Metal Mania Open Air 2011 – drugi dan
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Komen na Krasu / Slovenija
Datum koncerta: 13.08.2011.
Broj posjetitelja: 1200
Cijena ulaznice: 45,00€
Spokojno, svježe jutro, posuto kapljicama rose na festivalu Metal Mania Open Air. Otkucao je drugi i zadnji dan. Naporan prvi dan “dizanja utega napunjenih alkoholnim derivatima” uzeo je svoje žrtve. Ipak, još u zrakama jutra “ulovim” svog dobrog kamerada i okrunjenog Metal Mania Open Air ikonu Bojana Bidovca – metal mecenu brojnim mladim slovenskim bendovima koji tek traže svoje prve korake. Nakon obilne grickalice komenskih dobrota s roštilja, sklonili smo se u jedinu hladovinu usred asfaltnog igrališta, onu koju daje Youwdin šator s razglasom. Na pozornici su bili Slavocracy. Koncert je ispred pozornice pratilo točno osam ljudi, zajedno s Bojanom, Yowdom i mnom. A bilo je što vidjeti. Slavocracy su priredili jedno od ljepših osvježenja festivala. I to u vrijeme kad je kamp još spavao.
Kvartet nastao iz pepela novogoričkih Entreat. s izvanrednom ugođenošću! Izvanrednom uigranošću. Izvanrednim groove-om! Moderna “groovy” inačica death metala. U tehničkom smislu zacijelo jedan od najusavršenijih sastava drugog dana festivala. Boja intonacije “growl” vokala sjajno je nadograđivala srž riffovskog uskrsnuća, koje je u skladu s iznimno duhovitom i razigranom kombinatorikom ritam linije rušilo prostor. Napalm-paljevina za dobro jutro, s lijepom dozom ukusnog smisla za humoresku pjevača između najava pjesama. Uz odličan šou, koji je pucao od uvjerljivosti i viška energije, treba pohvaliti sastav i što gradi na dotjeranom vanjskom izgledu koji pristaje njihovoj glazbenoj misiji, i to zajedno s pjevačevom bijelom kravatom.
The Scourge, koji su svoj nastup na MetalCampu okrunili još jednim na drugom najvećem metal festivalu u Sloveniji, donijeli su na festival više čistokrvnog death metal principa u usporedbi s modno nagrooveanom formom Slavocracy. Ipak, riječ je o sastavu koji također ne zna i ne želi ustrajati u ukalupljenim formama. Skladbe posjeduju neprestane preskoke među vodećim motivima koje drže zajedno složene ritamske teksture – one se neprestano prelijevaju jedna u drugu, a s njima valja i atmosfera. Sastav kombinira dvostruke growl vokale, i to vrlo učinkovito! Za skladbe su karakteristične i brojne melodične pasaže zarobljene u harmonijskim tercama (uz ubrzano trzanje), koje rasterećuju napetost i inače turobnu atmosferu što bdije nad skladbama. Silno zanimljiv nastup benda koji se ne boji glazbenog eksperimenta i koji je svojim nastupom dokazao da posjeduje i izvanrednu tehničku izbrušenost.
Kad već govorimo o dozi glazbenog eksperimenta, od ova tri benda do sada na festivalu prvo je mjesto definitivno odnijela Mothermound. Njihov metal princip nešto je posve unikatno i jedinstveno. Atmosfera je doomovska, iako ne možeš reći da sviraju doom! Istovremeno se znaju sirovo kotrljati poput najiskrivljenije rock n’ roll skupine, a uz sve to im dodir glazbenog eksperimenta širom otvara vrata, tako da ti momci djeluju posve nepredvidljivo. Ima puno prostora za psihodelična odmicanja, kao i za skretanja prema odličnim melodičnim pasažama. I to je složeno tako da momci ne gube crvenu nit ni djelić svoje elementarne udarnosti. Rikajući vokal raspiruje sam doseg sastava. To je bend koji bi bez problema otvorio koncert eksperimentalnim kvebečkim “odlepljenima” tipa Voivod.
