Autor: Rok Klemše, Primož Novak
Fotografije: Nina Grad, Aleš Podbrežnik
Video: Primož Novak
Mjesto: Tolmin, Slovenija
Datum koncerta: 24.07.2015
Preživjeli smo štiri dana paklene vrućine i paklenog popisa nastupajućih, koji je i ove godine bio raznolik. Na dvije smo se pozornice tako mogli susresti s velikim imenima poput Arch Enemy, kojima je pogotovo mlađa publika jela iz ruke, što je bilo jasno i na Metaldays, jer ovako nabijenog prostora ispred pozornice prije njihova nastupa još nije bilo. Više nego što su opravdali svoje statuse headlinera, u prvom redu Carcass, Saxon, Accept i Cannibal Corpse, dok su se pogotovo na vokalnom polju lošije snalazili velikani Dream Theater i Fear Factory. Oduševili su Devin Townsend, Death Angel, Audrey Horne, Anvil, Moonspell, Crowbar i još poneki, a festival je i zadnji dan pokazao da su zubi i dalje oštri.
U petak su, kao i u srijedu, na red došli ljubitelji domaćeg metala, jer su se tijekom dana izmijenila čak tri slovenska sastava. Prve je snasla ista vruća sudbina kao u srijedu Mephistophelian, jer su ljubljanski thrasheri Panikk na glavnu pozornicu stupili već u tri popodne. Već samo stajati ispred pozornice bio je pravi pakao, a dečki su pritom bez ikakvih većih problema iz sebe ispalili maksimum. Rušilice s prvijenca Unbearable Conditions letjele su na sve strane kao šrapneli, Panikk su odsvirali i nekoliko novosti sa svježeg EP-a Pass the Time, Gapa se opet pokazao kao samouvjeren frontmen, a publika bi bez marljivih redara, koji su se brinuli za vodene tuševe, zaista živjela u još nepodnošljivijim uvjetima.
Ništa bolje nije bilo ni Demonic Resurrection iz dalekog Mumbaija, koji su predstavili svoju, sasvim solidnu, viziju simfonijskog black/death metala. Indijci su doduše (još) daleko od onoga zbog čega bi čovjek pao na leđa, jer na trenutke zvuče previše kaotično, odnosno kao da još ne znaju točno što uopće žele svirati. Tako Demonic Resurrection na trenutke zvuče kao sasvim konkretan death metal s izletima u black metal, a onda stvar pokvare izleti u jeftine simfonijske prizvuke, sirasti klavijaturi i loše izvedeni clean vokali.
Zato točno znaju kako se poslužuje thrash metal Eruption, koji se polako, ali ustrajno pripremaju za snimanje i izlazak trećeg studijskog albuma, a pritom ne zaboravljaju na odlične pozornične nastupe. Ništa drukčiji nije bio ni onaj na Metaldays, jer su dečki slovenski metal predstavili u najljepdem mogućem svjetlu. Izuzetno razigrani i odlično uigrani Eruption pustili su se u šezdeset minuta… točnije u četrdeset minuta kao Mad Max po pustinji. Dakle, bez milosti i bez uzimanja zarobljenika, jer su rušilice s oba albuma padale jedna za drugom. The Forlorn, Electrifired, Celestial God (s jednim od najboljih refrena u domaćem metalu!) i ostali privukli su pod pozornicu lijep broj fanova i znatiželjnika, koji su to vjerojatno i postali, a bend je dokazao da otkako su pokazali vrata Timu (interno – je li u redu, Andrej, hehe?), postaje sve »tight« jedinica, novajlija Grega sve bolje se uklapa, preuzima sve više solaža i pritom sve zagrijanije razgibava vrat, a Buco se pobrinuo za sirov i suvereno vokalni napad te klišejske obraćanja. Otvorenih ruku željno čekamo treći album!
