Mjesto: Sesto San Giovanni (Milano), Italija
Datum intervjua: 21.10.2008
French TV legendarni su američki bend koji je krenuo početkom osamdesetih, kad je počela američka verzija pokreta Rock in Opposition. Kroz godine objavili su niz sjajnih albuma, ali su nažalost ostali prilično nepoznati čak i među fanovima eksperimentalnije glazbe. RockLine je na festivalu Altrock u Italiji razgovarao s jedinim preostalim izvornim članom, basistom Mikeom Saryjem.
Rockline: Jesi li uživao na festivalu?
French TV: Jesam, još kako. Poznajem većinu bendova, pa sam se tome stvarno veselio. Imam CD-e većine njih, ali ih nikad prije nisam vidio uživo.
Rockline: Koliko si zadovoljan nastupom koji ste odsvirali?
French TV: Imao sam svojih problema. Tuner i dio opreme zaboravio sam na jednom od prethodnih mjesta gdje smo svirali. Sinoć je u jednom trenutku moj bas počeo sve više gubiti štimanje, pa sam morao kompenzirati u sviranju, ali je samo išlo sve gore.
Rockline: Ali se to zapravo nije moglo osjetiti.
French TV: Drago mi je to čuti. Inače na pozornici puno više šetam okolo, skačem, ali bio sam razštiman i morao sam prilagoditi sviranje, pa sam morao biti jako oprezan.
Rockline: A cijela turneja? Uživaš li u njoj?
French TV: Da. Počela je ne baš sjajno, ali sad ide odlično i bend je sve bolji i bolji. Prilično sam zadovoljan kako se sve odvilo. Publika je bila divna, kupuju naše CD-e i časte nas pivom. Bili su jako fini prema nama.
Rockline: Jesu li klavijaturist i bubnjar bili na turneji cijelo vrijeme?
French TV: Jesu.
Rockline: A što je s izvornim članovima French TV?
French TV: Kroz godine smo imali puno promjena postave. Rekao bih da sam već na drugom albumu postao vođa. Iako se zove French TV, ovo je u biti moja grupa, pa moram pronalaziti ljude koje mogu nagovoriti da sviraju ovakvu glazbu. Imamo stalnog bubnjara kod kuće u Državama, ali je imao problema s poslom i nije mogao ići na ovu turneju. Tada sam otkrio Michaela i pitao ga može li svirati.
Rockline: Dakle, jesi li poznavao Sotos?
French TV: O da. Imam drugu ploču Sotosa (Platypus) i Zaar također.
Rockline: Jesi li zadovoljan poslom koji su obavila dva nova momka?
French TV: Jako sam zadovoljan. Paolu je ovo druga turneja s nama, pa sam znao što mogu očekivati od njega. Michael ima myspace stranicu s videima na kojima svira King Crimson, Magmu, Sotos i Zaar. Gledajući ih, znao sam da će vrlo brzo naučiti stvari. Instinktivno sam znao da će biti dobar, ali nikad ne znaš dok niste zajedno u istoj prostoriji.
Rockline: Sviraju li ti dečki notu po notu ili nešto improviziraju?
French TV: Teško je reći. Mislim da su vjerni aranžmanima. Tu i tamo možda malo drukčije frazirajo. Što se klavijatura tiče, na pločama radimo puno slojeva. Može se istovremeno događati tri različite linije klavijatura, pa Paolo mora odabrati koja je najjača i koja najbolje prenosi ideju pjesme. To je mješavina, ali ima vrlo malo improvizacije. Kad svatko nađe dionicu u kojoj mu je ugodno, ostaje na njoj.
Rockline: Dakle, kad uđete u studio, iskoristite sve mogućnosti studija iako znate da ih uživo nećete moći ponoviti?
French TV: Da, da. Ne planiramo to baš tako. Kad si u studiju, kao da si u slastičarnici. Hoćeš ovo i ono. Kad ideš na turneju, zaboli te trbuh.