Nakon prvog vrhunca drugog dana festivala, kad je nastupila ta izvrsna trijada glazbene inovacije u nizu Slavocracy – The Scourge – Mothermound, festivalsko raspoloženje malo je splasnulo. Bez obzira na to što je na prizorište udarila podnevna vrućina, ni u glazbenom smislu nismo dobili neke posebne vrhunce kad su pozornicu preuzeli Hrvati Decomposing Entity. Momci su ostavili prilično mlak i kopiran dojam. Unatoč hrpi ispaljene buke i istezanja glasnica, pri čemu se vokalist isprobao u nekoliko različitih tehnika ekstremnih vokala, bendu nekako nedostaje ona iskra samosvojnosti. Prosječno. Solidno, ali u svemu prosječno. Ništa više adrenalinske žurbe od prisutnih u publici nisu uspjeli izvući ni talijanski lovci na kože pleistocenske terestričke faune Krampus. Folk rockeri – septet koji je na pozornici isprobao lijepu hrpu različitih instrumenata, osobito puhačkih, kao i rustikalnih “plunk” sprava za grebanje po žicama, žanrovskim je skretanjem nekako bio izvan rasporeda nastupajućih. Tek su Eruption, za koje bi čovjek s obzirom na staž očekivao da će nastupiti nešto kasnije u rasporedu, ponovno vratili na prizorište više zanimljivosti. Sastav danas djeluje u izmijenjenoj postavi. Od starosjedilaca u njoj ustraju samo još vokalist Buco i odlični gitarist Tim, koji bi po stasu mršavog plavca mogao zamijeniti umirovljenog K.K. Downinga u Judas Priest. Nabrijani old school thrash revitalisti posjeduju dinamit, a uigranim i kompaktnim nastupom dokazali su i s novom postavom, u kojoj se prvi put predstavio i gitarist Andrej, da imaju odličnu polazišnu točku za nadogradnju hrabrog studijskog prvijenca “Lifeless Paradise” iz 2009. Publika sastav nikako nije zaboravila, pa je predpozornica na njihov nastup trenutno oživjela, a nadasve je zabavljala komunikacija na relaciji bend – publika.
Slijedi zanimljiv nastup. Vigilance. Momci koji duboku inspiraciju za stvaranje crpe iz dostignuća koja je utemeljio pojava davnog N.W.O.B.H.M. pokreta. Da. Svijet se vrti i došli smo do točke da se sve više današnjih bendova svježeg postanka ugleda na sviranje kolijevke metal naslijeđa. Sastav je s obzirom na dojam koji je ostavio koncertom krajem siječnja ove godine na Ravnah na Koroškem napravio odlučan korak naprijed. Isto tako se ozbiljno prihvatio snimanja materijala koji bi u doglednom roku trebao dobiti i službeno izdanje. Ukratko, momci su zbili redove, malo dozreli, malo nadogradili razinu uigranosti. Sve se to osjetilo na nastupu sastava koji vodi poduzetni gitarski “schredder” Gigo. Unatoč tome što je bend na startu osuđen na oskudan izražajni arsenal, koji će u autorskim frazama uvijek podsjećati na ovaj ili onaj stari bend, oprez u toj stvari svakako nije suvišan. Dvije su se skladbe bezobrazno približile izravnom posuđivanju fraza s prva dva studijska albuma Iron Maiden. U jednoj od fraza Vigilance su otrovno potegnuli na jedan od vodećih motiva Iron Maiden klasika Phantom Of The Opera , a u drugoj na “Killers” skladbu Purgatory. Sličnost je preizražena. I to nije baš najbolje. Inače, momcima od srca želimo što više uspjeha na putu koji su zacrtali.
Tomcat su bend koji je njihov basist Gregor Šujica – Šujo još pola sata prije nastupa grozničavo tražio po prizorištu festivala. I srećom su se našli. Nakon Cyclone, nepokolebljivi Šujo napokon je pogodio u metu, jer je glazbeni kolektiv Tomcat najuvjerljiviji sastav kojim se ikad bavio, a momku kapa dolje za njegovu ustrajnost. Momci posjeduju iznimno lijepe polazišne točke. Njeguju pristup koji uzima od klasičnih hard & heavy rock šablona sastava iz kasnih sedamdesetih. Rok je karizmatičan pjevač koji uz čupavu grivastu frizuru zacijelo bez problema kupuje naklonost pripadnica nježnijeg spola, što je odlična polazišna točka za bend na startu. No prvenstveno je gitarist, pa ga kombiniranje vokala s gitarskom akrobatikom pomalo koči, a bend bi s obzirom na hrabro pokazanu dozu scenske dinamike potencijale mogao iskoristiti tako da u svoje redove uključi novog člana koji bi kao “frontmen” rasteretio Roka kako bi se on mogao u punoj mjeri posvetiti gitari. Inače, uzorna komunikacija momaka na pozornici. Naravno, nije prošlo bez Metal Mania Hangovera, kojem se nije moglo naći prikladnije prizorište za izvedbu, bila je tu i stara Cyclone skladba Follow Me, a za jednu od točaka na pozornicu je uskočila pjevačica Katarina na glavnom vokalu.
