Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Jerneja Jerak, Sebastijan Videc
Video: Sebastijan Videc
Mjesto: Sotočje, Tolmin, Slovenija
Datum koncerta: 25.07.2016
Već četrnaestu godinu zaredom crnina je preplavila Tolmin, a tamni oblaci zastrli su nebo jer je opet stiglo vrijeme festivala Metaldays.
Mi koji smo u kampu bili još od petka pratili smo kolonizaciju sotočja. Sunce je žarilo, a dnevne temperature bile su na granici podnošljivog. Ovogodišnje izdanje doživjelo je najveći rani naval do sada, jer su površine za kampiranje u šumi već u subotu djelovale popunjeno, a do nedjelje navečer šuma je izgledala kao golema partija tetrisa, budući da su šatori zauzimali svaki mogući kutak.
Prethodne dvije godine u subotu prije festivala na drugoj je pozornici održavan Tmin Rock, službeni »warm up« koncert na kojem su nastupali neafirmirani bendovi i cover bendovi. Dužu, šestogodišnju tradiciju imali su pr’Črvu, gdje je vikend bio namijenjen druženju na otvorenom uz glazbenu pratnju lokalnih sastava. Na istom mjestu sada stoji Gostilna Pri Noni, a nona na žalost nije ugostila nijedan koncert. Nadam se da će iduće godine rečenica: »Idemo na Metaldays warm-up kod None!« biti išta drugo nego samo šala.
Programski dio prvog dana na glavnoj su pozornici ovogodišnjeg festivala Metaldays otvorili Zix, iz Bejruta (Libanon), i pobrinuli se da prva publika počne izlaziti iz svojih šatora, a najmarljiviji i s plaže. Na vrućem je suncu peteročlana postava solidno zagrijala inače ne pretjerano brojnu publiku. Uz posve dobar vokal pjevačice Maye nije išlo nikakvo posebno izdanje ostalih članova na instrumentima. Bez većih iskoraka za početak, pa bi možda više postigli da su započeli na manjoj pozornici, gdje bi ih primijetilo više ljudi koji su odlazili s plaže. (t: Klemen)
Slijedili su ih katalonski folk metalci Drakum, koji su na festivalu i kampirali cijeli tjedan. Krsni nastup bio je sve samo ne simboličan, jer nas je tijekom njihova koncerta nebo krstilo prvom kišnom olujom. Oktet se uopće nije obazirao na kišu i mirno je nastavio nastup, a publika je veselo plesala u nevremenu, usprkos ranim popodnevnim satima. Drakum su pobrinuli za odličnu zabavu, a prisutni su bili vidno oduševljeni. (t: David)
Na manjoj su pozornici nakon dva poprilično podivljala benda nastupili irski folk metalci zanimljiva imena Na Cruithne. Sastav je u Tolmin očito povukao za sobom podosta sljedbenika, jer su njihove obožavateljice s veseljem plavom bojom šarale po tijelima zagrijanih metalaca koji su prolazili. Očito je primjesa folka publici izuzetno legla, jer se unatoč ranom satu nastupa okupilo iznenađujuće puno ljudi. Sam nastup bio je kvalitetan, s jasno vidljivom slikom irske narodne glazbe, povezane s solidnim grubim vokalom glavnog pjevača. Kako se i priliči irskoj narodnoj glazbi, uz klasične metalske instrumente uključili su naravno i flautu i violinu, a upravo je violinistica komad prije kraja ublažila tempo nastupa nježnim solo pjevanjem. Simpatičan sastav vrijedan pogleda. (t: Klemen)
Na glavnoj pozornici slijedili su ih njemački death metalci Deserted Fear. Sastav ostaje vjeran starim provjerenim receptima svojih idola i ne nudi ništa inovativno, ali ono što svira, svira suvereno i beskompromisno. Tijekom njihova nastupa kiša se smirila, a nebo je ostalo oblačno, što je omogućilo efektno korištenje svjetala na pozornici, koja su u kombinaciji s odličnim zvukom nastupu dodala još ponešto. Pjevač nam je u četiri popodne zbunjeno poželio laku noć, što govori o tome da je vani doista bilo mračno. (t: David)
Slovenske nastupe na ovogodišnjem Metaldaysu otvorili su gotički doom metalci Sabaium, kojima je to već treći nastup u Tolminu. Štajerska šesteročlana postava ima iza sebe već podosta godina iskustva pa su svoje vrijeme na Metaldaysu više nego solidno iskoristili. Usklađeni rifovi obaju gitarista odlično se podudaraju s prijelaznim vokalom pjevača Milka, koji je upravo na to mjesto prešao s mjesta bubnjara. Očito je tome kumovao naizgled pomalo nesiguran nastup, a i sam bend mogao je pokazati malo više energije na pozornici. Opća ocjena nastupa ipak nije loša. Nadamo se da ćemo ih na Metaldaysu vidjeti i u budućnosti. (t: Klemen)