Rockline: Dakle, sve u biti ovisi o tome koliko ideja imaš kad ulaziš u studio i koliko ih želiš ugraditi u glazbu?
French TV: Točno. Čak i da uspijemo vjerno ponoviti ploču na pozornici, nešto bi i dalje nedostajalo. Gotovo kao razlika između knjige i filma po toj knjizi.
Rockline: Jučer si mi pričao o financijskim teškoćama turneja po Europi. Što te tjera da to radiš unatoč problemima?
French TV: Sviđa mi se drugarstvo među glazbenicima. Na neki je način snimanje CD-a slično radu znanstvenika istraživača. Nastup pred publikom uživo pokaže ti funkcionira li glazba u praksi ili ne. Tako da je to vrlo ispunjavajuće. A pomaže i to što se mogu riješiti kutija CD-a koje imam doma.
Rockline: CD-e objavljujete u vlastitoj izdavačkoj kući. Kad ste to odlučili i zašto?
French TV: Zapravo nije bilo puno izdavača zainteresiranih za ovakvu glazbu. Moj partner Steve Roberts bio je puno bolje upućen u distribuciju progresivnih bendova. Pomogao mi je shvatiti da je moguće sve to napraviti samostalno. Da nam je neka izdavačka kuća ponudila da izda naše CD-e, to bih prihvatio. No istovremeno poznajem mnogo bendova koji bi doslovno godinama čekali čvrst odgovor izdavača, a kad bi ga dobili, izdavači bi se miješali u sadržaj glazbe. Bilo bi lijepo biti u nekoj izdavačkoj kući, ali glavobolje koje to nosi čine mi se većim problemom nego što to vrijedi. Ruska izdavačka kuća Mals pitala nas je za reizdanje naših ploča kako bi ih mogli prodavati u istočnoj Europi i rekli smo da.
Rockline: A izdavačka kuća Cuneiform? Niste ih poznavali?
French TV: Jesmo. Za naša prva tri albuma uvijek smo ih pitali bi li nas htjeli izdati. Mislim da je bio fin prema nama. Uvijek bi nam rekao da mu je raspored popunjen godinama unaprijed. Pretpostavljam da mu nismo bili dovoljno zanimljivi.
Rockline: Čujem da koristiš pojam progresivno. Neki ljudi u avangardnoj glazbi ne vole taj pojam. Kako to da ga ti koristiš?
French TV: Mislim da je pomalo glupo ljutiti se zbog toga kako se tvoja glazba etiketira. Moram suosjećati sa slušateljem jer je to iskreno pitanje: kakvu glazbu taj bend svira? Mislim da je pojam progresivni rock dovoljno širok da obuhvati mnoge nijanse. Na neki je način posve besmislen. Ako te smatraju progresivnim rockom, znači li to da zvučiš kao Univers Zero ili kao Arena? Valjda je to način da se stvar malo suzi. Na kraju krajeva, pojam progresivni rock je besmislen, pa se teško oko toga uzrujavati.
Rockline: Kad ste počinjali, jesi li se našao u simpatijama prema pokretu rock in opposition?
French TV: O da! Mislim da sam kad smo počinjali bio donekle svjestan Samle Mammas Manne, Univers Zero, Etron Fou, Henry Cow i ostalih. Moj tadašnji partner Steve Roberts, koji je i sam bio distributer ploča, znao je puno više o tim bendovima. Pomogao mi je upoznati mnoge nezavisne progresivne bendove, uključujući i RIO bendove. Neki od bendova… čim sam ih čuo, pomislio sam da su najbolja stvar na svijetu. Drugima je trebalo neko vrijeme da mi prirastu srcu. Rekao bih da je tu većina mog zanimanja za progresivnu glazbu.
Rockline: Već sam te to pitao jučer. Možeš li mi reći kakav bas sviraš?