Da netko ne bi preveć sanjivo zabrodio u melodije, pobrinuli su se brežički “grind coreovci” Dickless Tracy. Veza braće Cepanec i dalje djeluje u opuštajućem “stand up comedy” pristupu koji u tren oka razvuče usta do ušiju. Možda je Cepo, ljubitelj linije Angus Young gitara tipa Gibson SG, u tome neka vrsta slovenske inačice Opethovog Mikaela Akerfeldta. Njegov gromoviti, niže intonirani “growl” vokal naravno djeluje odlično. Sastav je inače nastupio ponovno u okrnjenom sastavu. Bez basista. Istovremeno je na pozornici predstavio novog člana. Gitarista Andreja, koji je s potkresanom bradicom na prvi pogled letimično podsjećao na gitarista Elvisa Jackson Boštjana Beltrama. Nezahvalna usporedba s novogoričkim ljubiteljima napuhanih igračaka i vodenih pištolja, ali takva je pač. Tegla se pak, nakon nastupa s Eruption, tako još drugi put pojavio na pozornici ovogodišnje Metal Manie.
Slijedi nastup Metalsteel. Uhodano ime na slovenskoj metal sceni, kojemu je publika ponovno jela iz ruke. Ipak, očekivalo se nešto više orgija i općeg bjesnila ispod pozornice, osobito uz sjećanja koja bježe na 2008. i nastup usred strašnog pljuska, kad je bend spasio situaciju neustrašivim sviranjem i zadržao pred sobom usred podivljalih vremenskih prilika izlud metalske glave u poveliku broju. Osjeti se lijepa kilometraža odsviranih koncerata iz prošlosti, izuzetno samouvjereno držanje benda na pozornici. Novi dotjerani nastup bez greške dakle. Usklađenost je velika. To između ostalog potvrđuje i skladnost višeglasnih harmonijskih napjeva.
Odavde se festival podigao prema vrhuncu i odjenuo u bezdan paklenog prženja koje ne poznaje i ne priznaje otkupljenje! Prijelaz dana u noć popratila je glazba finskog black metal sastava Baptism. Lijepa doza melodiziranja u pozadini instrumentalne pratnje, pomiješana s naglim preskocima blast beat treptanja, koji su se lijepo primili srednje brze skladbe Flames, dok smo u Chalice Of Death doživjeli njihovu brzinsku nadogradnju! Multiinstrumentalist, glavni autor, aranžer i naravno pjevač ostaje “one man band” Kommander Lord Sargofagian (Ossi Mäkinen), koji za turneju okuplja primjerene podanike za izvedbu svojih koncertnih obreda, da se brinu za glazbenu pratnju. No ako spojimo izvještaj s nasljednicima na prizorištu, Sargeist, od potonjih se očekivalo više. Sargeist su naime sastav koji pod istim krovom okuplja članove Behexen, a uz to smo drugi put u dva dana na pozornici mogli pozdraviti gitarista Shatrauga, koji je dan prije nastupio na Metal Mania kao član sastava Horna. I Sargeist su održavali sličan ledeni pišt black metal čežnje kao prije njih Baptism. Oba su benda predstavila dotjerane scenske nastupe, a nije izostala ni uhodana doza black metal teatralnosti. Možda malo preteška doza za uzastopnu konzumaciju s obzirom na prilično stilsku sličnost oba benda. Kako god okrenem, ljudi snažnog izdržljivog momenta, koji su izdržali dva sata u takvim pogledima na pozornici, bili su bogato nagrađeni.
