. To je još jedan blistavi dragulj dodan u raskošni glazbeni opus iza kojeg stoji ovaj bubnjarski div, koji je i danas mnogim svjetskim bubnjarima mlađe generacije elementarni izvor nadahnuća. Amen.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Jagganath (6:50)
2. Isosceles (6:43)
3. Nyanga (7:46)
4. Undeviginti (6:48)
5. When the Cat’s Away (6:12)
6. Dark Star (6:43)
7. The Long Road Home (11:24)
Postava:
Simon Phillips – bubnjevi
Ernest Tibbs – električna bas gitara
Otmaro Ruiz – klavijature
Jacob Scesney – alt saksofon
Alex Sill – gitara