Zadnji dan su na svoje došli ljubitelji deathcorea. Kao peti nastupajući na pozornicu su stupili američki brutalci Carnifex, koji posljednjim albumima pokušavaju odstupiti od klasičnog deathcorea usredotočenog na breakdowne. Stoga se i sastav ponosi motom »Defend Death Metal«, koji, sudeći po glazbi Carnifex, djeluje kao neka vrsta provokacije pravih death metalaca. Sastav naime i dalje koristi breakdowne, doduše kraće, a ni za rifove ne možemo baš tvrditi da su značajni death metal zahvati. Sam vokal služi se krulježom i vriskom, što je za deathcore tipično. Svakako su Carnifex brzi i udarni. I publika se dobro zagrijala, ali svojim generičnim skladbama nekako ne uspijevaju uvjeriti, nego na kraju možemo reći da je stvar tek solidna.
Uskoro su uslijedili još i posljednji branitelji domaćih boja ovogodišnjeg Metaldays, Dickless Tracy, neuništive brežičke braće Cepanec, koja je nedavno u bend primila novog »miniona«, basista Jerneja Rejca (ex-Mrtva Goša, ex-Aeonic). Jernej se uživo iskazao, u bend je paše kao nekrofil u mrtvačnicu, Cepo je uvjerio bosim nožicama, svinjskim krulježom i za njega tipičnim humorističnim umetcima, ovaj put u međunarodno zvučećoj verziji (slovensko-hrvatsko-englesko-njemačkoj, pri čemu je potonja zvučala kao njemački u Pljački trečeg rajha). Između komada se nekoliko puta javio i Tegla, koji je očito zaboravio da je bubnjar. Tegla, bubnjar si. Tiho i udaraj, hehe! Dickless Tracy su svoje vrijeme lijepo začinili old-school klasicima a la They Killed Kenny, Štrajk prašičev, The Curse of Michael Myers te podsjetili na aktualni gnus Paroxysm of Disgust s Anathema (Possessed By Christ) i Tombs of Doom.
Malo više dobili smo od Suicide Silence, koji imaju raznovrsnije skladbe, a publika je stalno sudjelovala s circle pitovima i kojim »zidom smrti«. Novi vokalist Eddie Hermida, koji je zamijenio pokojnog Mitcha Luckera, dobro se uklapa u sastav. Njegova komunikacija je na dobroj razini, jedino je njegovo vriskanje na trenutke previsoko i naporno za bubnjiće u ušima. Sastav je u jednom satu predstavio presjek diskografije, a i za nove skladbe treba spomenuti da su bile dobro prihvaćene u publici, dok su skladbe Unanswered, Wake Up, Fuck Everything, No Pity for a Coward i You Only Live Once dobile odličan prijem publike. Na samu uigranost sastava nema se što reći. Publika je dobila pregršt agresivnih rifova, breakdowna te jedne te iste solaže Marka Heylmuna. S obzirom na vrućinu, nastup je izveden suvereno i energično. Eddie je usput sebi priuštio i dim marihuane, što na sreću nije pokvarilo tijek repertoara.
Na žalost otpalu Obscuru zamijenio je prilično prosječni black metal projekt Infestus, koji kao one-man band vodi Andras, a uživo ništa pretjerano potresan black metal predstavlja sa session članovima. Dokaz da Njemačka može ponuditi puno bolji black metal bili su već ponedjeljkovi Dark Fortress.
Nakon Suicide Silence atmosfera je i dalje bila death metalska. Termin je bio rezerviran za stare znance festivala, Kataklysm. Vjerojatno ne treba posebno naglasiti da vam ti kanadski hyperblasteri uvijek naprave pravi žur. Njihova je glazba puna death metalskog šuska, groovea i melodičnosti. Sastav je već predstavljao i skladbe s novog albuma Of Ghost and Gods, te naravno hitove kao što su As I Slither, Push the Venom, Taking the World by Storm, In Shadows & Dust itd. Iako su Kataklysm u Sloveniji još češće nego Amon Amarth, pogledati ih je došlo višetisućno mnoštvo, koje je uz njihove hitove podivljalo kao da je prvi dan festivala. Kod skladbe As I Slither dogodio se, po naredbi vokalista Maurizia Iacona, masovni crowdsurfing, što za zaštitare uz pozornicu nije bilo baš ugodno, jer su gotovo svake sekunde morali nekoga uloviti tko je pao u područje fotopita. Divljanje se naravno nastavilo sve do kraja koncerta. Kad se povuče crta, Kataklysm se isplati pogledati, jer je sam sastav otkako je došao bubnjar Oliver Beaudoin (ex-Neuraxis) ritmički precizniji i uvjerljiviji.
