Twisted Into Form s Craigom Locicerom!

0 11

Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad

Mjesto: Vojna tvrđava Josefov, Jaroměř, Češka
Datum intervjua: 13.08.2011.

Ameriška Bay Area thrash metal postava Forbidden oduvijek je predstavljala najbolje što je Bay Area mogao ponuditi. Ploše Forbidden Evil i Twisted Into Form danas se smatraju kultnim thrash klasicima, a takvima su ih učinili odličan osjećaj za pisanje pjesama, progresivno intonirane skladbe, fantastičan vokal Russa Andersona, topovski plotuni bubnjara Paula Bostapha (koji je kasnije svirao i u Exodus, Testament i Slayer) te genijalne gitarske linije Craiga Locicera i gitarista koji su surađivali s Forbidden. Forbidden su se u devedesetima udaljili od svojih thrash korijena, ali su istodobno ostali usidreni u thrashu, samo što su albumi Distortion i Green bili obojeni mnogo modernije. Upravo zbog toga nisu bili previše lijepo primljeni (nepravedno, op.a.) i Forbidden su 1997. raspali. Ponovno su se uživo pojavili pod izvornim imenom Forbidden Evil 2001. na Thrash of the Titans, koji je oživio mnoge thrash bendove iz osamdesetih. Forbidden su se konačno vratili 2007., sljedeće godine odsvirali nezaboravan koncert u mariborskom ŠTUK-u, a prije dvije godine objavili fantastičnu »comeback« plošu Omega Wave. Nažalost, prije dobar mjesec dana Forbidden su objavili vijest da originalni basist Matt Camacho napušta skupinu, a vokalist Russ Anderson odlučio je da mu treba stanka od glazbenog posla. Budućnost skupine trenutno je neizvjesna, a što je o Forbidden prošle godine rekao gitarist Craig Locicero, pročitaj u nastavku.

 

RockLine: Počnimo od aktualne ploše Omega Wave, koja predstavlja vaš povratak i među studijski aktivne bendove i prva je za vas nakon skoro petnaest godina…

Craig: Istina, zadnji album snimili smo 1996., a s radom smo prestali godinu poslije. Vjerojatno s dobrim razlogom, jer tada više nismo osjećali ono što bismo trebali kao skupina, a uz to ni ljude glazba više nije zanimala. Jednostavno ih više nije bilo briga. To su bili mračni dani za metal, što smo mi sami shvatili i prihvatili prije većine bendova. Neki kažu da smo ustrajali predugo, ali smatram da je Green dobra ploša, samo je malo bila ispred svog vremena. Kojih dvije, tri godine.

 

RockLine: A kako bi usporedio proces pisanja, nastanka i snimanja novog albuma s nastankom prethodnih ploša?

Craig: Bilo je mnogo lakše. Većina vjerojatno misli da je bilo teže jer imamo novog gitarista koji živi u Londonu (Steve Smythe, ex-Nevermore, ex-Vicious Rumors op.a.), ali upravo zato je bilo lakše. Ideje sam mogao u miru razviti sam, a da ih ne moram predstavljati na probi svima odjednom, što može biti vrlo kaotično jer svi mogu imati različita mišljenja. U prošlosti se često događalo da bi članovi nakon žestokih rasprava izjurili iz sobe, a istina je da sam većinu prepirki dobio ja (smijeh), što je izazvalo puno zamjeranja i dugih nosova. Ovaj put je bilo stvarno opušteno, jer smo Steve i ja pokazali jedan drugome svoje ideje, a onda sam imao vremena i mira da ih promislim i preradim s Markom (Hernandez, sada već bivši bubnjar, op.a.). S Markom odlično i lako surađujemo i zato je snimanje ove ploše bilo jedno od najlakših ikad. Imali smo termine kad smo radili svi zajedno, ali obično smo bili sami Mark i ja, a kad smo imali dotjerane aranžmane, pridružio nam se i Russ. Ovaj put sam u tome stvarno uživao, iako su ostali članovi materijal u cijelosti čuli tek na samom kraju. Bilo je stvarno zadovoljavajuće taj proces dovesti do kraja.

 

RockLine: Zanimljivo je da su i na početku glavni autorski tim benda bili upravo gitarist i bubnjar, dakle ti i Paul Bostaph.