Iza njih nastupili su Hackneyed, koji nakon deset godina stvaranja završavaju karijeru europskom festivalskom turnejom. U Tolminu su nastupili bez originalnog bubnjara i gitarista, a zamijenila su ih dva nova člana, koja su cijeli materijal uvježbala u samo tjedan dana. S obzirom na okolnosti, nastup su izveli iznenađujuće solidno. Nekoliko se pogrešaka dakako moglo čuti, a kvaliteta nastupa varirala je od skladbe do skladbe, a Hackneyed muči slična boljka kao bend prije njih – nisu baš inovativni, a zbog slabije odsviranog seta reakcije su bile prilično mlake. (t: David)
Sljedeći na redu bili su izraelski orijentalni progresivci Orphaned Land, koji su ispod pozornice okupili prilično veliku masu sljedbenika. Njihova je poruka bila kristalno jasna i izravna – »All is one«. Svi smo jedna obitelj, nacionalne i vjerske razlike ne bi smjele izazivati netrpeljivost, nego bismo svi trebali prihvaćati različitost ljudi koji nas okružuju i postojati kao jedinstvena cjelina. Zvuk je bio odličan, melodična pratnja odvela nas je na Bliski istok, a energije je bilo na pretek, jer su svi prisutni većinu koncerta skakali ili plesali trbušni ples. Tijekom refrena izvrsnom se vokalistu u pjevanju pridružio cijeli bend, koji je s publikom pjevao himne o bratstvu i jedinstvu. Ugodno osvježenje programa s mnogo optimizma svima nam je dalo dodatni zalet na početku festivala. (t: David)
Prije nastupa većih imena na glavnoj pozornici, nešto iza 18.00 sati, na manjoj su pozornici nastupili američki sludge metalci North. Krajnje ozbiljan nastup tročlanog benda s konkretnim vokalom basista Evana na manju pozornicu doduše nije doveo veći broj publike. Unatoč tome North su se dobro pokazali. Bez većih iskoraka. Nastup od početka do kraja praktički istim tempom, bez nepotrebnog zahvaljivanja i sličnih umetaka između komada. Inače bez solaža, ističe se ponajprije gitarist Matthew Mutterperl. Primjeren sat za nastup sastava prije dolaska većih imena na glavnoj pozornici. (t: Klemen)
Nešto prije sedam sati na glavnoj su pozornici stvari postale malo ozbiljnije, jer je došlo vrijeme naših susjeda, Talijana Fleshgod Apocalypse, poznatih i kao »Septic Flesh na steroidima«. Sastavu ne treba nikakvo predstavljanje, jer je već nekoliko godina među vodećim snagama death metal scene, a ove su godine Talijani izdali novi album – King. Prva je na pozornicu stupila prateća sopran vokalistica, koja je golemim štapom udarala po pozornici i tresla cijeli kamp, a zatim su se pojavili i ostali članovi postave u karakterističnim raspadajućim plemićkim odorama i kazališna predstava je počela. Odsvirali su odabrane skladbe svojih posljednjih triju albuma i svi smo bili jako oduševljeni viđenim i čutim. Možda je zvuk povremeno zbog prezasićenosti bio malo nerazgovijetan, a sopran pomalo pretih, ali sam nastup nešto je što bih svakako preporučio svima, jer riječ je o unikatnoj mješavini simfonijskog death metala, teatralnosti i talijanske kulture. (t: David)
Nakon nastupa Talijana prvi sam se put ove godine uputio prema drugoj pozornici, gdje su nastupili američki post-metalci Rosetta, koji su bili na europskoj turneji s North i na Metaldaysu odsvirali pretposljednji nastup. Oduševljen sam bio već u trenutku kad sam stao ispod pozornice, jer je zvuk bio mnogo bolji nego prošle godine, što je obećavalo odlične uvjete za nastupe nositelja druge pozornice. Sastav je svoj posao obavio s odličnim, jer je sve, od zvuka, svjetala, prisutnosti na pozornici i dotjeranih prijelaza između agresivnih i ambijentalnih dijelova, bilo onako kako treba biti. Očito jako dobro znaju što rade, jer je konačni proizvod nešto što se stvarno isplati pogledati. (t: David)