Ove je godine thrasha doduše stvarno bilo tek za uzorak, ali nedostatak tog žanra više nego su nadoknadili američki ludaci Toxic Holocaust, koje vodi šef benda Joel Grind. Speed/thrash/black metal prljavci pobrinuli su se za jedan od najintenzivnijih nastupa ovogodišnjeg festivala, jer su udovi u beskrajnim mosh i circle pitovima letjeli na sve strane, Joel je malo govorio, ali je zato tim više rjao i kopao po svom jako distorziranom basu, a trojac na pozornici je jurio iz jedne rušilice u drugu. Izuzetno raspoloženom bendu odmah se pridružila jednako raspoložena publika, u moshu se pojavio čak i tip sa zastavom američke savezne države Oregon, odakle dolaze Toxic Holocaust, a zaštitari su imali pune ruke posla s beskrajnim valovima crowdsurfera, koji su se pritom poslužili i čamcima i mega turbomaksimusima.
Nakon Kataklysm na pozornicu su stupili švicarski folk metalci Eluveitie, koji su prekinuli dugu stanku nedostatka folk metala posljednjih godina na ovom festivalu. Posjet je bio doista velik, a sastav i dalje zvuči kao nasumični henčki s malo više distorzije. Svakako dobar sastav da se čovjek u miru odmori, popije koje pivo i provjeri ponudu štandova.
Dok je na glavnoj pozornici trajala vatrogasna veselica, druga je pozornica bila pripremljena za američke ekstremiste The Black Dahlia Murder. Sastav je doduše već nekoliko puta nastupio u Sloveniji, a u samom Tolminu javio se drugi put i opet uvjerio. TBDM se od zadnjeg posjeta nisu promijenili. Ni godine im ne smetaju. TBDM se temelje na šusu i melodiji. Sastav za uzor uzima švedski i američki death metal te ga smisleno kombinira s modernim prizvukom, tako da je malo više promjena ritma. Uigranost sastava je i dalje na vrhuncu, a to je nedvojbeno i odraz redovitih vježbi i koncertiranja. Jedino šteta što sastav sve više zapostavlja prve albume, s prvijenca Unhallowed nije odsvirano ništa, ali je zato poslužio s dvije novitete s albuma Abysmal, koji izlazi u rujnu. TBDM doduše nikad nisu imali najstabilniju postavu, ali izgleda da su članovi među sobom ovaj put ipak pronašli pravu kemiju. Gitaristi se međusobno dobro uklapaju, solaže Ryana Knighta su izvrsne, a bubnjar Alan Cassidy dokazao je da ima nevjerojatnu kondiciju, s obzirom na brzinu njegova sviranja. Vokalist Trevor Strnad, koji i dalje posjeduje odličnu kombinaciju vriska i krulježa, potaknuo je publiku da divlja do kraja njihova seta. The Black Dahlia Murder su ostali ludi i nadajmo se da će u Sloveniju doći sljedeći put u sklopu neke klupske turneje, da nam predstave dulji repertoar.