Craig: Da, ali treba znati da u većini metal bendova bubnjari nikad ne dobiju pohvale koje zaslužuju, jer stvarno čvrsto rade. U Forbidden smo Paul i ja tako uspostavili odnos koji se temeljio na tome da je bio ravnopravan član skupine, a uz to i autor i aranžer. Isti odnos imali smo sa Steveom Jacobsom (bubnjar na plošama Distortion, Green, op.a.), a sada i s Markom. Mislim da je tako pošteno. Kad sjedimo u sobi i pišemo materijal, bubnjar je jednako važan kao moj riff. Bubnjari su u većini metal bendova zapostavljeni, u Forbidden nikad nisu bili. Činjenica je da većina metal bendova bubnjarima jednostavno ne priznaje zasluge. Na primjer: Dave Lombardo. Stvarno misliš da nije napisao Slayer pjesme? Naravno da jest, Slayer je napravio odlične!

 

RockLine: Slažem se, a istina je i da, iako bubnjar nije nužno autor materijala, on cijelu stvar povezuje. Barem je u slučaju Forbidden tako.

Craig: Točno tako! I drugi bendovi bi trebali raditi tako, ali ne rade. Ne kažem da je to nužno loše, ali svakako ne želiš da ti bend zamjeri. Ako ti bubnjar kaže da imaš stvarno dobar riff, ispravan odgovor je: da, hvala, ali ti si cijelu stvar povezao. Ako nešto poboljšaš, zaslužuješ da ti je ime napisano pored.

 

RockLine: Ako se još jednom osvrnemo na sam proces pisanja pjesama – kako bi opisao skladanje s Paulom u prvom razdoblju skupine, zatim za Distortion i Green te sada za Omega Wave?

Craig: Danas je svakako lakše. Paul je nevjerojatno inteligentan, razmišlja punom parom i kunem se, ponekad mi se činilo da mu iz ušiju izlazi dim (smijeh). Ali bio je izuzetno važan za prve dvije ploše, osobito kod Twisted Into Form, kad je materijal trebalo napisati izuzetno brzo. Prije svega je izniman improvizator i nikad nije dvije stvari odsvirao na isti način. To je Paulova posebnost, potpuno je drugačiji od drugih bubnjara. Mark se trudio iz petnih žila, izniman je bubnjar, sve ima promišljeno. Imao sam stvarno veliku sreću da nikad nisam svirao s lošim bubnjarima, što ne vrijedi samo za Forbidden nego i za Spiralarms i Manmade God. Dugo sam svirao i s Chrisom Kontosom pa Ericom Kretzom iz Stone Temple Pilots i naravno Geneom Hoglanom.

 

RockLine: Upravo si spomenuo Stevea Smythea; uvijek si svirao i s odličnim gitaristima…

Craig: Da, ja sam uvijek onaj drugi tip (smijeh).

 

RockLine: Hehe, ako tako kažeš. Da se vratim na svoje pitanje, je li ti ikad bilo teško navikavati se na novog gitarista?

Craig: S Glenom je bilo nevjerojatno teško raditi, uvijek je bio vrlo nesiguran. Da smo imali odnos u kojem bih ja napisao sav materijal, a on samo odshredao, bilo bi super. Sa Steveom je zato užitak raditi, jer nije samo odličan gitarist, nego zna i pisati. Uz to je fan Forbidden i odlično poznaje sve albume. Isto je bilo s Timom Calvertom, s kojim smo također imali odličan odnos, jer smo točno znali što želimo jedan od drugoga. S Glenom je bilo toliko teško da smo morali s pjesmom pobjeći i sakriti je (smijeh). Tako smo sami, na primjer, napisali Through Eyes of Glass i u nju samo ubacili ubojiti Glenov solo, koji je po mom mišljenju najbolje što je ikad napisao. Glen je zanimljiv tip, ali se dosta promijenio i skulirao. Kad je bio dio prvih reunion koncerata, bilo je jako lijepo i nije bilo nikakve zle krvi među nama, a kad je otišao, nije bilo ni otpuštanja, jer ga nikad nismo otpustili. Uvijek se radi o tome da s bilo kojim gitaristom moramo funkcionirati kao tim.

 

RockLine: Omega Wave sam vidim kao korak koji je trebao slijediti Twisted Into Form. Slažeš li se?