Najpoznatija imena prvog dana Metaldaysa 2016. na glavnoj su pozornici nakon odličnog nastupa Talijana Fleshgod Apocalypse preuzeli američki staroste Sacred Reich. Glasan i među publikom očito dobro poznat bend. Mješavina heavy i thrash metala s tri desetljeća dugim pedigreom očito više nego dobro zna kako animirati publiku, koja nije posustajala ni tijekom kraćeg pljuska. Općenito kvalitetan nastup, u kojem se ističu ponajprije glavni gitarist Wiley Arnett te pjevač/basist Phil Rind. Stara škola ponudila je publici ono po što je došla. Bend, koji je nedavno objasnio da još neko vrijeme ne planira izdavati novi materijal, može se i dalje tako kvalitetno »vući« na starim hitovima. Konkretan moshpit i stage diving bili su dokaz odličnog nastupa. (t: Klemen)
Između nastupa Sacred Reich i Dark Funeral na glavnoj pozornici, manju su nešto iza 21.00 sat zauzeli Amerikanci Battlecross. Extreme metalci, koji su svoj zvuk označili kao »blue collar thrash metal«, doista su bili konkretna energetska bomba za publiku. Nastup peteročlane postave bio je kvalitetna doza konkretnog raspona pjevača Kylea, odlične ritam sekcije s istaknutim bubnjarom i strogih gitarskih rifova. Sve su to zapakirali i publici poslužili još i dinamičnim nastupom, na kojem bi im mogao zavidjeti poneki bend tog dana. Rezultat se pokazao na publici, koju je bend konkretno napunio energijom pred sljedeće izvođače. Battlecross lako zaslužuju mjesto i na glavnoj pozornici, jer s privlačenjem publike svojim nastupom ne bi imali problema. Definitivno jedno od boljih iznenađenja tog dana i želimo si da Battlecross još vidimo u Tolminu. (t: Klemen)
Nad Metaldaysom je pala noć i iz dubina pakla na pozornicu su stupili Dark Funeral. Šveđani su ove godine s novim vokalistom izdali album naslovljen Where Shadows Forever Reign, koji nedvojbeno spada među najbolja izdanja ove godine. Slabu polovicu set liste činile su skladbe upravo s tog albuma, a drugu, dobru polovicu činio je materijal sa svih prethodnih ploča. Rezak, glasan zvuk instrumenata, koji je mnogima jednostavno bio previše, bio je odlična podloga za Heljarmadrov demonski vokal, a Dark Funeral odveli su nas u ekstremne dubine pakla i mračnog black metala. Apsolutno nisu štedjeli blast beatove, krikove u slavu Luciferu i nevjerojatno brze riffove, reakcije publike bile su iznimno pozitivne, a festival je počeo još boljom notom nego što se moglo očekivati. (t: David)
Ponedjeljkovi nositelji glavne pozornice bili su pak američki Testament. Sastav je već svima jako dobro poznat, zadnji su put u Tolminu nastupili na posljednjem Metalcampu 2012., a ovaj su put sa vrlo sličnim izborom skladbi zvučali mnogo bolje, ponajprije zato što je vokal bio puno razgovjetniji u općem miksu. Koncert je izveden bez pogrešaka, Chuck je neprestano poticao publiku, a bend je doista blistao u svojoj tehničkoj besprijekornosti. Dan prije mogao se primijetiti gotovo neprepoznatljivo mršav Gene Hoglan, koji se mirno šetao po sotočju i razgovarao s obožavateljima, što samo dodatno svjedoči o tome koliko su ti stari mačori, unatoč dugogodišnjoj uspješnoj karijeri, i dalje vrlo prizemljeni i skromni. Testament su i dalje u iznimnoj formi, a s nestrpljenjem možemo očekivati njihov novi album naslovljen »The Brotherhood Of The Snake«, koji će izaći 28. listopada ove godine. (t: David)
Prvi su dan na maloj pozornici zaključili francuski Monolithe. Sastav se bavi tematikom nastanka ljudskog postojanja i djeluje vrlo misteriozno. U posljednjih šest mjeseci izdali su dva albuma, svaki dug 45 minuta, a sastavljena su od po tri skladbe duljine četvrt sata. Uživo su nam predstavili prerađene odn. skraćene verzije svog materijala, koji se većinom sastoji od konceptualnih albuma s tek jednom skladbom. Posebnost sastava je to što u njemu sviraju tri gitarista, a ne zvuče nimalo nalik Maidenima. Šala na stranu, Monolithe su se pobrinuli za odličan završetak prvog festivalskog dana i svojom nas unikatnom zvučnom kulisom odveli onkraj vidljivog svemira, među beskonačne zvijezde i planetarne maglice rijeke Soče. (t: David)
tekst: David Bordon & Klemen Udovč
Galerija slika