Program na glavnoj pozornici u međuvremenu je došao do kraja. Kao posljednji headliner na pozornicu su stupili sve slavniji, provokativni i beskompromisni Behemoth, koji se danas smatraju glavnim predstavnicima poljske ekstremne metal scene. Sastav se mnoštvu u Tolminu predstavio treći put. Godine 2008. Behemotha je na pola seta otjerala kiša, dvije godine kasnije sastav je ponovno nastupio, odradio svoj set, ali se vidjelo pogoršano zdravstveno stanje vođe sastava, Nergala. Samo nekoliko tjedana poslije pokazalo se da Nergal ima leukemiju, koju je uspješno pobijedio. Sastav se nakon pauze vratio, jači nego ikad. 2014. sastav je to potvrdio albumom The Satanist, koji po mišljenju mnogih predstavlja Magnum Opus Behemotha. Nergal i kompanija otvorili su svoj set epskom skladbom Blow Your Trumpet, Gabriel. Naglasak je naravno bio na zadnjem albumu, odsvirano je bilo i nekoliko drugih stalnica a la Slaves Shall Serve, Christians to the Lions, Decade of Therion, At the Left Hand of God i Chant for Eschaton 2000. Sam nastup Behemotha djelovao je već kao spektakl, bilo je puno vatrometa, dima te odlične rasvjete. Sastav je uigran, a odziv publike također odličan. Nergalu na trenutke još uvijek ponestaje daha, tako da bismo na trenutke voljeli da je više odkrulio basist Orion, koji općenito ima jači glas. Obožavatelji starijih skladbi ovaj put nisu došli na svoje, sastav je više naglasio svoju epsku stranu, koja se sastoji od jeftinih rifova, pompoznih klavijatura uz dobru bubnjarsku podlogu, što je još najuočljivije na albumu The Satanist. Na kraju je djelovalo da se Behemoth ne razlikuju previše od Dimmu Borgir, koji su svojedobno uživali naziv glavnog sastava na festivalu. Veći je naglasak naime na šouu nego na glazbi. Nakon više od sat vremena Behemoth su napravili stanku, a vratili su se sporom i morbidnom skladbom O Father O Satan O Sun! Ukratko, Behemoth mogu mlade samo oduševiti, dok starije pratitelje sastava mogu razočarati. Završetak na velikoj pozornici nije bio veseo, nego mračan i morbidan. S obzirom na viđeno, Behemoth su nedvojbeno zaslužili biti nositelj zadnjeg dana Metaldays.
Kao i sve, tako i Metaldays ima svoje prednosti, ali i nedostatke. No prednosti u ovom slučaju uvelike nadmašuju nedostatke i ne preostaje ništa drugo nego da se sljedeće godine ponovno nađemo na istom mjestu. Metaldays 2016 odršit će se od 24. do 30.7.2016, a prvi potvrđeni sastavi objavljeni su već na ovogodišnjem festivalu – uz prve headlinere, njemačke thrash veterane Kreator, ponovno ćemo dizati zastavu mržnje, a potvrđeni su još i Insomnium, Septicflesh, Einherjer, Krisiun, Varg i Serenity.
Tekst Carnifex, Suicide Silence, Kataklysm, Eluveitie, The Black Dahlia Murder, Behemoth: Primož Novak
Tekst Panikk, Demonic Resurrection, Eruption, Dickless Tracy, Infestus, Toxic Holocaust: Rok Klemše
Setlista
SUICIDE SILENCE:
1. Unanswered
2. No Pity For a Coward
3. Fuck Everything
4. Inherit the Crown
5. Wake Up
6. Slaves to Substance
7. Disengage
8. Sacred Words
9. You Only Live Once
ELUVEITIE:
1. Origins (intro)
2. King
3. Nil
4. Neverland
5. Uis Elveti
6. AnDro
7. Thousandfold
8. Omnos
9. A Rose For Epona
10. The Call of the Mountains
11. From Darkness
12. Kingdom Come Undone
13. Quoth the Raven
14. Tegernako
15. Havoc
16. Inis Mona
BEHEMOTH:
1. Blow Your Trumpets Gabriel
2. Ora Pro Nobis Lucifer
3. Conquer All
4. Decade of Therion
5. As Above So Below
6. Slaves Shall Serve
7. Christians to the Lions
8. Messe Noire
9. Ov Fire and the Void
10. Ben Sahar
11. Alas, Lord Is Upon Me
12. At the Left Hand ov God
13. Chant For Eschaton 2000
14. O Father O Satan O Sun!
Galerija slika
Meow Gallery: There was an error while building the gallery. Check your PHP Logs.