Craig: Da, dijelom da, ali da nije bilo Green i Distortion, ne bi bilo ni Omega Wave. Svi su bili potrebni. Sigurno je to album koji smo snimili s najvećom jasnoćom. Kad smo Mark i ja počeli pisati album, imali smo frazu »Embrace the Metal«, dakle nekako smo se prepustili toku i pisali točno ono što smo tada htjeli i osjećali.

 

RockLine: Chuck Schuldiner je nekoć rekao Let the Metal Flow.

Craig: Točno tako! S Chuckom sam neko vrijeme i svirao (na turneji za Individual Thought Patterns 1993., op.a.), pitali su me i bih li svirao s njima, ali sam ga odbio, jer mi vremenski ne bi odgovaralo.

 

RockLine: To bi bilo stvarno zanimljivo glazbeno iskustvo.

Craig: Istina, tada mi je desna ruka bila zaaaista brza i to je bio i najbrži Death materijal do tada. Geneu (Hoglanu op.a.) nije bilo teško pratiti i svirali smo sve brže i brže. U to vrijeme su čak prvi put upotrijebili blast-beatove u Death pjesmi. Bilo je to stvarno nevjerojatno razdoblje mog života, Chucka jako nedostaje, a Gene je jedan od mojih najboljih prijatelja.

 

RockLine: Već smo rekli da je Omega Wave neka vrsta zbroja svih prethodnih albuma, a meni se uvijek činilo šteta što nikad niste službeno objavili pjesme s dema Trapped, jer na njemu ima nekoliko fenomenalnih pjesama…

Craig: Ha! Stvarno ima nekoliko odličnih pjesama, ali mi se uvijek činilo da su istodobno toliko odmaknute od svega što smo radili s Forbidden. Bile su melankolične i depresivne, bože moj, za prerezati zapešća, »down the road, not across the street!«Prije nekog vremena slušao sam te pjesme i bile su jako nadahnute Timom Calvertom, koji je bio veliki fan bendova poput Queensryche i Fates Warning. Što je kul, ali ne baš Forbidden. Ako posložeš Forbidden Evil, Twisted Into Form i oba demo snimka, puno se ljudi češkalo po glavi. Ali priličnom broju ljudi su se i svidjela. Mislim da je najveći problem u tome što smo prebrzo napredovali, nismo se obazirali na to što se ljudima kod nas sviđa, htjeli smo samo napredovati, biti sve bolji i bolji. Kad se sad osvrnem, moram reći da je My Sorrow’s My Own jebeno epska pjesma, Trapped mi ide na živce, iako ima nekoliko dobrih riffova, So Dark je kul, ali su svi redom previše depresivni. A danas nismo depresivni, a tada nismo imali izdavačku kuću, borili smo se za svoje mjesto u metalu. Danas je mnogo lakše, imamo izdavača, smatraju nas kultnim bendom i mi smo thrash metal bend. Na albumu su sve pjesme koje smo napisali, nema suvišnih demo snimaka. Oba demo snimka, Adapt Or Die i Hopenosis, završila su na ploši. Kao što sam već rekao, radi se o jasnoći koju u prošlosti nismo imali.

 

RockLine: Popularno je da bendovi izdaju stare snimke, razne kompilacije. Jeste li i sami razmišljali u tom smjeru, da biste jednom izdali demo snimke Trapped i Disillusions, možda čak i Egypt Has Fallen (smijeh)?

Craig: O bože, ne! (smijeh) Egypt Has Fallen snimljen je na mali kasetofon i zapravo je bio potpuno Robbovo (Flynn, ex-Forbidden, ex-Vio-Lence, danas Machine Head, op.a.) dijete. Kad smo već kod toga, sve pohvale Robbu za sve što mu je uspjelo, ali kad smo još bili klinci, Robb bi mi svaki put raznio mozak, bio je još bolji. Onda je odlučio sve to zaglupiti, i ne mislim time loše, tako se jednostavno odlučio. Odlučio se poistovjetiti s ljudima s ulice, a još je uvijek odličan lead gitarist, što danas radi je manje-više samo tiltiltiltiltil… Da je klinac u srednjoj školi mogao napisati pjesmu kao što je Egypt Has Fallen, nevjerojatno je. Kul je što se dobro poznajemo i među nama je ogromno povijesti, bili smo prvi u bendu. Ponosan sam na to gdje su sada Machine Head.

 

Rockline: Kako se sada, skoro 30 godina nakon osnutka, osvrćeš na prošlost?