Većina je naravno nestrpljivo čekala Entombed! Legendarne pionirske death metalce iz Skandinavije, koji su odigrali presudnu ulogu u razvoju prepoznatljivog death metal zvuka stare celine, po kojem su se ugledali mnogi bendovi. Nakon albuma “Wolverine Blues” izgubili su kontakt zbog duže stanke, a u sastavu danas od originalnih članova ustraju samo još pjevač Lars Goran Petrov i gitarist Alex Hellid. Entombed su stupili na pozornicu uz punu podršku auditorija, koji je zbio redove i priredio pravu oluju ispod pozornice. Ljude je doslovno bacalo, a ograda u prvom redu opasno je pucala po šavovima. Mali pogureni čovječuljak Lars Goran Petrov pak nije od muha. Iz sebe i dalje izbacuje uho parajuće grčanje, koje u kvaliteti nikako nije posustalo. Nabrijan nastup, koji je raspirivao izlud auditorij, donio je na festival veličanstven vrhunac upravo u završnom pulsu festivala. Tu su “više” death metalski marševi poput Chaos Breed (“Clandestine”, 1991.), pa opet više rollerski poput Wolverine Blues (“Wolverine Blues”, 1993.), kojom su momci zaključili koncert. Veličanstveniji trenutak nastupa uslijedio je kad je Petrov nagovorio publiku da je bend vrlo zadovoljan što može nastupiti ponovno nakon petnaest godina (no u vezi s tim je uračunao dvije godine) u Sloveniji i najavio izvedbu skladbe s prvijenca “Left Hand Path” (1990.) Drowned. Set listu su dopunjavale još Sinners Bleed (“Clandestine”, 1991.), pa još jedan klasik s prvijenca Revel In Flesh, koji je u tren oka pokrenuo ljude u divlje moshanje. Ono se prelilo u još jednu “Clandestine” skladbu Stranger Aeons. Sastav se oslonio osobito na svoj klasični album “Clandestine”, zato nikako ne smijemo mimo otrovne otvaraće Living Death (“Clandestine, 1991.), koja je najavila konačno paljenje festivala Metal Mania Open AIr. Tu su još Chief Rebel Angel (“Morning Star”, 2002.), Out Of Hand (“Wolverine Blues”, 1993.), Damn Deal Done (“To Ride Shoot Straight and Speak the Truth”, 1997.), kao i novija Serpent Saints, … uistinu kultna set lista puna klasika, pa nije nikakvo čudo da je narod izgubio zdrav razum. Više čovjek ne može poželjeti na festivalu kakav je Metal Mania Open AIr. Pogodak u sridu! Entombed posjeduju izniman scenski žar i zanesenost sviranja, zato se nadajmo da će u budućnosti što prije izbaciti novu studijsku ploču, kojoj će slijediti nova turneja.
Nakon Entombed održavali su koncertni puls na festivalu Slovenci Convulsive, čija je prisutnost tek skromno izazivala blago grebanje po ušima manje-više nezainteresirane mase, koja je još revno lizala rane stečene u Entombed klaonici.
Kapa dolje organizatoru i svima koji su bilo kako sudjelovali da je sve teklo optimalno! Superiorna organizacija, sa zaštarima koji surađuju s posjetiteljima i ne tuku ih. Znatno manje smeća nego prethodnih godina. Posjeta je premašila magičnih 1000 glava, što znači da je organizator došao do pozitivne nule. Nadajmo se da će Metal Mania odsad izdržati trajno u godišnjem rasporedu koncertne ponude slovenskog metal pulsa. Globalno gledano, kroz prizmu cijele slovenske države, ovo je događaj koji je previše važan da bi ga Slovenci ignorirali. Ako se događaju ne odazovu, na njega mogu biti barem otvoreno ponosni. Jer postiže svoju zrelosnu svrhu! Pruža podršku domaćim neafirmiranim bendovima i održava pravi puls metal supkulture u Sloveniji na životu. Vidimo se dakle iduće godine.
fotografije: Martin Prezelj & Aleš Podbrežnik
Setlista
00.35-01.15 CONVULSIVE 23.00-00.20 ENTOMBED 21.20-22.30 SARGEIST 19.50-20.50 BAPTISM 18.30-19.20 METALSTEEL 17.35-18.15 DICKLESS TRACY 16.40-17.20 TOMCAT 15.45-16.25 VIGILANCE 14.50-15.30 ERUPTION 13.50-14.30 KRAMPUS 13.00-13.35 DECOMPOSING ENTITY 12.10-12.45 MOTHERMOUND 11.20-12.45 THE SCOURGE 10.30-11.05 SLAVOCRACY
Galerija slika















































































































































