French TV: To je Steinberger s 5 žica. Izvorno je imao pragove, ali nakon što sam proučavao bas Percyja Jonesa, pomislio sam da je vrijeme da ozbiljno počnem svirati fretless. Pa sam dao izvaditi pragove s basa. Ovo je zapravo prva turneja na kojoj sviram fretless. Godinama sam vježbao fretless i svirao ga u studiju, ali mi je bilo pomalo neugodno svirati ga javno. Zasad sam zadovoljan kako se sve pokazalo.
Rockline: Zašto si se odlučio baš za taj bas?
French TV: Vrlo je kompaktan i lagan bas. Kad si na turneji, moraš što više štedjeti prostor. Imam ga od 1994.
Rockline: Jesi li ga uvijek nosio na turneje, čak i kad je imao pragove?
French TV: Ne. Imam otprilike 5 ili 6 basova i začudo sam na svakoj turneji svirao drugi. Kad sam zadnji put došao u Europu, imao sam Cort bas sa 6 žica. Fretless sviram tek zadnje dvije godine, ali mislim da ću ovaj bas koristiti neko vrijeme.
Rockline: Možeš li mi reći nešto o nadolazećem albumu? Kako će zvučati?
French TV: Nakon našeg prethodnog albuma otišao nam je klavijaturist i saksofonist. Nedugo potom, u moj se kraj doselio novi klavijaturist. Zove se Steve Katsikas. Ima još jedan progresivni bend, Little Atlas. Na mnogo je načina tradicionalniji svirač u odnosu na Warrena. Da je po njegovom, svirao bi samo klavir, orgulje i mellotron. Više je sklon popunjavati prostor akordima, za razliku od Warrenovih sukobljenijih melodijskih linija. Steve je jednostavniji svirač, ali mislim da je oduvijek želio raditi eksperimentalnije stvari. Jako se zabavljao radeći na novim pjesmama. Na zadnja 4 albuma slao sam ritam dionice Warrenu Daleu, ali sa Steveom zapravo sjedim pored njega i zajedno stvaramo dionice. Tako da sam tu da mu kažem kad da odloži mellotron.
Rockline: Je li sad stalni član?
French TV: Ne. Samo za studio. Nema povjerenja u svoje sposobnosti da reproducira skladbe i zvukove, što je pomalo šteta. Mogao bi to da ima vremena, ali nema. Što se skladbi tiče, jako sam zadovoljan onim što smo zajedno stvorili s drugim bubnjarom, Jeffom Gardom. Ustručavam se reći da je složeno, jer bi to impliciralo da je kompliciranije bolje. Ali uspjeli smo mnogo više razviti teme. Teško je reći što novi materijal čini posebnim. Pretpostavljam da ćete odmah čuti da je to French TV.
Rockline: Dakle, ima onaj poznati French TV feeling?
French TV: Da. Ima svakojakih neočekivanih dijelova.
Rockline: Smiješni naslovi pjesama?
French TV: Da.
Rockline: To je još nešto što sam te htio pitati. Reakcija publike na tvoj humor bila je vrlo hladna. Kako si se zbog toga osjećao?
French TV: Povremeno naletim na taj problem kad sviram u Europi. Moram se podsjetiti da je 80% toga jezična barijera, ali dio mene također misli da to što govorim nije smiješno i da gubim vrijeme, pa sam najave skratio na minimum kad sam shvatio da to što govorim ne dopire do publike, da nije dovoljno zabavno.
Rockline: Ali reakcija je vjerojatno drukčija u Americi?
French TV: Jest, ali i u Europi. Ne mogu nikako predvidjeti kako će publika reagirati. Neke večeri je sve smiješno i funkcionira. Osim viceva, volim pričati priče. Ponekad ih europska publika obožava. Smiju se na svim pravim mjestima. Drugi put je više kao da si u koncertnoj dvorani na recitalu. Volio bih da je predvidljivije.
Rockline: Hvala na intervjuu
French TV: Nema problema.
Galerija slika