Craig: Ne trideset! (smijeh) 25, 26. Prokletstvo, već sam star. Osvrćem se s velikim ponosom i mudrošću koju sam uspio steći u zadnjih nekoliko godina. Moram priznati da sam stvarno odrastao i sazrio tek negdje usred devedesetih, jer sam u bend otišao odmah nakon srednje škole. Moja glava nikad nije bila toliko usporena da bih se mogao zaustaviti i osvijestiti svoj položaj. Danas sam ispunjeniji, imam sina, zahvalan sam što sam na položaju na kojem jesam. Mnogo ljudi ne zna gdje se točno ovaj trenutak uopće nalazimo, ovaj prostor ima bogatu povijest.

 

RockLine: To je u sedamnaestom stoljeću bila pruska vojnaška utvrda.

Craig: Da, i sigurno ima svoje duhove. Kunem se, kad sam danas na WC-u obavljao nuždu, dobio sam stvarno snažan osjećaj neke prisutnosti, a bio sam potpuno sam. Bilo je prilično intenzivno.

 

RockLine: Forbidden ste oduvijek bili jedni od većih predstavnika Bay Area thrash scene, a istodobno ste se od drugih bendova razlikovali time što ste prema skladanju imali tehnički izbrušen pristup, a sama je glazba bila obojena prilično progresivno. Jeste li se za takav pristup odlučili svjesno?

Craig: Niti ne, takvi smo jednostavno. Ja sam bio izrazito hiperaktivan, moji prsti su uvijek morali nešto raditi i to se poznavalo i u glazbi. Nismo imali znanja o tome što radimo, to je jednostavno bilo ono što je iz nas izlazilo. Mislim da se pristup na novom albumu s te strane ne razlikuje. Razlika je samo u tome što bolje razumijemo melodije, kao skladatelji smo puno bolji. Moje sviranje rock glazbe puno mi je pomoglo da danas znam napisati pjesmu kao takvu. Glazba danas zvuči cjelovitije, danas razumijem kako u glazbu unijeti elemente koji u ljudima bude osjećaje. U prošlosti se više radilo o nalaganju riffa na riff, a još uvijek se naravno radi o thrashu i na Omega Wave sam stvarno ponosan. Svi su se stvarno potrudili, osobito se Russ izuzetno istaknuo, unatoč tome što je bio prilično nesiguran u sebe. Na njega sam stvarno ponosan, svaki put se iznova pokaže. Kad smo odsvirali prvu reunion turneju, nismo bili spremni na to i imali smo prilično velike probleme, osobito je Russ nakon trinaestog koncerta zaredom bio potpuno očajan i iscrpljen.

 

RockLine: U sklopu te turneje gledao sam vas u Mariboru i o tom koncertu kod nas još uvijek govorimo razrogačenih očiju.

Craig: To je bio prvi dio turneje… Jeste li iz Slovenije? Volim Sloveniju, to je bio nevjerojatan izlet i fantastičan koncert! Stvarno jedva čekam da se vratimo u Sloveniju. To je bio jedan od najvrućih koncerata koje sam ikad odsvirao.

 

RockLine: Omega Wave je tematski u koraku s vremenom, tekstovi dotiču društvene i političke teme.

Craig: Da, s Hopenosis smo bili još prije Obame. Tekstove sam počeo pisati nakon europske turneje i već tada je bilo očito. Taj tip opčinjava ljude, a pritom ne govori ništa. Svaki put kad netko ima takvu moć nadzora nad masama, odmah naćulim uši. Ovu plošu ne bih ni počeo pisati da nisam imao takvih utjecaja. Posve smo se uronili u teorije zavjere, a za neke od njih sam sam mišljenja da uopće nisu teorije. Ako pak razgovaraš s Mattom (Camacho, bas, op.a.), za njega je sve u najboljem redu. Ok, svakom svoje, neka gleda svijet kroz ružičaste naočale (smijeh).

 

RockLine: Za kraj još očito pitanje, kakva je budućnost za Forbidden?

Craig: Ne znam. Reći ću samo to da imam dovoljno inspiracije da napišem novu plošu. Da kažem išta drugo, ne bih bio iskren. Kad dođe vrijeme za početak pisanja nove ploše, moram biti stvarno mislima na tome, inače se toga uopće neću ni primiti. Nuclear Blast za sada to podržava, a želim snimiti plošu koja će biti barem jednako dobra, ako ne i bolja, kao Omega Wave.

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići